NBA liga je koncipirana tako da momčadi funkcioniraju u ciklusima u kojima svaka od njih 30 ima svoje dobre i loše faze. Takav sustav u kojem je temeljna premisa eliminacija bilo čijeg monopola koji bi ugrozio širu kompetitivnost, a time posljedično i zanimanje javnosti/medija/sponzora, ima i neke svoje mane. Jedna od njih je činjenica da je jako teško izgraditi neko ozbiljno i dugoročno rivalstvo između momčadi, koje je polazišna osnova kompetitivnosti europskih ili južnoameričkih natjecanja.
Ima ih i uglavnom su relikti prošlosti, a ni jedno nije ni blizu onom vrhovnom između najtrofejnijih momčadi Istoka i Zapada, Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa. Jedno od rijetkih rivalstava koje se može staviti u taj kontekst je ono između New York Knicksa i Indiana Pacersa, koje je opet oživjelo ove godine, 11 godina nakon što su se zadnji put sreli u NBA doigravanju.
No, ona prava priča o njihovoj međusobnoj povijesti u kojoj je bilo i košarke i tučnjave i medijskog prepucavanja i gotovo pa mržnje između dvaju gradova seže u one slavne 1990-e, kad su playoff okršaji Knicksa i Pacersa bili pravi košarkaški ratovi. Do te mjere da je ESPN to rivalstvo uvrstio u jedan od prvih dokumentaraca iz svog serijala 30 for 30.
Bile su to momčadi koje su u principu bile vrlo slične — tvrde, čvrste, radničke i ratničke momčadi koje su temelj svoje igre bazirali na agresivnoj obrani koja je nerijetko prelazila granicu dopuštenog. A kad se dvije takve svlačionice suprostave u serijama s visokim ulozima, jasno je da će iskre i varnice frcati na sve strane. Baš tako je i bilo.
1992./93., 1. krug NEW YORK KNICKS (1.) — Indiana Pacers (8.) 3-1
Sve je krenulo bezazleno, u seriji koja nije obećavala ništa spektakularno. Knicksi su pod ravnanjem Pata Rileyja završili s najboljim skorom na Istoku, čak ispred dvostrukih prvaka Chicago Bullsa kojima su željeli baciti rukavicu izazova. Pacersi su se jedva ugurali u playoff i svi su očekivali jednostavan i brz posao za momčad koja je ubilježila 19 pobjeda više.ž
Članak se nastavlja ispod oglasa
Igralo se čvrsto, ali svi su tada igrali čvrsto, nije to bilo ništa posebno. Sve je išlo glatko dok na kraju druge utakmice ‘terijer’ Knicksa John Starks nije odbio ruku Reggieja Millera. Ovaj je to iskoristio da zapali sve motore u sebi i potrudi se da se serija u Indianapolisu barem malo zakomplicira. Miller je u trećoj zabio 36 poena za pobjedu, ali cijelu utakmicu je plamtio trash-talk između njega i Starksa, sve dok ga nije toliko izbacio iz takta da je bek Knicksa zaradio isključenje.
Četvrtu su Knicksi dobili u produžetku i otišli dalje, ali osjetilo se već tada da tu ima puno nedovršenog posla. Nitko nije ni slutio kakvi su se međusobni ratovi tek spremali.
1993./94., Finale Istoka NEW YORK KNICKS (2.) — Indiana Pacers (5.) 4-3
Članak se nastavlja ispod oglasa
U prvoj sezoni nakon prvog umirovljenja Michaela Jordana nekoliko je momčadi smatralo da je kucnulo njihovo vrijeme. Knicksi i Pacersi su bili prvi među njima, barem što se Istoka tiče. Bile su to dvije najčvršće i najkompetitivnije momčadi tog dijela playoff kostura.
To finale Istoka jedno je od onih epskih, koja se prepričavaju već desetljećima. Bilo je tu zaista svega, svađali su se igrači, treneri, navijači, građani, televizijske i filmske zvijezde, sportaši iz drugih sportova — bio je to totalni rat u sedam činova. U vremenu bez interneta, portala i društvenih mreža ta je serija okupirala medijsku pažnju čitave Amerike.
