Uzbuna u Bijeloj kući, svi se pitaju kako spasiti Ukrajinu: 'Ako sad ne zaustave Ruse, mogli bi izgubiti rat'
Mnogi stručnjaci smatraju da je rat u Ukrajini ušao u kritičnu fazu
Prije samo 18 mjeseci, dužnosnici Bijele kuće i Pentagona raspravljali su o tome bi li ruske snage u Ukrajini mogle kolabirati i biti potpuno izbačene iz zemlje. Administracija predsjednika Joea Bidena sada je ozbiljno zabrinuta da snage ruskog predsjednika Vladimira Putina hvataju zamah za veliki proboj koji će drastično promijeniti tijek rata.
Proteklih su dana moskovske trupe pokrenule novi veliki napad u blizini drugog najvećeg grada u zemlji, Harkiva, prisilivši Ukrajinu da preusmjeri svoje ionako prorijeđene snage kako bi obranila teritorij koje je oslobodila u zapanjujućoj pobjedi u jesen 2022.
Topništvo i bespilotne letjelice koje su Ukrajincima osigurali SAD i NATO eliminirani su ruskim tehnikama elektroničkog ratovanja koje su pojavile na bojnom polju u kasnijoj fazi sukoba, ali su se pokazale iznenađujuće učinkovitima. A višemjesečna rasprava u Washingtonu o tome treba li Ukrajini poslati paket oružja i streljiva vrijedan 61 milijardu dolara stvorila je prostor na bojištu koji je Rusija uspješno iskoristila, iako je Kongres na kraju usvojio zakon.
Macron lomi Bidena
Američki dužnosnici u intervjuima izražavaju uvjerenje da će se mnoge od recentnih ruskih teritorijalnih dobitaka moći poništiti nakon što Ukrajina dobije veće količine novog oružja, najvjerojatnije negdje u srpnju, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pronađe načine da dovede veći broj mlađih ljudi na frontu. No, Amerikanci oklijevaju izaći s predviđanjima o tome gdje bi linije razdvajanja mogle stajati za nekoliko mjeseci, ili hoće li Zelenski moći pokrenuti novu protuofenzivu sljedeće godine, nakon što je prošlogodišnja propala.
Američki i saveznički dužnosnici koje su intervjuirali novinari New York Timesa govorili su pod uvjetom anonimnosti, budući da su spominjali tajna obavještajna izvješća i osjetljive procjene stanja na bojnom polju. Ali neki od njih svoju su zabrinutost jasno iznijeli i u javnim komentarima.
Državni tajnik Antony Blinken rekao je u nedjelju kako “nema sumnje da je dugačko kašnjenje u slanju oružja imalo svoju cijenu”. Pritom je inzistirao da američke vlasti čine sve što mogu da požure slanje odobrene pomoći. No, američki dužnosnici kažu da predsjednik Joe Biden i dalje odbija sugestije francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kako bi raspoređivanje zapadnih trupa u Ukrajini moglo biti neophodno, što je strategija za koju se Francuz odnedavno snažno zalaže.
Rusija se pokrenula
Privatno, neki od suradnika predsjednika Bidena zabrinuti su zbog toga što Kremlj očito vrlo brzo usvaja lekcije s bojnog polja i na temelju njih uspješno modificira strategiju. Osim toga, Rusija uspješno nadomješta oružje uništeno u prvim fazama rata, a sad i vraća neke od položaja koje je zauzela početkom invazije, pa kasnije izgubila. Nije više sigurno da će na sastanku G7 u Italiji sljedećeg mjeseca Biden moći ponoviti tvrdnju koju je iznio u Finskoj prošlog ljeta, da je Putin “već izgubio rat”.
Neki američki stručnjaci za pitanja povezana s Rusijom nisu iznenađeni ovakvim razvojem događaja. “Rusija često započne ratove loše, a završi ih snažno”, rekao je Stephen Hadley, savjetnik za nacionalnu sigurnost u vrijeme predsjednika Georgea W. Busha, na konferenciji na Harvardu u petak. Sada je, rekao je, Rusija “pokrenula svoju masu” – daleko veću populaciju iz koje može povući brojne trupe i “ogromnu vojnu infrastrukturu” – kako bi se vratila u igru.
Što sve ide u korist Kremlja?
Hadley je sugerirao kako ne postoji samo jedan razlog za prednost Moskve na bojnom polju. Umjesto toga, više čimbenika pomaže vojnom napredovanju Rusije. Zbog kašnjenja američkog financiranja, Rusija je uspjela postići ogromnu topničku prednost nad Ukrajinom. Nedostatak streljiva za protuzračnu obranu također je omogućio Rusiji da nekažnjeno više koristi svoju zračnu moć, napadajući ukrajinske linije kliznim bombama.
