Mračna pozadina debljih novčanika, kojima se i Vlada i poslodavci vole hvaliti. Je li Hrvatska za to spremna platiti ovakvu cijenu?
Što je više isplata radnicima na koje se ne plaćaju doprinosi, to znači da se ni oni ne mogu nadati puno boljoj situaciji u budućnosti
Hrvatska je i u travnju ove godine bila među onim članicama Europske unije u kojima je najviše rastao promet u maloprodaji. Nastavak je to trenda iz prošle godine i prvog tromjesečja ove, kad je osobna potrošnja najviše potaknula rast domaćeg gospodarstva.
I Vlada i poslodavci rado su objašnjavali kako je to posljedica rasta plaća te isticali da je Hrvatska i kad je rast plaća u pitanju među prvima u Uniji. Pritom su izbjegavali napomenuti da je i dalje među onim članicama u kojima njezini radnici najmanje zarađuju.
Rasli neoporezivi primici
No, nije samo rast plaća pogodovao povećanju potrošnje. Lani su još više rasli neoporezivi primici, koje poslodavci radnicima isplaćuju bez plaćanja javnih davanja državi. Njihov je ukupan iznos u prošloj godini povećan za čak 30 posto.
Neto plaća je u prošloj godini, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, nominalno porasla 14 posto. Dakle, naknade i nagrade na koje se ne plaćaju ni porezi ni doprinosi rasli su više nego dvostruko brže od neto plaća.
Brojke govore sve
Poslodavci su lani, u što je uključen i najveći poslodavac – država, radnicima, prema podacima Porezne uprave, odnosno portala Porezna konkurentnost, isplatili ukupno dvije milijarde i 63 milijuna eura različitih naknada i nagrada za koje je država podigla maksimalne neoporezive iznose.
O kolikom se ukupnom iznosu radi možda najbolje govori podatak da je prema izračunu Fine 156 tisuća poslodavaca, koji su obveznici poreza na dobit, lani svojim radnicima isplaćivalo prosječnu neto plaću od 1028 eura, što znači da ih je cjelogodišnja neto plaća za sve te radnike koštala 12,7 milijardi eura.
Podaci nisu usporedivi, jer su u naknade i nagrade uključeni i radnici koji rade u javnom sektoru, ali ipak je znakovito da su kroz neoporezive primitke zaposleni u Hrvatskoj dobili iznos koji doseže ukupan trošak potreban za isplatu dvije mjesečne neto plaće isplaćene u realnom sektoru.
Nagrade i naknade eksplodirale
Božićnice, regresi, jubilarne nagrade i darovi za djecu već su tradicija i oni su lani radnicima donijeli 681 milijun eura. Preostale gotovo 1,4 milijarde eura su nagrade i naknade koje se uglavnom isplaćuju u privatnom sektoru. I eksplodirale su posljednje tri godine.
Kroz te nagrade i naknade u privatnom je sektoru isplaćena gotovo još jedna i pol mjesečna neto plaća. Država na to nije naplatila ni porez ni doprinose. U ovoj godini iznos će vjerojatno biti i veći, jer je država za 20 posto povećala iznos naknada i nagrada koje poslodavci mogu isplatiti radnicima, a da za to ne plate ni jedan euro poreza i doprinosa.
Utjecaj na umirovljenike
Radnicima, od kojih je polovica u ožujku imala neto plaću do 1086 eura, a trećina manje od 857 eura, sigurno nije prva briga koliko je država poreza i doprinosa naplatila na nagrade koje oni dobivaju. No, praksa po kojoj je sve veći dio primanja radnika oslobođen plaćanja poreza i doprinosa, osim na prihode države, utječe i na život sadašnjih umirovljenika, ali i na to kakav će standard imati današnji radnici kad postanu umirovljenici.
Isplata još jedne plaće kroz nagrade i naknade znači da ona ne ulazi u izračun prosječne plaće na osnovu koje se računa i postotak za koji će se uskladiti sadašnje mirovine. To znači da će mirovine sporije rasti i teško se odmicati od trenutnog stanja u kojem polovica umirovljenika mjesečno prima manje od 517 eura mjesečno, dok je prosječna mirovina pedesetak eura veća.
Bez nade u bolju budućnost
Što je više isplata radnicima na koje se ne plaćaju doprinosi, to znači da se ni oni ne mogu nadati puno boljoj situaciji u budućnosti. U izračun njihova mirovinskog faktora, odnosno mirovine, neće ući primici na koje im poslodavac nije plaćao doprinose, tako da Hrvatska neće tako brzo doći do toga da njezini umirovljenici imaju prosječnu mirovinu koja doseže barem 50 posto prosječne plaće.
O nešto većim udjelima iluzorno je i govoriti. No, to je cijena koju je Hrvatska očito spremna platiti za to da bi poslodavci danas neoporezivim isplatama zadržali radnike i da bi godišnja primanja tih radnika, koji su među lošije plaćenim u EU-u, ipak bila nešto veća.