Prve četiri utakmice dobili su domaćini u žestokim, vrućim dvoranama koje su tada još imale pravog navijačkog adrenalina i štiha i nisu bile ‘uškopljene’ i sterilizirane kao danas. Ulaznice nisu bile toliko skupe kao danas, pa su svoje mjesto u dvoranama mogli pronaći i malo žešći tipovi koji su se identificirali s bad boys reputacijom koju su imali i tadašnji Knicksi i tadašnji Pacersi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U petoj utakmici u Madison Square Gardenu, međutim, sve je otišlo na još višu razinu.
U zadnju četvrtinu Knicksi su ušli s +12 i činilo se da sigurno plove prema ključnoj prednosti u seriji. No, onda je odjednom ‘podivljao’ Reggie Miller. U nevjerojatnoj napadačkoj seriji najboljoj je obrani lige ukrcao 25 poena u zadnjoj četvrtini, okrenuo utakmicu i donio Pacersima prednost 3-2 uoči povratka u Indianapolis.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svoj je adrenalin Miller ložio svađanjem sa svima oko sebe, a posebnu porciju dobio je režiser Spike Lee, bučni navijač Knicksa iz prvog reda. Dok je režirao trijumfalni preokret, Reggie je Spikeu pokazao znak gušenja, što je ostalo jednom od najpamtljivijih gesti NBA lige 1990.-ih. Sutradan su njujorški mediji sarkastično zahvaljivali Leeju što je toliko ‘naložio’ Millera i doveo Knickse pred rub eliminacije. I to u sezoni koja je trebala biti njihova.
No, Knicksi su imali odgovor. Najprije su uzvratili utišavši jednako zapaljivu i vruću Market Square Arenu za 3-3, a onda u majstorici na krilima sjajnog Patricka Ewinga raspametili 20.000 ljudi u MSG-u i milijune u NY-u. Knicksi su otišli u svoje prvo NBA finale nakon više od dva desetljeća, ali ondje su pali u još jednoj epskoj seriji i sedmoj utakmici od Houston Rocketsa Rudyja Tomjanovicha i Hakeema Olajuwona.
1994./95., Polufinale Istoka New York Knicks (2.) — INDIANA PACERS (3.) 3-4
Članak se nastavlja ispod oglasa
A još jednu povijesnu utakmicu Miller je odigrao sljedeće sezone na otvaranju serije polufinala Istoka. Knicksi su 18,7 sekundi prije kraja vodili 105:99, a onda se dogodilo devet najsenzacionalnijih sekundi u povijesti NBA lige.
Miller je najprije pogodio brzu tricu iz okreta za 105:102, a zatim ukrao loptu Knicksima prilikom konfuznog izvođenja, vratio se na tricu i opet pogodio za 105:105. Sve se to odigralo u samo pet sekundi. Starks je na drugoj strani promašio oba bacanja, Ewing šut za pobjedu, a Miller je uhvatio loptu pod svojim košem i zaradio faul. Pogodio je oba bacanja za 105:107, a Indiana je pred šokiranim MSG-om uzela veliku pobjedu koja je usmjerila seriju.
Nakon četiri utakmice Pacersi su vodili 3-1 i došli su u New York dovršiti posao. I skoro su ga dovršili. Šest sekundi prije kraja vodili su 95:94, ali Ewing je u zadnjoj sekundi zabio za pobjedu i povratak serije u Indianapolis, gdje su Miller i društvo proživjeli novi antiklimaks. Ewing i Charley Oakley uništili su ih pod košem, utišali 17.000 ‘indianaca’ žednih njujorške krvi i vratili seriju na majstoricu u MSG.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I opet je bila drama i borba za svaku loptu, za svaki napad. Pet sekundi prije kraja Pacersi su imali 97:95, a loptu su izvodili Knicksi. Uspjeli su je dostaviti na vrh reketa Ewingu koji se snažnim dvokorakom sjurio prema košu i položio za produžetak — ali se lopta od obruča odbila van za kolektivno hvatanje za glavu svih 20.000 ljudi u dvorani. Pacersi su konačno pokorili Knickse u playoff seriji i to na najslađi mogući način — u majstorici u njihovu gradu.
