Zapadnim vojskama očajnički nedostaje ljudi. Može li Anušićev plan za HV pomoći čitavoj Europi?

NATO bi se namučio da angažira 300 tisuća vojnika

Na papiru, europski NATO saveznici imaju ukupno 1,9 milijuna vojnika, naizgled dovoljno da se suprotstave Rusiji koja raspolaže s 1,1 milijun vojnika i 1,5 milijuna rezervista. U stvarnosti, europski dio NATO-a namučio bi se da angažira više od 300.000 vojnika u nekom velikom sukobu, a čak i za to bi bili potrebni mjeseci priprema, kažu analitičari s kojima su razgovarali novinari Financial Timesa.

“NATO-ovo planiranje obrane Europe dugi niz godina svodilo se na pitanja tipa: ‘Jeste li spremni opremiti 300 pripadnika specijalnih snaga za slanje u Afganistan?’ Nitko se nije brinuo o brojnosti vojnika. To je stvorilo praznine s kojima se sada borimo”, kaže Camille Grand, ugledna suradnica Europskog vijeća za vanjske odnose koja je do 2022. bila pomoćnica glavnog tajnika NATO-a.

Samo će brojnost odvratiti Rusiju

U određenom smislu, apsolutne brojke koje se odnose na ljudstvo prilično su neprecizno mjerilo vojne snage, kao što su pokazali najraniji dani ruske invazije na Ukrajinu. Ali čak i u tehnološki naprednim vojskama, masa je još uvijek kritična ako su strukture snaga toliko mršave da imaju ograničenu sposobnost apsorbiranja gubitaka. A odvraćanje neprijatelja, za koje je najbolji alat brojnost vojnika, još je kritičnija kategorija.

Angažiranje više europskih vojnika na bokovima NATO-a moglo bi biti od ključne važnosti u vremenima kada se neće moći računati na bezuvjetnu potporu SAD-a, kaže Grand. “Ako dođe do krize, moramo moći uvjeriti rusku stranu da im na putu ne stoji samo poljska vojska, već da u pomoć dolazi konjica”, slikovito se izrazila bivša pomoćnica šefa NATO-a.

Britanija upozorena na vrijeme

Godine 2013., samo tri mjeseca prije nego što je Rusija prvi put krenula na Ukrajinu i zauzela Krim, Nicholas Houghton, tadašnji šef britanskog Obrambenog stožera, dao je neuobičajeno javno upozorenje o problemu s kojim se zemlja suočila zbog nedostatka trupa. Struktura snaga Ujedinjenog Kraljevstva nosi rizik od toga da obrana zemlje postane “strateški nekoherentna”, rekao je na predavanju u britanskom Kraljevskom institutu za ujedinjene službe. “Imamo izvrsnu opremu, ali nedostatne resurse za popunjavanje te opreme ljudstvom ili obuku na njoj.”

Otad se britanska vojska smanjila za dodatnih 19 posto, na oko 138.000 pripadnika, po najnovijim podacima Ministarstva obrane. Ipak, britansko Ministarstvo obrane danas ima proračun koji je realno veći za oko 20 posto, što je povećanje koje političari redovito slave kao dokaz predanosti zaštiti nacionalne sigurnosti.

Prema Benu Barryju, bivšem brigadiru i višem suradniku na IISS-u, bilo je politički korisno usredotočiti se na povećavanje proračuna za obranu i donošenje impresivnih programe nabave, ali malo je političara bilo spremno uhvatiti se u koštac s težim izazovom novačenja novih vojnika. “Ovo je kritična točka”, kaže Barry. “Na ovoj razini ulazite u začarani krug. Ako nemate dovoljno ljudi, manje je fleksibilnosti u tome što vaši ljudi mogu učiniti, imate manje slobodnog vremena da ih pošaljete na obuku i tako dalje. A ljudi tada postaju frustrirani pa odlaze.”

Vraćaju se stari problemi

Razmatrajući ovu problematiku, treba priznati kako je u većem dijelu razdoblja nakon završetka Hladnog rata smanjivanje vojski imalo smisla. Vojske Francuske i Britanije, dviju najvećih sile zapadnog dijela Europe, još uvijek su organizirane kao “ekspedicijske” borbene snage koje su namijenjene za kratke, ciljane razmještaje na prekomorskim ratištima.

