Dalić je odlučio da nema razloga ni potrebe ni razloga skrivati se — kako od Španjolaca i Talijana, tako i od stroge i razmažene hrvatske nogometne javnosti
Puno je letvica Zlatko Dalić podignuo u ovih šest godina i pol godina otkako je na klupi hrvatske nogometne reprezentacije. Od onih očitih, srebra i bronce sa Svjetskih prvenstava, srebra iz Lige nacija, do onih manje zvučnih i pamtljivih, ali itekako bitnih i slatkih. Recimo, trijumfa protiv Brazila, Francuske, Švicarske, Škotske koje nijedan njegov prethodnik na hrvatskoj klupi nije uspio ostvariti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svašta je Daliću polazilo za rukom u 83 hrvatske utakmice koje je vodio. Pobjeđivao je i Argentinu i Englesku i Španjolsku i Dansku i Nizozemsku, ali jedan kamenčić u cipeli i dalje je ostao. Portugal. Neriješiv problem i za njega, ali i za četiri njegova izbornička prethodnika.
Da nekome od UI softvera postavite zadaću da izbaci najtežu moguću utakmicu za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, odgovor biste dobili u mikrosekundi. “Portugal u gostima”.
Pa kad je u javnost izašla informacija da je Hrvatska za generalnu probu uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Njemačkoj doista odabrala Portugal u gostima, prvo sam pomislio da Dalić u sebi zalijeva neku čudnu kombinaciju mazohizma i odvažnosti. Kao da je i sebi i Savezu rekao: “Dajte da bar još jednom pokušam uhvatiti tog neukrotivog bika za rogove”.
Na svijetu ne postoji reprezentacija koja nam toliko ne odgovara kao Portugal. Zašto je baš tako — odgovor je istovremeno i lagan i težak. Portugal je sjajna reprezentacija koja igra specifičan nogomet, ali pobjeđivali smo i sjajnije i bolje. S njima smo izgubili šest od sedam odigranih, a Dalić je i tu u prednosti nad svojim prethodnicima jer je jedini uspio jednom izbjeći poraz — u prijateljskoj utakmici u Faru u rujnu 2018. Prvoj nakon finala Svjetskog prvenstva.
Možda ove utakmice ne bi ni bilo da je prije nego što je dogovorena odrađen ždrijeb naredne Lige nacija. Jer i tamo nas je spojio, što znači da će već na jesen Dalić ili netko drugi imati nove dvije prilike. Past će i oni prije ili kasnije kao što su pali i svi drugi, ali ipak je malo čudno da je baš “Portugal u gostima” odabran za generalku uoči ovog Eura. Jer ako je povijest učiteljica života — teže od nje nema.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Miroslav Blažević je, recimo, imao dva posve različita pristupa uoči odlaska na Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko 1998. Prije hrvatskog debija na velikom natjecanju Ćiro je za zagrijavanje dvaput poveo svoju momčad da osjeti otočki ambijent. Najprije smo prvi put istrčali na stari Wembley protiv Engleske Terryja Veneblesa (0:0), a u generalnoj probi za Euro u Engleskoj po prvi put smo opipali i puls Lansdowne Roada i odigrali 2:2 s Irskom.
Međutim, dvije godine kasnije Ćiro je bio puno oprezniji i pragmatičniji. Dva posljednja protivnika uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj bili su Iran i Australija, oba kod kuće, za svaki slučaj. Prvi je trebao biti Ćirin ‘klasik’ s Tomislavom Ivićem, ali je Ivić na svojoj koži osjetio svu ćudljivost iranskih nogometnih neimara.