1997./98., Polufinale Istoka INDIANA PACERS (3.) — New York Knicks (7.) 4-1
Uloge su se zamijenile, Pacersi su se prometnuli u favorite i bili su glavni izazivači Chicago Bullsima u njihovu Posljednjem plesu. Na putu do finala Istoka s Bullsima nisu imali previše problema s redizajniranim Knicksima, koji su slagali kostur neke nove momčadi polako se rješavajući onih s kojima su započeli 1990-e. Pacersi su doista izazvali Bullse, činilo se da ih imaju na konopcima u majstorici finala Istoka, ali Jordan i društvo pronašli su put i način za ispisati povijest.
1998./99., Finale Istoka Indiana Pacers (2.) – NEW YORK KNICKS (8.) 2-4
U skraćenoj lockout sezoni sa samo 50 utakmica ligaškog dijela Knicksi su praktično odradili potpuni rebuilding razmijenivši ljubimce navijača Oakleya i Starksa za nove adute Marcusa Cambyja i Latrella Sprewella. Dok su se oni poslagivali i jedva ugurali u doigravanje, Pacersi su u već standardnom sastavu bez velikih promjena bili ponajbolja momčad Istoka i jedan od glavnih favorita za naslov u prvoj sezoni post-Jordan ere.
Na Knickse nitko nije računao, posebno nakon što se na startu playoffa ozlijedio sve stariji i sve sporiji Ewing. Ali oni su zaredali s čudima, izbacili su najprije prvopostavljeni Miami, potom pomeli Atlantu, da bi ih u finalu Istoka dočekali stari ‘prijatelj’ — Indiana Pacers.
Od šest dramatičnih utakmica posebno je ostala upamćena treća u MSG-u u kojoj je Larry Johnson u zadnjem napadu pogodio tricu uz faul za preokret +3 Pacersa u +1 Knicksa i vodstvo 2-1 koje je seriju okrenulo na njihovu stranu. Knicksi su senzacionalno otišli sve do finala kao prva osmopostavljena momčad u povijesti, a ondje su poraženi od nove dinastije u nastajanju — San Antonio Spursa.
1999./00., Finale Istoka INDIANA PACERS (1.) — New York Knicks (3.) 4-2
Indiana nije dugo čekala prigosu za revanš, dobila ga je već sljedeće sezone. Pacersi su bili prva momčad Istoka i opet su je na zadnjoj prepreci prije NBA finala dočekali New York Knicks. Ovaj put Pacersi su konačno trijumfalno završili finale Istoka nakon što su četiri puta u njemu bivali poraženi. Knickse su prošli u šest utakmica, ali u finalu su i oni pokleknuli pred novom dinastijom u nastajanju — Los Angeles Lakersa Kobea Bryanta i Shaquillea O’Neala.
2012./13., Polufinale Istoka New York Knicks (2.) — INDIANA PACERS (3.) 2-4
Nakon desetljeća lutanja i rebuildinga i u New Yorku i u Indianapolisu, novi su međusobni okršaj čekali 13 godina. Knicksi predvođeni Carmelom Anthonyjem i Amar’eom Stoudamireom, Pacersi Paulom Georgeom i Davidom Westom ukrstili su koplja u drugoj rundi Istoka. Puno bolja momčadska košarka Pacersa odnijela je pobjedu u seriji, ali ipak nije mogla preko zvjezdanog Miamija do svog drugog NBA finala.
2023./24., Polufinale Istoka New York Knicks (2.) — Indiana Pacers (6.) 3-3
Ove sezone opet se zapalio plamen starog rivalstva, iako to nije ni blizu onako žestoko kako je bilo u Starks-Miller eri. Obje momčadi tijekom sezone su se poboljšale kvalitetnim tradeovima s Torontom — Knicksi su dobili OG Anunobyja, Pacersi Pascala Siakama, a obojica su bili komadići šampionskih Raptorsa 2019.
Današnji Knicksi su (konačno) slični *onim Knicksima iz 1990-ih, igraju čvrstu, agresivnu, momčadsku obranu što je zaštitni znak svake momčadi koju vodi Tom Thibodeau. Baš kao što su njegov zaštitni znak i česte ozljede glavnih igrača koje forsira preko granica izdržljivosti, pa za ovo doigravanje nema ni Juliusa Randlea, ni Bojana Bogdanovića, ni Mitchella Robinsona, a u drugom dijelu serije s Pacersima ni Anunobyja.