Opadanje brojnosti vojnika nije bilo toliko problematično kada se većina operacija svodila na stabilizaciju udaljenih lokacija, objašnjava Christian Mölling, voditelj centra za sigurnost i obranu pri Njemačkom vijeću za vanjske odnose. “Sada govorimo o borbenim situacijama u kojima se suočavamo sa starim problema: primjerice, nakon nekoliko tjedana borbi 50 posto jedinice može biti onesposobljeno velikim brojem mrtvih ili ranjenih. Mi smo zaboravili kako se pripremiti na to.”

Kako privući mlade stručnjake?

Smanjenje broja vojnika znači i da su kritični dijelovi oružanih snaga – poput medicinskih službi, komunikacija, inženjerstva i kibernetičke sigurnosti – posebno osjetljivi na gubitke. A upravo te dijelove europskih vojski hitno treba popuniti. “Kad počnete analizirati problem s brojem vojnika, ustanovit ćete da iza svakih vrata postoje još jedna vrata iza kojih postoji problem”, slikovit je i Mölling.

U borbi za privlačenje kvalificiranijih novaka temeljna su pitanja plaća i načina života. Alessandro Marrone, stručnjak za vojna pitanja na Rimskom institutu za međunarodne poslove, kaže da je u prošlosti vojna karijera bila “prilično konkurentna” drugim opcijama na talijanskom tržištu rada, a oružanim snagama nije nedostajalo voljnih novaka.

Danas mladi Talijani imaju daleko više mogućnosti, što vojsci stvara problem koji je najočigledniji kada je riječ o diplomantima s visokotehnološkim vještinama bez kojih nema modernog ratovanja, a koji lako mogu pronaći unosnije poslove s boljom ravnotežom poslovnog i privatnog života. “Mlađe generacije navikle su putovati, studirati u inozemstvu te tražiti posao i izvan Italije”, kaže Marrone. “Ljudi s IT ili tehnološkim vještinama mogu pronaći bolje poslove u privatnom sektoru… nema jednostavnog rješenja za taj problem.”

Britanija ima ozbiljan problem

Britanska studija iz 2023. dovela je do sličnih zaključaka. “Konkurenti oružanih snaga… traže kandidate s istim vještinama i često imaju više novca za rješavanje tog problema”, upozorava se u studiji objavljenoj prošlog lipnja, u kojoj se dodaje kako bi se sadašnji pristup oružanih snaga potencijalnim kandidatima za posao, koji se svodi na ponude tipa “uzmi ili ostavi”, morao radikalno promijeniti ako UK želi zadržati svoje vojne sposobnosti.

Sarah Atherton, veteranka britanske vojske i bivša državna tajnica u Ministarstvu obrane, kaže da to ministarstvo pokušava potaknuti promjene. “Novac je tu. Pokrenuti su procesi, a kritike su primljene na znanje”, kaže ona. “Ali nemam iluzija: ostale zemlje NATO-a su u istoj situaciji kao mi, a možda čak i goroj.”

Svi kopiraju skandinavski model

Ako više Europljana ne počne dobrovoljno odabirati karijere u vojsci, njihove bi vlade mogle potražiti druge načine da ih potaknu na služenje. Njemački ministar obrane Boris Pistorius zaključio je da bi Njemačka trebala razmotriti uvođenje nekog oblika vojnog roka. Berlin predlaže slanje upitnika svim 18-godišnjim Nijemcima, kojih je oko 400 tisuća godišnje, u kojem će se ispitati njihova spremnost da služe vojsku i njihove vještine.

Manji broj tako probranih njemačkih tinejdžera potom će se morati odazvati na fizički dio novačenja, u kojem bi trebalo sudjelovati njih oko 40.000. I u Nizozemskoj je nedavno iznesena ideja o hibridnom modelu vojnog roka, nešto manje ambicioznom od njemačkog: iduće godine Nizozemci se nadaju unovačiti 2000 ročnika koje će probrati uz pomoć obveznog upitnika koji se šalje mladima kada navrše 17 godina.

