Zagrebačku košarku trese jaka kriza.
Možda se čini kao da je prošla čitava vječnost od razdoblja superiornosti glavnog grada u domaćoj košarci, ali to nisu baš tako davna vremena. Podsjetimo se, prije desetak godina Zagreb je imao totalni monopol u hrvatskoj košarci i realne euroligaške ambicije imala su čak tri kluba iz metropole: Cibona koju su obilato financirale gradske vlasti, KK Zagreb iza kojeg su stajali moćnici iz tadašnje hrvatske vlade te Cedevita koju je podignuo privatni kapital Atlantic Grupe. Naravno da nije moglo biti mirne koegzistencije — ambicije oponenata predstavljale su crvenu krpu koja je sve uključene namamila u financijsku koridu, a ona se vrlo brzo pokazala pogubnom.
Prvi je nastradao Zagreb; streloviti uspon u Euroligu Mrave je, svega nekoliko sezona kasnije, koštao gašenja kluba. Ubrzo potom Cedevita je također nestala sa scene; usprkos odličnim rezultatima Vitamini su i dalje imali podređeni status u raspodjelama gradskog novca, stoga je dugogodišnje nezadovoljstvo kulminiralo selidbom; naprosto su spakirali kovčege i otišli potražiti sreću u Ljubljani, dok su u Zagrebu ostavili neambicioznu filijalu koja je svoj put započela u drugoligaškom okruženju i danas dogurala do Dvaba lige.
Naposljetku, ostala je Cibona, ali kao sjena vlastite sjene. Brojni su dugovi jako opterećivali klub i za vrijeme dok je ključeve gradske blagajne držao Milan Bandić, kojem je kao velikom populistu bilo jasno kako ne smije dopustiti da jedan od najvećih zagrebačkih sportskih brendova neslavno propadne. Međutim, nova gradska vlast nema sluha za Cibonine probleme i zato je vrlo brzo postalo jasno da klub čeka grčevita borba za opstanak.
Dinamova konačna ambicija je zauzimanje Cibonina mjesta u gradu
Takve okolnosti nisu samo otvorile mogućnost renesanse dalmatinske košarke koja se manifestirala kroz dvije finalne serije Zadra i Splita u zadnje tri sezone; spaljena zemlja u metropoli otvorila je mogućnost za pojavu novog aktera koji polako, ali sigurno postaje sve relevantniji faktor na košarkaškoj sceni.
Kada je prije tri godine KK Rudeš promijenio ime u KK Dinamo Zagreb, neupućenima je to izgledalo kao populistički potez koji neće ostaviti veće posljedice od kratkotrajnog odjeka u široj javnosti. Međutim, klupskim čelnicima nije tek tako palo na pamet uzeti ime Dinamo pa vidjeti što će biti; klub je već otprije imao podršku dijela pripadnika Bad Blue Boysa, a promjena imena trebala je omasoviti tu podršku, što se u sljedećim godinama i realiziralo. To se najbolje vidi po više nego respektabilnoj brojci gledatelja koji su na tribinama bodrili svoje miljenike tijekom prošle sezone, a treba uzeti u obzir da je Dinamo nastupao isključivo u ne baš atraktivnim domaćim natjecanjima, doguravši do četvrtfinala prvenstva i polufinala kupa.
Poslovne i rezultatske ambicije
No, nije stvar u rezultatima i vrsti natjecanja; stvar je u tome da je dobar dio zagrebačkog navijačkog puka već neko vrijeme tražio klub s kojim će se biti u stanju poistovjetiti. Ne tako davno brojni pripadnici Boysa često su pohodili Draženov dom kako bi zdušno davali podršku Cibosima, ali ta je potpora s godinama jenjavala iz više razloga, a ponajprije zato što razne Cibonine uprave naprosto nije bilo briga za održavanje odnosa s navijačima koji su im među mnoštvom interesa bili zadnja rupa na svirali.