S druge strane ovi Pacersi su nešto drugačiji nego *oni Pacersi, više su napadački usmjereni, igraju brzo i efikasno, puno su bolji u tranziciji nego u postavljenom napadu. Bitka je to dvojice dominantna All-Star playmakera: Jalena Brunsona s jedne i Tyresea Haliburtona s druge strane, obojica su na visokoj razini u ovoj seriji, iako su obojica načeti i zakrpani.
Knicksi su dobili svoje tri u New Yorku, Pacersi svoje tri u Indianapolisu i u nedjelju će majstorica u MSG-u zapaliti oba grada, ali i čitavu Ameriku. Baš kako i priliči rivalstvu koje traje već više od tri desetljeća.
New York i Indiana, teški oldschool.
New York i Indiana, teški oldschool
Doigravanje je još jednom spojilo stare 'neprijatelje'
NBA liga je koncipirana tako da momčadi funkcioniraju u ciklusima u kojima svaka od njih 30 ima svoje dobre i loše faze. Takav sustav u kojem je temeljna premisa eliminacija bilo čijeg monopola koji bi ugrozio širu kompetitivnost, a time posljedično i zanimanje javnosti/medija/sponzora, ima i neke svoje mane. Jedna od njih je činjenica da je jako teško izgraditi neko ozbiljno i dugoročno rivalstvo između momčadi, koje je polazišna osnova kompetitivnosti europskih ili južnoameričkih natjecanja.
Ima ih i uglavnom su relikti prošlosti, a ni jedno nije ni blizu onom vrhovnom između najtrofejnijih momčadi Istoka i Zapada, Boston Celticsa i Los Angeles Lakersa. Jedno od rijetkih rivalstava koje se može staviti u taj kontekst je ono između New York Knicksa i Indiana Pacersa, koje je opet oživjelo ove godine, 11 godina nakon što su se zadnji put sreli u NBA doigravanju.
No, ona prava priča o njihovoj međusobnoj povijesti u kojoj je bilo i košarke i tučnjave i medijskog prepucavanja i gotovo pa mržnje između dvaju gradova seže u one slavne 1990-e, kad su playoff okršaji Knicksa i Pacersa bili pravi košarkaški ratovi. Do te mjere da je ESPN to rivalstvo uvrstio u jedan od prvih dokumentaraca iz svog serijala 30 for 30.
Bile su to momčadi koje su u principu bile vrlo slične — tvrde, čvrste, radničke i ratničke momčadi koje su temelj svoje igre bazirali na agresivnoj obrani koja je nerijetko prelazila granicu dopuštenog. A kad se dvije takve svlačionice suprostave u serijama s visokim ulozima, jasno je da će iskre i varnice frcati na sve strane. Baš tako je i bilo.
1992./93., 1. krug NEW YORK KNICKS (1.) — Indiana Pacers (8.) 3-1
Sve je krenulo bezazleno, u seriji koja nije obećavala ništa spektakularno. Knicksi su pod ravnanjem Pata Rileyja završili s najboljim skorom na Istoku, čak ispred dvostrukih prvaka Chicago Bullsa kojima su željeli baciti rukavicu izazova. Pacersi su se jedva ugurali u playoff i svi su očekivali jednostavan i brz posao za momčad koja je ubilježila 19 pobjeda više.ž
Današnji Knicksi su (konačno) slični *onim Knicksima iz 1990-ih, igraju čvrstu, agresivnu, momčadsku obranu. Ovi Pacersi su nešto drugačiji nego *oni Pacersi
Igralo se čvrsto, ali svi su tada igrali čvrsto, nije to bilo ništa posebno. Sve je išlo glatko dok na kraju druge utakmice ‘terijer’ Knicksa John Starks nije odbio ruku Reggieja Millera. Ovaj je to iskoristio da zapali sve motore u sebi i potrudi se da se serija u Indianapolisu barem malo zakomplicira. Miller je u trećoj zabio 36 poena za pobjedu, ali cijelu utakmicu je plamtio trash-talk između njega i Starksa, sve dok ga nije toliko izbacio iz takta da je bek Knicksa zaradio isključenje.
Četvrtu su Knicksi dobili u produžetku i otišli dalje, ali osjetilo se već tada da tu ima puno nedovršenog posla. Nitko nije ni slutio kakvi su se međusobni ratovi tek spremali.
