Gruzija se ne boji
Ovaj Euro trebao je jednu takvu ekipu
'Rekao sam svojim igračima da se sjete kako je bilo kad su imali 16 ili 17 godina, da pronađu taj mentalitet i da igraju svoju igru bez straha' prisjetio se Sagnol
U zadnjim trenucima sudačke nadoknade utakmice protiv Gruzije Češka je lovila pobjedu. Prvo je pokušao Matěj Jurásek, pa je Giorgi Kočorašvili dobio žuti karton zbog krađe vremena i obećanje suca Daniela Sieberta da će nadodati izgubljeno vrijeme, pa je svoj udarac isprobao i Tomáš Holeš koji je odapeo s 30-ak metara. Holeš nije imao nekog izbora; svih 11 Gruzijaca bilo je iza lopte, bez problema su obranili četiri uzastopna ubačaja u kazneni prostor koje su Česi digli u svega 30-ak sekundi, a peta minuta sudačke nadoknade je isticala i Holeš je odlučio pokušati s istekom vremena. Ostalo je samo onih nekoliko sekundi koje je Siebert obećao nadoknaditi kad je Kočorašvili odugovlačio.
Tih nekoliko sekundi bilo je dovoljno da Gruzija dođe do zicera. Giorgi Čakvetadze je prihvatio odbijenu loptu, povukao je 80 metara u nebranjeni prostor jer su svi Česi bili ispred suparničkog gola tražeći sva tri boda, a onda je proigrao Sabu Lobzhanidzea koji je izašao oči u oči sa suparničkim vratarom, ali se previše nagnuo natrag i udarac je otišao debelo preko gola.
“Bio sam siguran da će Saba zabiti”, komentirao je rasplet utakmice Giorgi Mamardašvili, koji je situaciju gledao s druge strane terena i čijih je 11 obrana omogućilo Gruziji da odbije napade Čeha. “Vidio sam da obrambeni igrači ne mogu uhvatiti Čakvetadzea, onaj preostali stoper je izašao na njega i nadao sam se da je u njemu ostalo dovoljno snage da proigra Sabu koji ga je odlično ispratio. Učinio je to, ali nismo imali sreće. Šteta, bila je ovo naša šansa za proći grupu.”
U tom trenutku se činilo da je to bila šansa ne za plasman u osminu finala, nego da je to bila jedina šansa koja se može otvoriti.
Gruziju je u trećem kolu čekala utakmica protiv Portugala. Znalo se da će Portugal odmoriti nekolicinu prvotimaca, ali Roberto Martinez na klupi ima igrače poput Joãa Félixa, Gonçala Ramosa, Dioga Jote i Matheusa Nunesa. Riječ je o zvijezdama koje igraju za najveće europske klubove, za koje su plaćane milijunske odštete i razlika u individualnoj kvaliteti je svejedno ogromna, tako da je Gruzija u utakmicu ušla kao autsajder.
Međutim, Gruzijci su imali drugačije planove. Prvo je Georges Mikautadze na samom otvaranju utakmice presjekao ležerno dodavanje Antonija Silve u sredinu, a onda je lansirao Hviču Kvaracheliju u prostor, pa je Mamardašvili obranio slobodni udarac Cristianu Ronaldu i prilike u koje su ušli João Palhinha i Félix, a onda je vodstvo povećao sam Mikautadze, realiziravši kazneni udarac koji je izborio Luka Ločošvili.
Gruzijci samo žele svoju naciju učiniti ponosnom
U ta dva gola vidi se razlika između načina na koji je Gruzija ušla u utakmicu i načina na koji je u nju ušao Portugal. Silvino dodavanje bilo je lijeno i bez koncentracije, nije očekivao da će se ondje naći suparnički igrač i još je uvijek hvatao ritam utakmice, pa je dodao kao na zagrijavanju. Kontakt za kazneni udarac je postojao, ali nije bila riječ o klasičnom udarcu koliko o pokušaju da se suparnika zaustavi nekom polu-aktivnom obranom. Za razliku od Portugala, Gruzija je u svakom napadu išla do ruba svojih mogućnosti i nije bilo ni sekunde za opuštanje. Jednu priliku su njeni igrači propustili, ali su odlučili zgrabiti drugu i ispisati povijest.
Upravo to su učinili: pobijedili su Portugal i na prvom velikom natjecanju na koje su se kvalificirali prošli u osminu finala.
Martinez je nakon utakmice poraz objasnio time da njegovi igrači nisu odgovorili razini energije s kojom je igrala Gruzija te da nisu mogli pratiti intenzitet koji je Gruzija nametnula u obrani i izlascima u kontranapade. Portugalu utakmica sigurno nije značila toliko puno koliko Gruzijcima. Jedni su imali već osigurano prvo mjesto, a drugi su igrali za povijesni uspjeh, tako da je postojao ogromni jaz u motivaciji. Međutim, rijetko koja momčad može pratiti intenzitet kojim Gruzija ulazi u utakmice.
Protiv Češke su Gruzijci imali 45 otklonjenih opasnosti i osvojili su 43 duela na tlu naspram 35 duela koje su osvojili Česi. Protiv Turske je Gruzija izgubila, ali je otklonila 27 potencijalnih opasnosti i imala je 39 osvojenih duela na tlu naspram 28 koje su osvojili Turci. A i Češka i Turska su agresivne momčadi i obično osvajaju jako puno duela.
