Euro ulazi u završnu fazu, imat ćemo i finale prije finala. Ovo su ključna pitanja
Hrvatske više nema na turniru, ali ima velikih i odlučujućih okršaja
Nakon iznimno izjednačenog, napetog, uzbudljivog, ali golovima pretežno siromašnog posljednjeg kola grupne faze, Euro 2024 u Njemačkoj došao je u svoju, možemo reći, završicu. Prošlog je tjedna 16 najboljih reprezentacija turnira ostvarilo plasman u knockout fazu koja je sasvim drukčije čudovište od onoga što smo vidjeli u uvodnom dijelu natjecanja. Ono ima svoja specifična pravila i zakonitosti, pri kojima odnosi kvalitete i snalažljivosti, strukture i improvizacije te predvidljivosti i lukavosti još više dolaze do izražaja.
Ondje nećemo gledati hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja je, dan nakon šokantnog remija s Italijom, još jedan dan ostala u Njemačkoj, nadajući se kako će joj se poklopiti suludi scenarij u kojemu su četiri rezultata morala otići na njezinu stranu. To je završilo tako da su Vatreni u srijedu stigli u Zagreb i razbježali se svaki na svoju stranu, izbornik Zlatko Dalić odradio je završni krug medijskih obveza i sada se može posvetiti pripremi za ono što dolazi najesen.
Međutim, neke druge momčadi još će se malo strpjeti s gledanjem prema rujnu. Ždrijeb koji se izgradio pruža nam vrlo zanimljiv put do finala; na jednoj strani pronašla se većina nominalnih favorita, pa ćemo u četvrtfinalu i polufinalu gledati same teškaške okršaje. Drugačije ni ne može kada su Španjolska, Njemačka, Portugal i Francuska pale u isti koš, a sve su naposljetku uspjele osigurati svoju kartu za četvrtfinale i tako nam osigurale sjajne derbije. U petak nam, tako slijede europski klasici između Španjolske i Njemačke te Portugala i Francuske.
Kao prvi favorit se, nakon svega viđenog, još uvijek ističu Španjolci koji su protiv najljepše priče prvenstva, Gruzije, u četvrtfinalu čak i otišli u minus, ali do kraja su potvrdili svoju kvalitetu, utrpali još četiri komada i nastavili graditi narativ o najozbiljnijoj ekipi na turniru. Sve još uvijek gotovo savršeno funkcionira u planovima i egzekuciji Luisa de la Fuentea, a La Roja i dalje čeka da joj neki suparnički igrač zabije gol — u grupnoj fazi nije primila niti jedan, a onaj gruzijski bio je djelo Robina Le Normanda.
Uz Njemačku, koja se pod dortmundskim munjama i gromovima potvrdila protiv Danske te nastavila slijediti imperativ rezultata koji ima kao domaćinska reprezentacija, vjerujemo da nas čeka prava poslastica i finale prije finala.
Ne znamo hoćemo li to moći reći i za ogled Portugala i Francuske. Svi parametri za spektakl postoje, barem na papiru, ali niti jedna niti druga reprezentacija nisu posebno oduševile. Portugal je bio nešto konkretniji u grupnoj fazi dok nije izgubio od Gruzije, a iza Cristiana Ronalda i ostatka njegove družine je mukotrpna osmina finala sa Slovenijom koja je nakon 120 minuta završila 0-0, samo da bi trima herojskim obranama Dioga Coste u raspucavanju riješili momke koje vodi Matjaž Kek i prošli dalje. Ronaldo više nije imao razloga za plač, premda je bio prilično uzdrman kada mu je Jan Oblak u 105. minuti znalački obranio penal.
Ždrijeb se otvorio Englezima
Francuska k’o Francuska, sve je svoje utakmice dosad odradila isto; mučno, ali na rutinu, znajući da u svojem kadru ima klase koje mogu riješiti suparnika u bilo kojem trenutku i to je formula koja bi dosad uvijek i upalila. Posebno se to, možemo reći, vidjelo u utakmici osmine finala protiv Belgije; pao je na kraju taj jedan pogodak, pripisan je i kao autogol Jana Vertonghena nakon udarca Randala Kola Muanija, ali koga briga. Svjetski doprvaci guraju dalje i sada će, vjerojatno, gađati isti recept i protiv Portugalaca.
Druga strana ždrijeba potpuno se otvorila Engleskoj i Italiji; potonja reprezentacija pokazala je svu svoju (ne)ozbiljnost pa je zapravo prilično sramotno izgubila od opasne i vrlo kvalitetne Švicarske, koja se nastavlja potvrđivati kao jedna od najzanimljivijih momčadi ovog Eura, a Engleska je tek nakon 120 minuta i teške muke protiv Slovačke uspjela proći dalje.
Bila su Tri lava na rubu potpune sramote sve do pete minute sudačke nadoknade osnovnog dijela utakmice, ali škarice Judea Bellinghama tada kao da su prerezale pupčanu vrpcu koja je povezivala Engleze s mediokritetskom igrom, kritikama i otrovnosti inače potpuno opravdanih komentara na društvenim mrežama te ih gurnula prema nečemu boljem i konkretnijem. Harry Kane na kraju je slomio Slovake i poslao izabranike Garetha Southgatea na Švicarsku, a taj četvrtfinalni dvoboj bit će presudan za njih. Tu će morati pokazati radi li se doista o frajerima koji su kadri osvojiti Euro, premda je ovo što smo vidjeli dosad bilo loše, pa i sramotno, ili o onome što se sve više potencira — skupini loše vođenih pojedinaca.
Ždrijeb se otvorio i Nizozemskoj koja igra protiv Rumunjske u nadi da će je preskočiti i isprati pomalo blijede tonove sa svojih partija u grupnoj fazi; pobijede li Rumunje koji su iznimno snalažljivo došli do prvog mjesta u skupini E, Nizozemcima se smiješi revanš s Austrijom, još jednom momčadi koja ovaj Euro čini ljepšim i atraktivnijim. No, ekipa Ralfa Rangnicka prvo treba svladati Tursku za koju svi znamo koliko može biti neugodna, ali i koliko se može raspasti u kratkom roku.
Posljednji dan osmine finala nesumnjivo će nam pružiti daljnja uzbuđenja, a zatim krećemo u završnicu. Finale 14. srpnja sve je bliže, a u Berlin žele svi.
Sadržaj nastao u suradnji s brendom Snickers, prema uvjetima i odredbama.