Yamal: Spasitelj
On će biti glavna prijetnja Vatrenima, što je prepoznao i Zlatko Dalić
Španjolska je u njemu napokon dobila nekoga tko može raditi razliku i lomiti utakmice kakve u zadnjih desetak godina nije uspijevala slomiti
Prije nego što je Luis de la Fuente preuzeo A selekciju španjolske nogometne reprezentacije, godinama je radio u omladinskom pogonu. Prvo je 2015. vodio U19 momčad do europskog zlata u Grčkoj, pa je 2019. u Italiji s U21 momčadi osvojio još jedno zlato, a onda je s U23 momčadi 2021. na Olimpijskim igrama osvojio srebrnu medalju.
Upravo je izvještaj iz Tokija bio okidač za veliki sastanak u španjolskom nogometnom savezu. De la Fuente je osvojio srebro, ali je ekipa u sve tri utakmice igrala produžetke. Prvo je u četvrtfinalu izbacila Obalu Bjelokosti, pa je u polufinalu riješila Japan, a onda je u finalu ispala od Brazila. Analiza je pokazala da su igrači koji su ulazili s klupe mogli bez problema odgovoriti fizičkim zahtjevima utakmice i u duelima i trkački te da su dominirali posjedom lopte kao i oni u prvom sastavu. Ali analiza je pokazala da De la Fuente od igrača koji su ulazili s klupe u tri utakmice knockout faze nije dobio niti jedan jedini dribling.
Kad je David Gutiérrez Sáiz u studenom 2021. preuzeo ulogu tehničkog direktora i predsjednika Odbora za trenere, upravo je De la Fuenteov izvještaj bio na vrhu. Gutiérrez Sáiz ga je proučio, a onda je izbornike svih dobnih skupina sazvao na individualne razgovore, a onda i na veliki sastanak na koji su pozvani predstavnici najvećih španjolskih nogometnih akademija. Sastanak je imao samo jednu točku dnevnog reda: činjenicu da je između 10 najboljih driblera u netom završenoj sezoni bilo osam stranaca.
Naravno, Barcelona nije smatrala Lionela Messija strancem niti je Betis vidio problem u tome što je Nabil Fekir bio prvi iza Messija. Ali španjolska reprezentacija upala je u ozbiljan problem koji je Gutiérrez Sáiz naumio riješiti.
Dovoljno se vratiti na osminu finala Svjetskog prvenstva u Kataru. Ondje je Španjolska izvukla Maroko i potpuno je dominirala posjedom lopte. Čak 77 posto vremena je lopta bila u nogama španjolskih reprezentativaca, a nije da su držali prazan posjed na svojoj polovici bez ambicije ulaska pred suparnička vrata. Španjolska je u 120 minuta nogometa imala 127 dodavanja s kojima je ušla u suparničku trećinu terena i praktički je stalno bila u opasnoj zoni uz nekoliko odličnih prilika. Međutim, Maroko je na 23 posto posjeda imao 10 uspjelih driblinga, a Španjolska je u triput više vremena provedenog s loptom u nogama napravila devet.
Koliko god je Španjolska igrala aktivno i koliko god je pokušavala napadati, nedostajala joj je figura koja će donijeti konkretnost. Jedini španjolski igrači koji su u Kataru prebacili granicu od jednog uspjelog driblinga po utakmici bili su Pedri i Dani Olmo, ali i oni jedva. Španjolska bi bez problema nagurala suparnika u njegovih 30-ak metara, ali nije imala nekoga tko će razvući suparničku obranu prema aut liniji i ondje je probiti, jer su i Pedri i Olmo igrači centralnih zona koje su zagušene i u kojima uvijek netko ima pomoći suparniku kojeg su se ova dvojica riješila driblingom.
Kompletan igrač
Luis de la Fuente je tu figuru našao u Lamineu Yamalu.
Nije De la Fuente stvorio Yamala, niti se španjolski nogomet promijenio zbog sastanaka koje je zabrinuti Gutiérrez Sáiz uporno sazivao. Još od prvih utakmica na ulicama Rocafonde, ispred bakine pekare i na betonskim igralištima, Yamal je pokazivao bogomdani talent. Dribling mu je bio urođen, a kako je igrao sa starijim igračima, ubrzo je morao naučiti kako dodati malo čvrstine na tu lepršavost i kreativnost koja mu je dolazila prirodno.