Naime, samo dva tjedna prije utakmice s Hrvatskom Iranci su poslali šarenu reprezentaciju u Rim na neku besmislenu neslužbenu utakmicu s Romom, koja ih je pomela sa 7:1. Ivić je zbog toga dobio otkaz, pa nije vodio Iran ni na Kantridi protiv Hrvatske (koja je pobijedila 2:0), niti na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, gdje ih je trebao povesti u rat protiv Amerikanaca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A hrvatska generalka uoči Francuske bila je Australija, tada u snažnom hrvatskom štihu sa Željkom Kalcem, Markom Vidukom, Josipom Skokom, Tonyjem Popovićem i Markom Babićem. Raspucali su se i Davor Šuker (3) i Zvone Boban (2) i Robert Prosinečki, Hrvatska je sa 7:0 puna adrenalina i euforije otputovala u Francusku i vratila se sa svojom prvom broncom.
Goran Kovacic/PIXSELL
Ćirin nasljednik Mirko Jozić imao je prilično čudne završne pripreme za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji 2002. Reprezentacija je okupljena mjesec dana prije i odigrala je tek jednu pripremnu utakmicu u Pečuhu protiv Mađarske (2:0) i to odmah na početku priprema. Narednih mjesec dana trajale su ‘suhe’ pripreme bez ijedne utakmice, a cinici bi rekli da se to i vidjelo na hrvatskim izvedbama u Japanu, gdje smo završili natjecanje već u skupini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otto Barić je završnu utakmicu uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. odigrao u Kopenhagenu i pobijedio 2:1. Herr Otto je protiv Danske poslao na travnjak potpuno istu momčad kao i protiv Švicarske na startu Eura osam dana kasnije, tek je Stipu Pletikosu na vratima zamijenio Tomislavom Butinom.
Zlatko Kranjčar je za generalku uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. odabrao/dobio Španjolsku u Ženevi, gdje je Fernando Torres zabio u zadnjoj minuti za španjolsku pobjedu 2:1. I Slaven Bilić je za posljednje provjere prije svoja dva velika turnira birao gostovanja, ali ipak kod reprezentacija iz ‘srednje’ kategorije. Uoči Europskog prvenstva 2008. gostovali smo u Budimpešti protiv Mađarske, uoči Eura 2012. u Oslu protiv Norveške, oba puta s istim ishodom — 1:1.
Niko Kovač je zagrijavanje za otvaranje Svjetskog prvenstva 2014. u Brazilu protiv domaćina odradio u tamošnjem Salvadoru protiv Australije (1:0), a Ante Čačić je odlučio biti totalno drukčiji od drugih, pa je pod noge Mariju Mandžukiću i Nikoli Kaliniću, koji su svaki u svoja pola sata zabili po hat-trick, bacio nedorasli San Marino i ubilježio najveću pobjedu Hrvatske u njezinoj povijesti — čak 10:0.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dalić je uoči Rusije 2018. uzeo Brazil (0:2) da mu u Liverpoolu simulira Argentinu, a u generalnoj probi u Osijeku Senegal (2:1) da glumi Nigeriju. Uoči Europskog prvenstva 2021. zakazao je gostovanje kod Belgije u Bruxellesu pred praznim tribinama zbog covida, u utakmici koja je ostala zapamćena po jedinom golu Romelua Lukakua i debiju Joška Gvardiola. Uoči Katara 2022. Dalić je napravio što i Kovač — odigrao aklimatizacijsku utakmicu u regiji pobijedivši Saudijsku Arabiju u Rijadu 1:0.
Od prošle godine Portugal vodi Španjolac Roberto Martinez, koji na papiru ima impresivan saldo: 12 pobjeda u 13 utakmica, uz gol razliku 45:8. Izgubio je samo od Slovenije Matjaža Keka u prijateljskoj utakmici u ožujku u Ljubljani. Zvjezdica, međutim, skreće pažnju da su portugalski suparnici bili sve, samo ne impresivni — od Lihtenštajna i Luksemburga, preko Bosne i Hercegovine i Islanda, do Slovačke i Finske. Hrvatska će biti uvjerljivo najveći izazov dosad u Martinezovoj portugalskoj priči. Jedini suparnik iz ‘A’ kategorije svjetskog nogometa.