1993./94., Finale Istoka NEW YORK KNICKS (2.) — Indiana Pacers (5.) 4-3
U prvoj sezoni nakon prvog umirovljenja Michaela Jordana nekoliko je momčadi smatralo da je kucnulo njihovo vrijeme. Knicksi i Pacersi su bili prvi među njima, barem što se Istoka tiče. Bile su to dvije najčvršće i najkompetitivnije momčadi tog dijela playoff kostura.
To finale Istoka jedno je od onih epskih, koja se prepričavaju već desetljećima. Bilo je tu zaista svega, svađali su se igrači, treneri, navijači, građani, televizijske i filmske zvijezde, sportaši iz drugih sportova — bio je to totalni rat u sedam činova. U vremenu bez interneta, portala i društvenih mreža ta je serija okupirala medijsku pažnju čitave Amerike.
Prve četiri utakmice dobili su domaćini u žestokim, vrućim dvoranama koje su tada još imale pravog navijačkog adrenalina i štiha i nisu bile ‘uškopljene’ i sterilizirane kao danas. Ulaznice nisu bile toliko skupe kao danas, pa su svoje mjesto u dvoranama mogli pronaći i malo žešći tipovi koji su se identificirali s bad boys reputacijom koju su imali i tadašnji Knicksi i tadašnji Pacersi.
U petoj utakmici u Madison Square Gardenu, međutim, sve je otišlo na još višu razinu.
U zadnju četvrtinu Knicksi su ušli s +12 i činilo se da sigurno plove prema ključnoj prednosti u seriji. No, onda je odjednom ‘podivljao’ Reggie Miller. U nevjerojatnoj napadačkoj seriji najboljoj je obrani lige ukrcao 25 poena u zadnjoj četvrtini, okrenuo utakmicu i donio Pacersima prednost 3-2 uoči povratka u Indianapolis.
Svoj je adrenalin Miller ložio svađanjem sa svima oko sebe, a posebnu porciju dobio je režiser Spike Lee, bučni navijač Knicksa iz prvog reda. Dok je režirao trijumfalni preokret, Reggie je Spikeu pokazao znak gušenja, što je ostalo jednom od najpamtljivijih gesti NBA lige 1990.-ih. Sutradan su njujorški mediji sarkastično zahvaljivali Leeju što je toliko ‘naložio’ Millera i doveo Knickse pred rub eliminacije. I to u sezoni koja je trebala biti njihova.
No, Knicksi su imali odgovor. Najprije su uzvratili utišavši jednako zapaljivu i vruću Market Square Arenu za 3-3, a onda u majstorici na krilima sjajnog Patricka Ewinga raspametili 20.000 ljudi u MSG-u i milijune u NY-u. Knicksi su otišli u svoje prvo NBA finale nakon više od dva desetljeća, ali ondje su pali u još jednoj epskoj seriji i sedmoj utakmici od Houston Rocketsa Rudyja Tomjanovicha i Hakeema Olajuwona.
1994./95., Polufinale Istoka New York Knicks (2.) — INDIANA PACERS (3.) 3-4
A još jednu povijesnu utakmicu Miller je odigrao sljedeće sezone na otvaranju serije polufinala Istoka. Knicksi su 18,7 sekundi prije kraja vodili 105:99, a onda se dogodilo devet najsenzacionalnijih sekundi u povijesti NBA lige.
Miller je najprije pogodio brzu tricu iz okreta za 105:102, a zatim ukrao loptu Knicksima prilikom konfuznog izvođenja, vratio se na tricu i opet pogodio za 105:105. Sve se to odigralo u samo pet sekundi. Starks je na drugoj strani promašio oba bacanja, Ewing šut za pobjedu, a Miller je uhvatio loptu pod svojim košem i zaradio faul. Pogodio je oba bacanja za 105:107, a Indiana je pred šokiranim MSG-om uzela veliku pobjedu koja je usmjerila seriju.
Nakon četiri utakmice Pacersi su vodili 3-1 i došli su u New York dovršiti posao. I skoro su ga dovršili. Šest sekundi prije kraja vodili su 95:94, ali Ewing je u zadnjoj sekundi zabio za pobjedu i povratak serije u Indianapolis, gdje su Miller i društvo proživjeli novi antiklimaks. Ewing i Charley Oakley uništili su ih pod košem, utišali 17.000 ‘indianaca’ žednih njujorške krvi i vratili seriju na majstoricu u MSG.