“Sjećam se kad sam gledao Messija prije sad već 21 godinu, dok je još bio u mladim kategorijama”, ispričao je Javier Aguirre nakon utakmice njegove Mallorce protiv Barcelone koju je riješio baš Yamal. “Vidio si to odmah; bio je onako, fijuuu, kao štakor. Izgleda da je i Lamine takav tip malog štakora, vragolasti mulac”. Taj je vragolasti mulac dobio ulogu španjolskog spasitelja.
Izuzev zadnjeg Europskog prvenstva na kojem je igrala polufinale, Španjolska je zadnjih desetak godina u ogromnoj rezultatskoj krizi. U Kataru je ispala u osmini finala protiv Maroka, u Rusiji je isto ispala u osmini finala protiv Rusije, baš kao i na Europskom prvenstvu 2016. gdje je nastradala od Italije, dok je u Brazilu zapela još u grupnoj fazi. Gotovo svako od ta tri ispadanja u osmini finala imalo je zajednički nazivnik: kontrolu nad suparnikom koji nije bio opasan, ali nemogućnost da ga se slomi.
Yamal je odličan upravo u segmentu lomljenja suparnika. Netom završenu sezonu La Lige okončao je kao najbolji Barcelonin dribler. Tih 1,9 uspjelih driblinga ne izgleda impresivno, pa čak niti kad kombiniramo s činjenicom da je bio uspješan u 56 posto slučajeva, što su odlične brojke za klinca od 16 godina koji je preskočio nekoliko stepenica da bi došao na seniorsku razinu. Kod Yamala je impresivno to što ima daleko najveći postotak ključnih dodavanja koja dolaze nakon driblinga. Pojednostavljeno rečeno, nakon što prođe suparnika, Yamal traži konkretno rješenje prema suigraču koji je u prilici za udarac.
Ima Yamal još igračkih kvaliteta. Odlično se pozicionira i među pet posto je najboljih krila u ligama Petice i ofenzivnih veznjaka što se tiče primanja progresivnih dodavanja. Ima 5,15 progresivnih nošenja lopte po utakmici, a spada i u pet posto najboljih krila i ofenzivnih veznjaka u ligama Petice po kombinaciji oduzetih i presječenih lopti, što pokazuje da riječ o igraču koji ne zanemaruje obrambene obaveze. Riječ je o kompletnom igraču s odličnim predispozicijama da ubrzo postane jedan od najboljih igrača na svijetu. Međutim, ta konkretnost kad dobije loptu je ono što ga čini španjolskim spasiteljom i najbitnijim faktorom za ambicije na Europskom prvenstvu.
Suparnici se već prilagođavaju
A to prepoznaju svi, uključujući i suparnike.
“Na poziciji lijevog beka do izražaja dođe njegova brzina, hitrina”, objasnio je Zlatko Dalić zašto je premjestio Joška Gvardiola sa stopera na lijevog beka. “Španjolci imaju Laminea Yamala na desnom krilu i moramo naći načina kako ga zaustaviti. Ideja je da protiv Španjolaca Joško bude na lijevom beku.”
To znači da se suparnici već prilagođavaju na Yamala, a Europsko prvenstvo još nije ni počelo. Pripremna utakmica protiv Sjeverne Irske je još jednom pokazala zašto je to tako. Yamal je igrao protiv nešto lošijeg čuvara od Gvardiola, ali svejedno je impresivno da je za 72 minute na travnjaku imao šest uspjelih driblinga iz sedam pokušaja, pet ključnih dodavanja, dvije kreirane velike prilike i 10/11 osvojenih duela. Oduzeo je i četiri lopte da još jednom pokaže kako može biti faktor i u obrambenom dijelu, ali ponovo je dokazao da je najopasniji kad loptu dobije široko, prođe suparnika i odmah traži rješenje u kaznenom prostoru.
Španjolskoj je to godinama nedostajalo. Najbolji su dribleri bili stranci i nije bilo reprezentativca koji se mogao pozicionirati široko, razvući obranu i probiti je driblingom. Španjolska je igrala, stezala obruče, ali joj je nedostajalo konkretnosti, a u Yamalu je napokon dobila vragolastog mulca; nekoga tko može raditi razliku i lomiti utakmice kakve Španjolska u zadnjih desetak godina nije uspijevala slomiti.