Potresna ispovijest majke koja je terminalno bolesnom sinu dala smrtonosnu dozu morfija: 'Učinila sam pravu stvar'

Antonya Cooper iz Abingdona na jugoistoku Engleske priznala je da je svojem teško bolesnom sinu dala veliku, smrtonosnu dozu morfija prije 43 godine. Njezin sin Hamish bio je u terminalnoj fazi raka i trpio je jake bolove prije nego je preminuo 1981. godine.

Cooper je sada i sama u posljednjoj fazi raka, a njezinu odluku da prekine patnje teško bolesnog djeteta priznala je kako bi pomogla mijenjanju zakona o potpomognutom umiranju. Potpomognuto samoubojstvo (svjesno pomaganje drugoj osobi da okonča svoj život) i eutanazija (svjesno okončanje nečijeg života) su ilegalni u Engleskoj.

Antonya Cooper, from Abingdon, Oxfordshire, has admitted killing her terminally-ill seven-year-old son by using a large dose of morphine to ‘quietly end his life’

Hamish had stage 4 cancer and was in ‘a lot of pain’ before his death in 1981 pic.twitter.com/w5qF03Sa4u

— True Crime Updates (@TrueCrimeUpdat) July 3, 2024

Bolovao je od neuroblastoma

Hamish je bolovao od rijetke vrste raka koja pogađa uglavnom djecu – neuroblastoma. Rak mu je dijagnosticiran kad je imao pet godina. Liječnici su mu tada davali tri mjeseca života.

Nakon 16 mjeseci intenzivnog liječenja raka u dječjoj bolnici Great Ormond Street, život mu je produljen, ali je, kako navodi Cooper, trpio velike bolove. “U jednoj takvoj noći, kad je rekao da ima jake bolove, pitala sam ga: ‘Želiš li da ti uklonim bol?’, a on je odgovorio: ‘Da, molim te, mama”, kazala je.

“Kroz središnji venski kateter koji je korišten za davanje kemoterapije i drugih lijekova, dala sam mu veliku dozu morfija koja mu je tiho okončala život”, opisala je 77-godišnjakinja.

‘Znao je da će se nešto dogoditi’

Na pitanje novinara BBC-ja vjeruje li da je njezin sin znao kako mu ona namjerava pomoći da umre, odgovorila je: “Kad je rekao da ga jako boli i da uklonim bol, znao je da će se nešto dogoditi. Ne mogu reći kako i zašto, ali ja sam bila njegova majka, a on me je volio. Nisam željela dopustiti da dalje pati. Znao je da odlazi.

Učinila sam pravu stvar. Pred mojim sinom je bila najstrašnija patnja i ogromna bol, nisam željela dopustiti da to prolazi”, rekla je Cooper. Na pitanje je li svjesna da priznaje ubojstvo, samo je odgovorila: “Da”. “Prošle su 43 godine otkako sam pustila Hamisha da mirno umre, moram se suočiti s posljedicama. Ali one bi morale brzo doći jer i ja umirem”, dodala je.

Kaže kako je zbog svoje, ali i zbog bolesti sina, stvorila jasan stav prema potpomognutom umiranju. “Ne dopuštamo našim ljubimcima da prolaze kroz veliku patnju, zašto bismo to radili s ljudima?”, navodi Cooper.

Politika nema jasan stav o toj temi

Borci za takozvano pravo na smrt tvrde da bi ljudi trebali moći odabrati kada i kako žele umrijeti kako bi izbjegli patnju. Kritičari takvog stava smatraju da bi promjena zakona napravila pritisak na teško oboljele da okončaju svoje živote zbog straha da će biti financijski ili emocionalni teret.

Politika zasad nema jasan stav o tome. U posljednjoj raspravi u parlamentu iz vlade su poručili kako je to pitanje savjesti pojedinih parlamentaraca, a ne politike koju provodi vlada. Iznimno složena i vrlo kontroverzna tema ipak postaje aktualna.

U razdoblju od 15 godina, engleskom tužiteljstvu je pristiglo oko 190 prijava nezakonitih slučajeva potpomognutog okončanja života teško oboljelih. Većina ih nije procesuirana, a samo četiri su kazneno gonjena.