Valjda je upravo iskustvo troboja sa Zagrebom i Cedevitom među Cibonine čelnike posadilo uvjerenje da oni naprosto nemaju konkurenciju u gradu kad su navijači u pitanju, jer koliko god da su se Mravi i Vitamini ojačali marketinški i na parketu, na tribinama su Vukovi uvijek imali potpunu prevlast. U Ciboni su se prije svega oslanjali na tradiciju i ime te im vjerojatno nije bilo ni u primislima da će jednog dana biti primorani nadmetati se sa zvučnim imenom kad je zagrebački sport u pitanju. Ljubav između Cibone i Boysa dugo je odumirala, a uspostava Dinama značila je i službenu rastavu braka.
Dinamova je klupska politika posve drugačija od Cibonine; povezanost s navijačima je apsolutni prioritet. Vidi se to i ne samo po brojnim ‘malim stvarima’ koje publici mnogo znače, poput funkcionalnog webshopa s klupskom opremom i rekvizitima; klupsko je vodstvo nedavno šokiralo objavom kako je za nagradu navijačima dogovorilo prijateljski susret s Panathinaikosom, koji će se održati 8. rujna u Draženovu domu. Atenski velikan inače se nalazi usred vrućeg prijelaznog roka; nakon poduljeg vremena ondje su odlučili odriješiti kesu kako bi napokon ozbiljno napali europski tron (angažirani trener Ergin Ataman, Kostas Sloukas, Mathias Lessort, Luca Vildoza…), stoga im prosječni hrvatski prvoligaš nipošto ne predstavlja idealnu provjeru u pripremnom razdoblju, dapače.
S obzirom na Dinamovu anonimnost u košarkaškom svijetu, pravo je čudo što je ovakav projekt doveden do realizacije, a to se može zahvaliti ne samo utjecajnim i sposobnim ljudima u klupskoj Upravi, poput potpredsjednika Nevene Spahije — ujedno i trenera Venecije, s kojom će Dinamo također igrati pripremni dvoboj — nego i navijačkim vezama između Bad Blue Boys i skupine Gate 13. Nameće se pitanje jesu li u Ciboni mogli nešto slično osmisliti tijekom proteklih godina? Naravno da jesu, a s obzirom na euroligašku tradiciju i ugled to bi mnogo lakše izveli, ali jednostavno im se nije dalo s time zamarati.
Nadalje, Dinamo je inovativnu inicijativu pokazao i u odnosu sa sponzorima osnivanjem takozvanog ‘poslovnog kluba’. To u principu znači da će umjesto konvencionalnog uzimanja novaca u zamjenu za klasično reklamiranje brenda, klub nuditi dodatne usluge poput međusobnog povezivanja sponzorskih tvrtki i obrta putem organiziranja poslovnih konferencija. Tek treba vidjeti kakav će efekt ovaj pristup donijeti u budućnosti, ali neosporan je trud da se napravi nešto ozbiljno i na zdravim nogama.
No, premda je Dinamo u žestokoj marketinškoj ofenzivi, rezultatske ambicije i dalje su na skromnoj razini. Za iduću sezonu najavljen je izlazak na međunarodnu scenu preko Alpe Adria Cupa, ali to zaista predstavlja samo koračić naprijed. Od pojačanja je zasad doveden jedino Ivan Tvrtko Majić, stoga trebamo pričekati kompletiranje kadra kako bismo procijenili hoće li Dinamo već nadolazeće sezone biti u stanju baciti rukavicu izazova Ciboni, kao i ostalim našim abaligašima.
Ako se realizira najavljeni angažman Josipa Sesara na klupi, bit će to dobar temelj za znatniji rezultatski iskorak. Ali to će prije svega biti nova poruka za Cibonu: “Prvo smo vam uzeli navijače, sada i trenera.”
A tu se ne namjeravaju zaustaviti, jer Dinamova konačna ambicija je zauzimanje Cibonina mjesta u gradu.