Priča našeg čitatelja: Telesport i Mastercard odveli su me na finale Lige prvaka u London
'Navijao sam za Borussiju, ali Real Madrid su Borg i otpor je uzaludan'
“Jednog jutra sam se jako rano probudio i naletio na snimku utakmice Borussia — Atletico”, priča Ante Lakoš, dobitnik nagradne igre koju je Telesport proveo u suradnji s Mastercardom. Njegov je komentar četvrtfinalne utakmice UEFA Lige prvaka proglašen najboljim na natječaju i Lakoš je osvojio put u London na finale za dvije osobe. “Dobio sam inspiraciju i odlučio pokušati s malo drugačijim komentarom. Nisam previše očekivao.”
Kaže da mu je bilo prvi put na finalu Lige prvaka, ali da zna otići na neke utakmice — bio je na Wembleyu prije 17 godina kad je Hrvatska pobijedila Englesku 3-2, bio je na Anfieldu na jednom polufinalu Lige prvaka i prošle godine u Genevi na polufinalu i finalu UEFA Youth League s Hajdukom. “Westfalen i Žuti zid jedna je od stvari koje su preostale na bucket listi”, dodaje.
U ovosezonskom je finalu navijao za Borussiju, a u London je vodio sina Marina.
“Iznenadilo nas je koliko je finale zapravo utjecalo na sam grad”, kaže. “Nekako u Londonu se uvijek nešto događa, pa nismo očekivali da će dijelovi centra biti zatvoreni za promet kako bi se organizirale fan zone.” Naglašava kako se Mastercard stvarno izvrsno pobrinuo za njih: “Na Stanstedu nas je dočekao vozač u odijelu s našim imenima na ploči, smjestio u limuzinu i vozio kroz grad…”
Dobitnika smo zamolili da u svom stilu i komentatorskom duhu prepriča utakmicu kojoj je svjedočio. Evo što nam je napisao.
Real Madrid su Borg. Otpor je uzaludan.
Ljepota nogometa leži u njegovoj slojevitosti. Stručnjaci i ‘stručnjaci’ beskonačno će raspravljati o taktičkim postavkama, zamkama i nadmudrivanjima ili prednostima i manama modernog kompaktnog branjenja u bloku 4-4-2 ili 4-5-1, koje se uvlačenjem jednog zadnjeg veznog između stopera i invertiranim bekom munjevito pretvara u 3-2-4-1, stvarajući višak i opasnost pred suprotnim golom. Ali ona prava esencija krije se u trenutku i osjećaju. Onom trenutku kad sve to nestaje, a jedna lopta presječe tri linije i dovodi brzonogo krilo samo pred gol. I onom osjećaju dok gledate kako se to događa pred vama pa, ovisno o ishodu, letite u ekstazi ili tonete u jad.
Borussia je u svemu navedenom potpuno izdominirala prvim poluvremenom finala Lige Prvaka. Na terenu su odlično pripremljeni igrači Edina Terzića disciplinirano i koncentrirano prepustili loptu Realu, oduzevši suparniku istovremeno bilo kakvu mogućnost da s njom išta napravi, a onda oštro i direktno napadali prostor iza njegove zadnje linije. “Branili su se ka lavi, a napadali ka tigri”, rekao bi Meštar u Velom mistu. Prijetili su Karim Adeyemi, Julian Brandt, Niclas Füllkrug i Marcel Sabitzer, ali Thibaut Courtois, nepreciznost i stativa nisu dopustili da stvari odu predaleko. Dominacija na tribinama bila je još izraženija. Privremeno izgrađeni Žuti zid iza istočnog gola cijelo je vrijeme davao ritam i nadu svim autsajderima svijeta da bi stvari ovog puta mogle završiti drugačije.
Dodatni sloj magije nogometa krije se u njegovom folkloru i klišejima, a jedan takav kaže da momčad koja propusti svoje prilike bude kažnjena. Drugo poluvrijeme otvoreno je sjajnom bakljadom na žutom dijelu tribina i polaganim dovođenjem događanja na terenu u ravnotežu. Borussia je još uvijek znala opasno zaprijetiti, ali postajalo je očigledno da su se obrve Carla Ancelottija u svlačionici podigle do tjemena i prenijele na njegove igrače energiju nužnu da na terenu sprovedu neminovno. Kroosovi ubačaji pretvorili su se u precizno navođene projektile pa Daniju Carvajalu činjenica da je među nižima na terenu nije ni najmanje smetala da jedan takav pretvori u Realovo vodstvo, probudivši i bijeli dio stadiona koji je dotad bio u ozbiljnoj sjeni svojih rivala.
Dalje je sve išlo uobičajenim tijekom. Koliko uobičajenim najbolje se vidjelo kod drugog gola. Još u šoku nakon primljenog gola, Ian Maatsen je jednu loptu neoprezno vraćao svom stoperu, a Jude Bellingham ju je presjekao, proslijedio Viniciusu Junioru i već je u tom trenutku, prije nego što se Vini Jr. uopće namjestio na šut, podigao ruke u zrak slaveći gol koji će se dogoditi nekoliko sekundi kasnije. Ništa na ovom svijetu nije sigurno osim smrti i poreza…i Realova trijumfa.
Kad je 20-ak minuta prije početka finala Wembley odjekivao zbornom izvedbom You’ll Never Walk Alone, bijeli dio gledališta tek se popunjavao. Borussijina strana već je više od sat vremena upravljala tribinama mitskog stadiona i s razvijenim zastavama pjevala. Kamera je kružila po licima navijača i zastala na Jürgenu Kloppu. Bivši Borussijin i Liverpoolov trener stajao je u loži. Nasmijan i vidno dobro raspoložen, mahao je navijačima i pjevao s njima. Gledano unatrag u tom trenutku je finale kozmički zapravo već bilo određeno. Manic Street Preachers, naime, imaju pjesmu Liverpool Revisited, a album na kojem je objavljenja zove se… Resistance is Futile.
Real Madrid su Borg. Otpor je uzaludan.
Članak je nastao u suradnji s Mastercardom.