I njemački i nizozemski pristup oslanjaju se na ono što su obrambeni stručnjaci počeli nazivati ​​”skandinavskim modelom” vojnog roka, budući da su se selektivni modeli opće vojne obveze pokazali vrlo uspješnima u Norveškoj i Švedskoj. Primjerice, u Norveškoj samo 14 posto onih koji ispunjavaju uvjete doista završi na vojnom roku, dok je u Švedskoj taj postotak još manji – samo 4 posto. Zanimljivo, selektivnost novačenja pridonijela je njegovu prestižu: služenje u vojnim snagama postalo je ishod kojem teže mnogi vješti mladi Norvežani i Šveđani, pokazuju nacionalna istraživanja.

Nedavno otkriven hrvatski plan

Nedavno smo doznali nešto više o tome kako će problematici popunjavanja vojnih snaga pristupiti hrvatske vlasti. Ministar obrane Ivan Anušić najavio je kako će, šesnaest godina nakon što je ukinut vojni rok, s prvim danom sljedeće godine mladići stariji od 18 godina ponovno morati u vojsku. Obavezno služenje vojnog roka trajat će između dva i tri mjeseca, najavio je ministar.

Osim toga, Anušić je najavio i da će ročnici vjerojatno primati naknade u iznosu od 990 eura mjesečno i da će država pokušati zadržati što više mladih u sustavu obrane. Prema aktualnim procjenama, godišnje bi vojni rok trebalo proći oko 15 tisuća mladih. Postoji i plan za novake koji će se pozvati na prigovor savjesti. Takvih je prije 16 godina bilo gotovo 90 posto.

Što s onima koji se pozovu na prigovor savjesti?

Oni koji sada odbiju služiti vojni rok i staviti pušku na rame “nosit će grablje i motike” kazao je Anušić. “Recimo, nosit će vreće kada se budu stavljali nasipi zbog mogućih poplava, nosit će se neke druge stvari – oružje neće morati nositi, ali će svoju dužnost i obvezu prema državi morati odraditi”, najavio je ministar. Taj dio obuke bit će odrađen u sustavu civilne zaštite.

Vladajući u Hrvatskoj smatraju da će tako mlade naučiti vještinama važnim za život. “Kad dođe do određenog rizika, do narastanja rizika, kako bi znao prvo izmaknuti se iz rizika, pomoći onom kraj sebe i napraviti samopomoć”, objašnjava ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite Damir Trut što će učiti ročnici s prigovorom savjesti. Takva obuka trajat će dulje i nosit će znatno manje povlastice.

Anušićev plan pokušat će zaustaviti Inicijativa protiv obveznog vojnog roka. “Ovakav prijedlog obveznog vojnog roka je protuustavan, krši Europsku konvenciju o ljudskim pravima te je ekonomski štetan”, navode iz Inicijative u priopćenju te najavljuju pravne korake poput prijedloga za ocjenu ustavnosti, tužbe Europskom sudu za ljudska prava, udružene tužbe za zaštitu od diskriminacije, upravnih prigovora i sporova te javnih prosvjeda i referenduma s ciljem zaustavljanja politike za koju smatraju da krši ljudska prava.

Europa ima veće probleme od novačenja

Stručnjaci upozoravaju da novačenje, čak ni po uspješnim hibridnim modelima, nikada neće biti potpuno rješenje. Umjesto toga, obrambeni i vojni dužnosnici moraju pronaći način kako vojnu karijeru učiniti privlačnijom. Jedan od razloga zbog kojih je ovaj model toliko uspješan u Norveškoj i Švedskoj jest činjenica da se u tim zemljama vojnu karijeru smatra vrijednom i prestižnom, kaže Grand, bivša dužnosnica NATO-a.

“Postoji niz čimbenika koji utječu na privlačnost služenja vojske. O tome bismo vjerojatno bismo mogli naučiti mnogo lekcija jedni od drugih diljem NATO-a”, dodaje. “No, realnost je kako ponuda besplatnih satova vožnje više nije dovoljna da privuče mlade ljude.”

Ipak, prije nego što počnu tražiti načine kako privući visokokvalificirane i visokomotivirane stručnjake, mnoge europske vojske morat će se pozabaviti temeljnijim problemima, poput smještaja za te ljude. U svom godišnjem izvješću o stanju njemačke vojske, parlamentarna povjerenica Eva Högl ove je godine napisala da su vojarne diljem zemlje u ruševnom stanju. U nekim bazama, primijetila je, vojnici čak moraju plaćati WiFi po satu.