Dalić i Martinez su dobri, nazivaju se čak i prijateljima. Dok je vodio Belgiju, Španjolac je dvaput bio Dalićev suparnik — jednom u spomenutoj generalci za Euro 2021., drugi put u Kataru u skupini kad je 0:0 bilo dovoljno za hrvatski prolaz i belgijsko ispadanje. Sad su se opet dogovorili ukrstiti koplja i pomoći jedan drugome u pripremi za Euro u Njemačkoj. Oni će nama glumiti Španjolce, mi njima Čehe. Ili tako nekako.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za razliku od Hrvatske, naši protivnici u skupini odabrali su daleko manje stresne generalke. Španjolci su svojim zvijezdama priuštili domaća rastrčavanja i raspucavanja s Andorom (5:0) i Sjevernom Irskom, Talijani će ugostiti Bosnu i Hercegovinu, a Albanci su u svom mađarskom kampu naganjali Lihtenštajn (3:0) i Azerbajdžan (3:1). Nitko od njih ne želi potpuno otkriti svoje karte, nitko ne želi riskirati loše rezultate, medijske kritike i glavobolje.
Što se Hrvatske tiče, nema dvojbe da je ‘Portugal u gostima’ najteža generalka od svih 12 dosad odigranih — kako na papiru tako i na terenu. Čak i bez one užasne statistike i gol razlike 4:15, Portugal je uvijek i svugdje suparnik kojeg je pametnije izbjeći.
Osim ako niste Zlatko Dalić, koji je baš njega želio. Bika za rogove. Dalić je odlučio da nema razloga ni potrebe ni razloga skrivati se — kako od Španjolaca i Talijana, tako i od stroge i razmažene hrvatske nogometne javnosti. I zbog toga mu treba dati kredit jer je mogao puno elegantnije izbjeći brojne mine koje potencijalno nosi ‘Portugal u gostima’.
Portugal u gostima
Dalić je svjesno odabrao najtežu moguću generalku za Euro
Dalić je odlučio da nema razloga ni potrebe ni razloga skrivati se — kako od Španjolaca i Talijana, tako i od stroge i razmažene hrvatske nogometne javnosti
Puno je letvica Zlatko Dalić podignuo u ovih šest godina i pol godina otkako je na klupi hrvatske nogometne reprezentacije. Od onih očitih, srebra i bronce sa Svjetskih prvenstava, srebra iz Lige nacija, do onih manje zvučnih i pamtljivih, ali itekako bitnih i slatkih. Recimo, trijumfa protiv Brazila, Francuske, Švicarske, Škotske koje nijedan njegov prethodnik na hrvatskoj klupi nije uspio ostvariti.
Svašta je Daliću polazilo za rukom u 83 hrvatske utakmice koje je vodio. Pobjeđivao je i Argentinu i Englesku i Španjolsku i Dansku i Nizozemsku, ali jedan kamenčić u cipeli i dalje je ostao. Portugal. Neriješiv problem i za njega, ali i za četiri njegova izbornička prethodnika.
Da nekome od UI softvera postavite zadaću da izbaci najtežu moguću utakmicu za hrvatsku nogometnu reprezentaciju, odgovor biste dobili u mikrosekundi. “Portugal u gostima”.
Pa kad je u javnost izašla informacija da je Hrvatska za generalnu probu uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Njemačkoj doista odabrala Portugal u gostima, prvo sam pomislio da Dalić u sebi zalijeva neku čudnu kombinaciju mazohizma i odvažnosti. Kao da je i sebi i Savezu rekao: “Dajte da bar još jednom pokušam uhvatiti tog neukrotivog bika za rogove”.
