Rusi napreduju puževim korakom, trebat će im godine da osvoje područja koja je zacrtao Putin. Kijev ima novi plan kako ih zaustaviti
Ukrajinci efikasno usporavaju napredovanje agresora čekajući promjenu okolnosti na bojištu
Rusija nastavlja ofenzivu koju je započela u regiji Donbas još u listopadu 2023., napadajući na nekoliko frontova istovremeno. U blizini grada Avdiivke, gdje je rusko zapovjedništvo pokrenulo glavni napad i rasporedilo najviše trupa, ruske snage napredovale su 15 do 20 kilometara u proteklih osam mjeseci. Otprilike 7 do 10 kilometara tog napretka postignuto je od veljače, kada je Avdiivka zauzeta.
U svibnju je ruska vojska otvorila novu frontu kod Harkiva i uspjela se u samo nekoliko dana pomaknuti sedam do osam kilometara u dubinu ukrajinskog teritorija. No, napredak Rusije bio je još sporiji i skromniji u drugim sektorima, piše ruski oporbeni portal Meduza u velikom izvještaju o stanju na bojištu popraćenom analizom izgleda ukrajinskih branitelja da zaustave agresora.
Rusi napreduju vrlo polako
Prošlog je tjedna ruski predsjednik Vladimir Putin opisao taktiku ruske vojske kao “istiskivanje” ukrajinskih oružanih snaga s teritorija koje Rusija mora “staviti pod kontrolu”. Putin nije precizirao koje teritorije Rusija namjerava okupirati, ali sigurno je pretpostaviti da misli barem na ukrajinske regije Donjeck i Zaporižju.
Kako bi dosegnula glavna logistička i industrijska središta regije Donjeck (gradove Kramatorsk, Slovjansk, Pokrovsk, Kurakove i Liman), ruska bi vojska trebala napredovati više od 30 kilometara. A da bi došle do administrativnih granica regije, trupe Vladimira Putina morale bi napredovati 40 do 50 kilometara.
Dakle, ako bi ofenziva zadržala trenutni tempo (što nije zajamčeno), samo zauzimanje regije Donjeck moglo bi Rusiji oduzeti još godinu dana ili više. Ubrzavanje tempa operacija zahtijevalo bi značajno povećanje brojčane prednosti ruske vojske nad ukrajinskom, ali nova runda mobilizacije i povećanje broja žrtava nisu privlačne opcije za Putina.
Prebacivanje trupa iz okolice Hersona
U međuvremenu, rusko zapovjedništvo raspršuje svoje rezerve u drugim smjerovima. Konkretno, pokušava ojačati skupinu sjeverno od Harkiva čije su napredovanje zaustavili Ukrajinci, izvorno sastavljenu od trupa iz Lenjingradskog vojnog okruga. Ruske trupe još uvijek nisu uspjele potisnuti ukrajinske trupe preko rijeke Vovče, niti iz okolice Vovčanska koji se nalazi nekoliko kilometara od granice, sjeveroistočno od Harkiva.
Ukrajinsko zapovjedništvo prerasporedilo je pričuve u to područje, uključujući jedinice iz najmanje jedne brigade marinaca koje su prethodno pokušavale uspostaviti mostobran na istočnoj obali rijeke Dnjepar. Čini se da je rusko zapovjedništvo odgovorilo istom mjerom: jedinice 47. tenkovske divizije, ranije stacionirane u blizini Kupjanska, i 155. gardijske brigade mornaričkog pješaštva koja je provela prošlu godinu u blizini Vuhledara, sada su u području Vovčanska. Međutim, još nije jasno postoje li planovi za trajno prebacivanje ovih jedinica na harkivsku frontu.
Ruske trupe koje pokušavaju napredovati prema sjevernom rubu Harkiva, 50 kilometara udaljenog od Vovčanska, također su u zastoju. Novopristigle ukrajinske rezerve napadaju ovu skupinu na zapadnom krilu, u blizini sela Hliboke. Time je rusko napredovanje prema selu Lipci, koje se nalazi južnije, potpuno zaustavljeno.
Ograničeni uspjesi ruskih snaga u jednom sektoru
I dalje prevladava dojam da primarni cilj ruskog zapovjedništva prilikom otvaranju nove fronte u blizini Harkiva bio potpora ruskim trupama koje više od godinu dana pokušavaju probiti obranu grada Kupjanska i osvojiti prijelaze preko rijeke Oskil. Nova ruska ofenziva u tom području, pokrenuta istodobno s onom kod Harkiva, pokazala se relativno uspješnom budući da su ruske jedinice zauzele nekoliko sela i utvrđene položaje duž široke linije fronte.
Polagani ruski napredak nastavio se tijekom prošlog tjedna. Nakon zauzimanja sela Ivanivka, ruske trupe su napale u smjeru sela Stepova Novoselivka i stigle do prvih kuća. Rusko ministarstvo obrane izvijestilo je da je osvojeno i selo Mjasožarivka, iako za to nema vizualne potvrde.
Ipak, s trenutnim tempom ofenzive dolazak do rijeke Oskil u nadolazećim mjesecima čini se kao nerealan cilj. Jednako je dvojbeno da će se postrojbe koje napreduju prema Vovčansku uspjeti probiti do pozadine borbene grupacije ukrajinskih snaga koja brani prilaze prijelazima Oskila.