Vojarna u kojoj vas napadaju štetočine

Britaniju muče slični problemi. U travnju je jedno izvješće pokazalo da je kvaliteta smještaja u bazama u UK toliko loša da će neminovno utjecati na dobru volju novaka. Široko rasprostranjeni problemi uključivali su “vlagu i plijesan… pogreške na plinskim i električnim instalacijama te napade štetočina”.

U principu, sve veći vojni proračuni diljem Europe sugeriraju da će uskoro biti i boljih objekata za smještaj vojnika. Povijesno gledano, međutim, svježi novac težio je otjecati prema prestižnoj opremi i modernim platformama, a ne prema neglamuroznim obnovama vojnog smještaja. Naravno, mnogi vojničku karijeru još uvijek smatraju testom “izdržljivosti”, ali u praksi postoji značajna razlika između težnje za osobnim rastom kroz izazove i avanture te suočavanja s poteškoćama koje nosi život u ruševnim vojarnama.

Mladi Poljaci žele u vojsku

Jedan od čimbenika pri regrutaciji koji je najteže shvatiti, a potencijalno je ključan u svjetlu ruske ratobornosti, jest uloga domoljublja u izgradnji vojske. Europska društva odnose se prema svojim oružanim snagama na različite načine. U Poljskoj, gdje se vlada nada povećati broj vojnika na više od 300.000 do 2035., vojni dužnosnici kažu da je duga povijest ruskog agresivnog ponašanja snažan motivator za novačenje.

“U usporedbi s drugim zemljama, mislim da je Poljskoj lakše privući nove vojnike”, kaže general bojnik Karol Molenda, koji vodi operacije kibernetičke sigurnosti Poljskih oružanih snaga. “Većina mladih Poljaka svjesna je realnosti rata, među ostalim i zahvaljujući razgovorima s bakama i djedovima koji su ga proživjeli, a činjenica da se ratuje uz našu granicu povećala je broj mladih koji se žele pridružiti oružanim snagama.”

U tehničkoj srednjoj školi u gradu Katowicama, oko 80 od 300 učenika prihvatilo je ponudu da odslušaju dva sata vojne nastave tjedno, umjesto da to vrijeme provedu učeći o telekomunikacijama ili postavljanju solarnih ploča. Prošle je godine pet polaznika nakon završetka školovanja upisalo vojno učilište.

‘Vrijeme je na našoj strani’

Slična je situacija u baltičkim državama, gdje su strahovi od ruske agresije još dublji nego u Poljskoj. No, takve su zemlje ipak iznimke od pravila koje vlada u većini Europe. U susjednoj Njemačkoj, Pistorius je bio na meti žestokih kritika jer je opetovano govorio da društvo mora postati “spremno za rat”.

Unatoč obećanjima Zeitenwendea, mnogi Nijemci ostaju duboko privrženi pacifizmu. Logično s obzirom na događaje u Drugom svjetskom ratu, Njemačkoj povijesno pamćenje ima suprotan učinak nego u Poljskoj i na Baltiku. Ali čak i u Britaniji, gdje je javna potpora vojsci konstantno visoka, postoji duboki skepticizam oko tema kao što je vraćanje vojnog roka. Prijedlog premijera Rishija Sunaka da se ponovno uvede vojni rok tako je naišao na brojne kritike.

“Još uvijek postoji mnogo negativne kulturološke prtljage povezane s oružanim snagama, zahvaljujući predodžbama koje su vrlo snažno ojačane ratovima u Afganistanu i Iraku”, kaže Barry iz IISS-a. Za Möllinga iz Njemačkog vijeća za vanjske odnose, taj problem je rješiv. “Sve više ljudi u Europi prepoznaje važnost oružanih snaga”, kaže. “Samo moramo smisliti kako da im karijera u vojsci postane privlačna.”

“Razlika između nas i Vladimira Putina je u tome što se za nas u rješavanju ovog problema ne radi samo o broju zaposlenih”, kaže on. “Mi ljudima dajemo više od uniforme u kojoj ih šaljemo ih u smrt. Stalo nam je do naših vojnika. Moramo to bolje komunicirati, ali u konačnici mislim da je vrijeme na našoj strani.”