Na svijetu ne postoji reprezentacija koja nam toliko ne odgovara kao Portugal. Zašto je baš tako — odgovor je istovremeno i lagan i težak. Portugal je sjajna reprezentacija koja igra specifičan nogomet, ali pobjeđivali smo i sjajnije i bolje. S njima smo izgubili šest od sedam odigranih, a Dalić je i tu u prednosti nad svojim prethodnicima jer je jedini uspio jednom izbjeći poraz — u prijateljskoj utakmici u Faru u rujnu 2018. Prvoj nakon finala Svjetskog prvenstva.
Možda ove utakmice ne bi ni bilo da je prije nego što je dogovorena odrađen ždrijeb naredne Lige nacija. Jer i tamo nas je spojio, što znači da će već na jesen Dalić ili netko drugi imati nove dvije prilike. Past će i oni prije ili kasnije kao što su pali i svi drugi, ali ipak je malo čudno da je baš “Portugal u gostima” odabran za generalku uoči ovog Eura. Jer ako je povijest učiteljica života — teže od nje nema.
Miroslav Blažević je, recimo, imao dva posve različita pristupa uoči odlaska na Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko 1998. Prije hrvatskog debija na velikom natjecanju Ćiro je za zagrijavanje dvaput poveo svoju momčad da osjeti otočki ambijent. Najprije smo prvi put istrčali na stari Wembley protiv Engleske Terryja Veneblesa (0:0), a u generalnoj probi za Euro u Engleskoj po prvi put smo opipali i puls Lansdowne Roada i odigrali 2:2 s Irskom.
Međutim, dvije godine kasnije Ćiro je bio puno oprezniji i pragmatičniji. Dva posljednja protivnika uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo u Francuskoj bili su Iran i Australija, oba kod kuće, za svaki slučaj. Prvi je trebao biti Ćirin ‘klasik’ s Tomislavom Ivićem, ali je Ivić na svojoj koži osjetio svu ćudljivost iranskih nogometnih neimara.
Naime, samo dva tjedna prije utakmice s Hrvatskom Iranci su poslali šarenu reprezentaciju u Rim na neku besmislenu neslužbenu utakmicu s Romom, koja ih je pomela sa 7:1. Ivić je zbog toga dobio otkaz, pa nije vodio Iran ni na Kantridi protiv Hrvatske (koja je pobijedila 2:0), niti na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, gdje ih je trebao povesti u rat protiv Amerikanaca.
A hrvatska generalka uoči Francuske bila je Australija, tada u snažnom hrvatskom štihu sa Željkom Kalcem, Markom Vidukom, Josipom Skokom, Tonyjem Popovićem i Markom Babićem. Raspucali su se i Davor Šuker (3) i Zvone Boban (2) i Robert Prosinečki, Hrvatska je sa 7:0 puna adrenalina i euforije otputovala u Francusku i vratila se sa svojom prvom broncom.
Ćirin nasljednik Mirko Jozić imao je prilično čudne završne pripreme za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji 2002. Reprezentacija je okupljena mjesec dana prije i odigrala je tek jednu pripremnu utakmicu u Pečuhu protiv Mađarske (2:0) i to odmah na početku priprema. Narednih mjesec dana trajale su ‘suhe’ pripreme bez ijedne utakmice, a cinici bi rekli da se to i vidjelo na hrvatskim izvedbama u Japanu, gdje smo završili natjecanje već u skupini.
Otto Barić je završnu utakmicu uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Portugalu 2004. odigrao u Kopenhagenu i pobijedio 2:1. Herr Otto je protiv Danske poslao na travnjak potpuno istu momčad kao i protiv Švicarske na startu Eura osam dana kasnije, tek je Stipu Pletikosu na vratima zamijenio Tomislavom Butinom.
Zlatko Kranjčar je za generalku uoči Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. odabrao/dobio Španjolsku u Ženevi, gdje je Fernando Torres zabio u zadnjoj minuti za španjolsku pobjedu 2:1. I Slaven Bilić je za posljednje provjere prije svoja dva velika turnira birao gostovanja, ali ipak kod reprezentacija iz ‘srednje’ kategorije. Uoči Europskog prvenstva 2008. gostovali smo u Budimpešti protiv Mađarske, uoči Eura 2012. u Oslu protiv Norveške, oba puta s istim ishodom — 1:1.