Ruse očekuju nevolje u Časiv Jaru
Još jedna ambiciozna ruska ofenziva – istodobni udar iz Avdiivke i Bahmuta u smjeru grada Kostiantinivke – također je daleko od odlučujućeg uspjeha. Nekoliko mjeseci ruske zračnodesantne i motorizirane jedinice napredovale su na istočnom rubu Časiv Jara, 10 kilometara od Bahmuta. Ruske trupe su na više mjesta stigle do kanala Siverski Donets–Donbas, koji odvaja Bahmut od središta Časiv Jara.
No, i nakon što branitelji budu potpuno potisnut preko kanala, ruska vojska će se suočiti s novim teškim zadatkom — napadom na grad pun visokih zgrada smještenih na povišenom tlu.
Četrdeset kilometara jugoistočno od Časiv Jara, još jedna ruska skupina, koja je prije mjesec dana zauzela selo Očeretine blizu Avdiivke, također napreduje. Njihovo napredovanje prema sjeveru usporilo se posljednjih tjedana, nakon što je ukrajinsko zapovjedništvo prebacilo rezerve u to područje. Međutim, ruske su trupe uspjele napredovati nekoliko kilometara prema zapadu. Ovdje se čini da su ukrajinske snage spremne povući se preko rijeke Vovče, nadajući se da će vodene barijere zaustaviti neprijateljsko napredovanje.
Kako će Kremlj raspodijeliti snage?
Ruske trupe koje napreduju u južnom dijelu Donjecke regije, od Vuhledara do grada Krasnohorivke u blizini potpuno uništenog grada Marinke, vjerojatno se suočavaju s jednako ambicioznim zadatkom. Morat će napredovati na širokoj fronti prema liniji Vuhledar-Kurakove, koja je 10-20 kilometara udaljena od bojišta.
Ruske jedinice i dalje napadaju centar Krasnohorivke, ali je njihovo napredovanje usporeno. Kako bi u potpunosti osvojili grad, morat će zauzeti cijelu četvrt visokih zgrada na sjeveru.
Nakon što je zauzela Novomihajlovku istočno od Vuhledara, ruska vojska je nastavila napredovanje prema zapadu. Ruske trupe zauzele su susjedno selo Paraskoviivka i stigle do predgrađa Kostiantinivke (ne brkati s gradom Kostiantinivka zapadno od Bahmuta). Ako zauzmu ovo selo, ruske snage će ugroziti opskrbne linije Vuhledara. Međutim, još su daleko od toga da to postignu. A ako se 155. gardijska brigada mornaričkog pješaštva, koja je zauzela Novomihajlovku, doista premjesti na harkivsku frontu, napredovanje na Vuhledar moglo bi se potpuno zaustaviti.
Ukrajinci demoliraju rusku protuzračnu obranu
Uz sve to, veliko je pitanje hoće li ruske snage uspjeti održati ionako spor tempo napredovanja kada Ukrajincima stignu prvi borbeni avioni obećani sa Zapada. Institut za proučavanje rata (ISW) danas piše kako se ukrajinska vojska provodi akcije koje bi trebale kulminirati dolaskom moćnih zrakoplova F-16.
Naime, ukrajinski Glavni stožer izvijestio je 12. lipnja da su ukrajinske snage gađale jednu bateriju protuzračne obrane S-300 i dvije baterije protuzračne obrane S-400 u blizini okupiranog Belbeka i Sevastopolja na Krimu tijekom noći s 11. na 12. lipnja.
Stožer dodaje da su udari uništili najmanje dva radarska sustava protuzračne obrane i izazvali sekundarne detonacije streljiva, te da ukrajinska vojska pokušava doznati dodatne detalje o nanesenoj šteti. Geolocirane slike potvrđuju uništenje jednog sustava S-300 sjeverno od okupirane Jevpatorije i uništeni ruski radarski sustav S-400 južno od okupiranog Džankoja.
Kad konačno stignu, F-16 bi mogli promijeniti pravila igre
Uništavanje ruskih sustava protuzračne obrane u Belgorodskoj oblasti navodno je potaknulo rusko zapovjedništvo da početkom lipnja 2024. rasporedi protuavionska sredstva s Krima u taj pogranični dio zemlje, tako degradirajući zaštitu Krima od neprijateljskih letjelica. Osim uspješnih napada na protuavionske sustave, Ukrajinci su udarima dronova na aerodrom Aktjubinsk u Astrahanskoj oblasti između 7. i 8. lipnja oštetili dva ruska borbena zrakoplova Su-57.
Sustavi 300/S-400 i lovci Su-57 najvažniji su dijelovi protuzračne obrane koja uskraćuju ukrajinskoj avijaciji mogućnost letenje u blizini fronte. Vjeruje se kako je njihovo uništavanje dio velike kampanje omekšavanja ruskih snaga prije nego što se u borbu uključe spomenuti zrakoplovi F-16 koje su Ukrajini donirali zapadni saveznici.
Ti bi avioni mogli u velikoj mjeri poništiti djelovanje zasad nadmoćne ruske avijacije te povećati vjerojatnost da će ukrajinski branitelji zaustaviti nadiranje ruske vojske. Naravno, pitanje je kada će se zapadne letjelice moći uključiti u bitku, s obzirom na probleme s obukom ukrajinskih pilota koji će znatno usporiti taj proces. Većina analitičara očekuje da će do prvih borbenih letova proći još nekoliko mjeseci.