S više streljiva za protuzračnu obranu, Ukrajina bi mogla otjerati avione koji ju bombardiraju dalje od svojeg teritorija, što bi Rusiji otežalo napade iz zraka. Kašnjenje američke opskrbe popraćeno je sličnim dugačkim kašnjenjem Ukrajine u odobravanju zakona o mobilizaciji koji bi u vojsku doveo više mlađih vojnika. Ukrajina trpi akutni nedostatak ljudstva i muči se s organiziranjem odgovarajuće obuke onima koje uspije dovesti u vojsku.
Ruske snage će vjerojatno pojačati pritisak ovog ljeta, rekao je Michael Kofman, stručnjak za Rusiju pri Zakladi Carnegie za međunarodni mir u Washingtonu. “U 2024. ruska vojska uživa materijalnu prednost i stratešku inicijativu, iako se to možda neće pokazati odlučujućim”, rekao je Kofman. “Ova godina otvorila je vrata velikim mogućnostima za Rusiju. Ali ako ruska vojska ne bude u stanju pretvoriti svoje prednosti u dobitke na bojnom polju i generirati zamah, postoji velika šansa da će se ta vrata početi zatvarati kada uđemo u 2025. godinu.”
Rusi žele zaustaviti napade na Belgorod
Bio on privremen ili ne, novi zamah Rusije najočitiji je u Harkivu, poprištu jedne od najvećih tenkovskih bitaka u Drugom svjetskom ratu. Godine 2022. taj je grad bio u središtu borbi, izložen jakoj topničkoj vatri ruskih snaga koje su odlučno napredovale u ranoj fazi rata. U iznenadnoj protuofenzivi te jeseni, ukrajinske trupe blokirale su put prema gradu, a zatim potisnule Ruse iz regije tako povrativši ogroman pojas zemlje.
Rusko poniženje u južnom gradu Hersonu bilo je toliko da je izazvalo bojazan kako će Putin upotrijebiti nuklearno oružje na bojnom polju protiv ukrajinskih trupa, kao posljednje sredstvo za izbjegavanje poraza. Od tada je Ukrajina mogla koristiti oslobođeni teritorij u blizini Harkiva za izvođenje napada na Rusiju, ponajviše na Belgorodsku regiju.
Baš su ti napadi potaknuli Ruse da ponovno zauzmu područja na koja jurišaju posljednjih dana, kako bi ondje stvorili tampon zonu za koju je Putin rekao da će Ukrajini otežati izvođenje prekograničnih napada. Nedavno je šef ukrajinske vojne obavještajne agencije nazvao rusko napredovanje u blizini Harkova “kritičnim” za obranu svoje zemlje.
Dugoročni ruski ciljevi
Neki stručnjaci upozoravaju da je stvarni strateški cilj Rusije u bitkama kod Harkiva prisiliti Kijev da pojača grad trupama povučenim s drugih dijelova bojišta, slabeći obranu ostalih sektora. To bi moglo stvoriti priliku za još jedan ruski napad u lipnju, vjerojatno u Donbasu, regiji istočne Ukrajine koji je Kremlj djelomično anektirao i sada je pokušava zauzeti čitavu.
“Cilj ruske ofenzive vjerojatno je privući ukrajinske rezerve i elitne postrojbe i zatim ih prikovati u Harkivu, slabeći tako ostatak fronte”, rekao je Kofman. “Primarni strateški ruski cilj i dalje ostaje zauzimanje ostatka Donbasa.” Hoće li Rusima to uspjeti, djelomično ovisi o tome koliko će uspješan biti Zelenski u nastojanjima da pronađe nove trupe koje bi zamijenile umorne, često demoralizirane snage. To je razlog zbog kojeg je pomaknuo dobnu granicu za muškarce koji podliježu mobilizaciji s 27 na 25 godina, unatoč znatnom otporu ukrajinske javnosti.
Ključnih nekoliko mjeseci?
Sjedinjene Države također pokušavaju ojačati tehničke sposobnosti Kijeva, nadajući se da će Ukrajinci uspjeti poništiti ruski tehnološki napredak. U nekim slučajevima Rusija je uspješno prevarila GPS prijamnike onemogućivši ciljanje ukrajinskog oružja, uključujući razne projektile ispaljene iz lansera HIMARS koje je Biden počeo isporučivati Ukrajini prošle godine. Ti lanseri su rijetki, ali Rusi su postali uspješniji u praćenju njihovih kretanja, a u nekim slučajevima i uništavanju, čak i kada su dobro kamuflirani.
Naravno, sve prednosti na bojnom polju koje Rusija trenutno uživa su prolazne, pa bi rat bi za 18 mjeseci mogao izgledati znatno drugačije, baš kao što je izgledao prije 18 mjeseci. No, unutar Bidenove administracije raste osjećaj da bi se sljedećih nekoliko mjeseci moglo pokazati kritičnim periodom. Naime, u nekom trenutku dvije strane mogle bi se konačno odlučiti na prekid vatre, odnosno na primirje slično onom koje je okončalo aktivne borbe u Koreji 1953., što bi rat u Ukrajini pretvorilo u zamrznuti sukob.