“Jedina odgovornost koju imamo je da gruzijsku naciju učinimo ponosnom”, rekao je Willy Sagnol prije nego što je poveo reprezentaciju na Europsko prvenstvo. “Kad si mala momčad u ovakvom natjecanju, onda nemaš što izgubiti. Jedino za što smo se u pripremama dogovorili bilo je da ne želimo imati nikakva kajanja nakon turnira. Ne želimo se kajati zato što nismo odigrali naš nogomet ili zato što nismo uživali koliko smo mogli. Ne znam kakav će rezultat biti, ali znam da ćemo igrati našu igru.“
Njihova igra se svodi na fanatičnu obranu svih 11 igrača, kontrolu prostora u niskom bloku, agresivna zatvaranja, ali i oslobađanje kreativnosti.
Sistemska ulaganja u razvoj mladih
Kvaracheliji su 23 godine, isto kao i Mikautadzeu, Zuriku Davitašviliju te Mamardašviliju. Čakvetadzeu i Kočorašviliju su po 24, a cijela ta jezgra igra u Zapadnoj Europi. Mikautadzea je iz Metza kupio Ajax, pa je procvjetao kad se vratio u Metz, Čakvetadze je u Watfordu, Davitašvili u Bordeauxu, a Kočorašvili u Levanteu. Ne radi se o velikim zvijezdama poput Kvarachelije koji je nositelj igre u Napoliju ili poput Mamardašvilija koji će gotovo sigurno napraviti transfer u neki od najvećih klubova na svijetu, ali radi se o igračima koji igraju redovito i imaju ključne uloge u napadačkim zadacima svojih momčadi. Nisu na onom najvišem nivou europskog nogometa, ali su dobro tehnički potkovani i mogu pratiti tempo vrhunskih suparnika.
Jedan od razloga za to što su svi nositelji reprezentacije stari između 23 i 24 godine jest činjenica da ih je uhvatio program koji je gruzijski nogometni vrh implementirao prije desetak godina. Po uzoru na sovjetsko razdoblje i Dinamo Tbilisi koji je 1979. u Kupu prvaka razbio možda i najmoćniji Liverpool ikad, napravljen je inkubator za najtalentiranije mlade igrače. Vodili su ga strani treneri na temelju preporuka Héctora Cúpera koji je bio izbornik, a nakon nekog vremena je prihvaćen njemački model organizacije treninga.
Kasnije su se pogoršale ekonomske i političke prilike, tako da je program napušten, ali tih nekoliko godina strukturiranog rada na proizvodnji tehnički potkovanih igrača koji preuzimaju odgovornost i mogu kreirati podiglo je jednu generaciju gruzijskog nogometa za dvije ili tri stepenice.
I, kako to obično biva sa sistemskim ulaganjima u mlade kategorije, rezultate je dalo desetak godina kasnije.
Kvarachelia je u razgovoru za New York Times objasnio da je individualna igra i sloboda izražavanja svoje kreativnosti utkana u gruzijsko društvo i da je to ono što su kreatori tog razvojnog programa imali na umu. Takav stil se tražio od momčadi koje u najmlađim kategorijama igraju u najvišem rangu, odbacio se bunker i pokušalo se razviti igrače unutar suvremenog taktičkog sustava u kojem svatko mora znati svoje mjesto i odrađivati svoje zadatke, ali i svatko ima priliku pokazati svoje vještine.
Možda je i najbolji primjer baš Kvarachelijin gol Portugalu. On je majstorski zabio, ali Mikautadze je odlično pročitao situaciju i presjekao loptu, obradio je, oslobodio se prvog vala suparničkog presinga, a onda ju je odigrao u prostor za Kvaracheliju, sve savršeno tehnički čisto i precizno izvedeno.
Gruzija je opet autsajder
To je baza na kojoj je Gruzija gradila svoj sustav. Da, borbeni su i agresivni, motivirani su do krajnjih granica i drže ogroman obrambeni intenzitet. Teško ih je probiti, osvajaju puno duela i žrtvuju se do maksimuma. Jasno da je to povezano s činjenicom da im je ovo prvo veliko natjecanje i da je homogenost potpore ogromna, pogotovo nakon svih političkih i ekonomskih problema u zadnjih 15-ak godina. Međutim, u svakoj od tri utakmice u grupnoj fazi imali su odlične segmente napadačke igre. Protiv Turske su izjednačili i pritiskali su suparnika u možda najzanimljivijoj utakmici turnira, a protiv Češke i Portugala su oni bili ti koji su poveli.
“Rekao sam svojim igračima da se sjete kako je bilo kad su imali 16 ili 17 godina, da pronađu taj mentalitet i da igraju svoju igru bez straha” prisjetio se Sagnol uputa koje je dao igračima prije Europskog prvenstva.
Gruzijci su napravili upravo to: igrali su bez straha i postali su najugodnije iznenađenje. Protiv Turske i Češke su imali šanse u samoj završnici utakmice, mogli su uzeti i više bodova od ovog jednog s kojim su ušli u zadnje kolo, ali nakon pobjede protiv Portugala i taj jedan bod je bio dovoljan.
Gruzija je u osmini finala Eura, ondje je čeka Španjolska i Sagnolova momčad je ponovo autsajder. Ali Gruzija je dokazala da se ne boji i zaslužila je živjeti svoj san.