Niko Kovač je zagrijavanje za otvaranje Svjetskog prvenstva 2014. u Brazilu protiv domaćina odradio u tamošnjem Salvadoru protiv Australije (1:0), a Ante Čačić je odlučio biti totalno drukčiji od drugih, pa je pod noge Mariju Mandžukiću i Nikoli Kaliniću, koji su svaki u svoja pola sata zabili po hat-trick, bacio nedorasli San Marino i ubilježio najveću pobjedu Hrvatske u njezinoj povijesti — čak 10:0.
Dalić je uoči Rusije 2018. uzeo Brazil (0:2) da mu u Liverpoolu simulira Argentinu, a u generalnoj probi u Osijeku Senegal (2:1) da glumi Nigeriju. Uoči Europskog prvenstva 2021. zakazao je gostovanje kod Belgije u Bruxellesu pred praznim tribinama zbog covida, u utakmici koja je ostala zapamćena po jedinom golu Romelua Lukakua i debiju Joška Gvardiola. Uoči Katara 2022. Dalić je napravio što i Kovač — odigrao aklimatizacijsku utakmicu u regiji pobijedivši Saudijsku Arabiju u Rijadu 1:0.
Od prošle godine Portugal vodi Španjolac Roberto Martinez, koji na papiru ima impresivan saldo: 12 pobjeda u 13 utakmica, uz gol razliku 45:8. Izgubio je samo od Slovenije Matjaža Keka u prijateljskoj utakmici u ožujku u Ljubljani. Zvjezdica, međutim, skreće pažnju da su portugalski suparnici bili sve, samo ne impresivni — od Lihtenštajna i Luksemburga, preko Bosne i Hercegovine i Islanda, do Slovačke i Finske. Hrvatska će biti uvjerljivo najveći izazov dosad u Martinezovoj portugalskoj priči. Jedini suparnik iz ‘A’ kategorije svjetskog nogometa.
Dalić i Martinez su dobri, nazivaju se čak i prijateljima. Dok je vodio Belgiju, Španjolac je dvaput bio Dalićev suparnik — jednom u spomenutoj generalci za Euro 2021., drugi put u Kataru u skupini kad je 0:0 bilo dovoljno za hrvatski prolaz i belgijsko ispadanje. Sad su se opet dogovorili ukrstiti koplja i pomoći jedan drugome u pripremi za Euro u Njemačkoj. Oni će nama glumiti Španjolce, mi njima Čehe. Ili tako nekako.
Za razliku od Hrvatske, naši protivnici u skupini odabrali su daleko manje stresne generalke. Španjolci su svojim zvijezdama priuštili domaća rastrčavanja i raspucavanja s Andorom (5:0) i Sjevernom Irskom, Talijani će ugostiti Bosnu i Hercegovinu, a Albanci su u svom mađarskom kampu naganjali Lihtenštajn (3:0) i Azerbajdžan (3:1). Nitko od njih ne želi potpuno otkriti svoje karte, nitko ne želi riskirati loše rezultate, medijske kritike i glavobolje.
Što se Hrvatske tiče, nema dvojbe da je ‘Portugal u gostima’ najteža generalka od svih 12 dosad odigranih — kako na papiru tako i na terenu. Čak i bez one užasne statistike i gol razlike 4:15, Portugal je uvijek i svugdje suparnik kojeg je pametnije izbjeći.
Osim ako niste Zlatko Dalić, koji je baš njega želio. Bika za rogove. Dalić je odlučio da nema razloga ni potrebe ni razloga skrivati se — kako od Španjolaca i Talijana, tako i od stroge i razmažene hrvatske nogometne javnosti. I zbog toga mu treba dati kredit jer je mogao puno elegantnije izbjeći brojne mine koje potencijalno nosi ‘Portugal u gostima’.