Novi portret princeze od Walesa s naslovnice Tatlera izazvao kontroverze
Slika ima karizme koliko i figurica na vrhu svadbene torte, kazao je jedan kritičar
Najnoviji portret, Catherine princeze od Walesa, izaziva podijeljene kritike. Portret princeze, britansko-zambijske umjetnice Hannah Uzor, pojavljuje je na naslovnici srpanjskog broja magazina Tatler. Princeza nije pozirala za sliku, treću u nizu kraljevskih portreta koje je naručio Tatler.
Kritičari kažu da portret ni ne podsjeća na buduću kraljicu Ujedinjenog kraljevstva. Kritičar Telegrapha piše da “slika ima karizme koliko i figurica na vrhu svadbene torte, sa Lego kacigom nemodulirane, monotono smeđe kose.”
Prepoznatljiva samo po haljini
I kritičari londonskog Timesa zbunjeni su slikom. Da nije nosila tu haljinu koju je imala tijekom državnog posjeta Južnoj Africi, ne bi znali o kome se radi, piše Guardian.
Portret princeze Catherine stiže nedugo nakon kontroverznog portreta njezina svekra, kralja Charlesa koji je kraljevska obitelj naručila. Oba portreta izazvala su brojne kritike.
Kritičari se slažu da službeni Charlesov portret, slikara Jonathana Yeoa, podsjeća na kralja, iako su zatečeni crvenom pozadinom slike,” kao da pluta u jezeru krvi ili ga spaljuju u užarenoj peći”, piše Guardian. Izgleda kao plakat za horor film.
Nije fotografija nego interpretacija
Svojeglavom slikaru Charlesovog portreta je 2007. godine propala narudžba za portret Georgea Busha, osvetio se tako što je složio kolaž portreta od isječaka iz pornografskih časopisa. Bushevo iscereno lice sastavljeno je od ružičastih isječaka erogenih zona.
Neki kritičari brane portret princeze Catherine i kažu da to nije fotografija već interpretacija.
Pogled na monarha
Slikarica Uzor prije je koristila portrete kako bi istaknula priče pojedinaca afričke dijaspore i njihov odnos sa zapadnom kulturom.
Cherie Fahd, umjetnica i predavačica na Tehnološkom sveučilištu u Sydneyu kaže za Washington Post da bi gledateljima Catherinina portreta bilo bolje razmišljati o tome kako umjetnica tamnije boje kože usmjerava pogled na monarha.
“Gledano povijesno, ljudi tamnije boje kože bili su objekti antropološkog ispitivanja kolonijalnih i imperijalnih podanika, ali ovdje su uloge obrnute. Izgleda da umjetnica svjesno odbacuje taj način kraljevskog portretiranja.”