I opet je bila drama i borba za svaku loptu, za svaki napad. Pet sekundi prije kraja Pacersi su imali 97:95, a loptu su izvodili Knicksi. Uspjeli su je dostaviti na vrh reketa Ewingu koji se snažnim dvokorakom sjurio prema košu i položio za produžetak — ali se lopta od obruča odbila van za kolektivno hvatanje za glavu svih 20.000 ljudi u dvorani. Pacersi su konačno pokorili Knickse u playoff seriji i to na najslađi mogući način — u majstorici u njihovu gradu.
1997./98., Polufinale Istoka INDIANA PACERS (3.) — New York Knicks (7.) 4-1
Uloge su se zamijenile, Pacersi su se prometnuli u favorite i bili su glavni izazivači Chicago Bullsima u njihovu Posljednjem plesu. Na putu do finala Istoka s Bullsima nisu imali previše problema s redizajniranim Knicksima, koji su slagali kostur neke nove momčadi polako se rješavajući onih s kojima su započeli 1990-e. Pacersi su doista izazvali Bullse, činilo se da ih imaju na konopcima u majstorici finala Istoka, ali Jordan i društvo pronašli su put i način za ispisati povijest.
1998./99., Finale Istoka Indiana Pacers (2.) – NEW YORK KNICKS (8.) 2-4
U skraćenoj lockout sezoni sa samo 50 utakmica ligaškog dijela Knicksi su praktično odradili potpuni rebuilding razmijenivši ljubimce navijača Oakleya i Starksa za nove adute Marcusa Cambyja i Latrella Sprewella. Dok su se oni poslagivali i jedva ugurali u doigravanje, Pacersi su u već standardnom sastavu bez velikih promjena bili ponajbolja momčad Istoka i jedan od glavnih favorita za naslov u prvoj sezoni post-Jordan ere.
Na Knickse nitko nije računao, posebno nakon što se na startu playoffa ozlijedio sve stariji i sve sporiji Ewing. Ali oni su zaredali s čudima, izbacili su najprije prvopostavljeni Miami, potom pomeli Atlantu, da bi ih u finalu Istoka dočekali stari ‘prijatelj’ — Indiana Pacers.
Od šest dramatičnih utakmica posebno je ostala upamćena treća u MSG-u u kojoj je Larry Johnson u zadnjem napadu pogodio tricu uz faul za preokret +3 Pacersa u +1 Knicksa i vodstvo 2-1 koje je seriju okrenulo na njihovu stranu. Knicksi su senzacionalno otišli sve do finala kao prva osmopostavljena momčad u povijesti, a ondje su poraženi od nove dinastije u nastajanju — San Antonio Spursa.
1999./00., Finale Istoka INDIANA PACERS (1.) — New York Knicks (3.) 4-2
Indiana nije dugo čekala prigosu za revanš, dobila ga je već sljedeće sezone. Pacersi su bili prva momčad Istoka i opet su je na zadnjoj prepreci prije NBA finala dočekali New York Knicks. Ovaj put Pacersi su konačno trijumfalno završili finale Istoka nakon što su četiri puta u njemu bivali poraženi. Knickse su prošli u šest utakmica, ali u finalu su i oni pokleknuli pred novom dinastijom u nastajanju — Los Angeles Lakersa Kobea Bryanta i Shaquillea O’Neala.
2012./13., Polufinale Istoka New York Knicks (2.) — INDIANA PACERS (3.) 2-4
Nakon desetljeća lutanja i rebuildinga i u New Yorku i u Indianapolisu, novi su međusobni okršaj čekali 13 godina. Knicksi predvođeni Carmelom Anthonyjem i Amar’eom Stoudamireom, Pacersi Paulom Georgeom i Davidom Westom ukrstili su koplja u drugoj rundi Istoka. Puno bolja momčadska košarka Pacersa odnijela je pobjedu u seriji, ali ipak nije mogla preko zvjezdanog Miamija do svog drugog NBA finala.
2023./24., Polufinale Istoka New York Knicks (2.) — Indiana Pacers (6.) 3-3
Ove sezone opet se zapalio plamen starog rivalstva, iako to nije ni blizu onako žestoko kako je bilo u Starks-Miller eri. Obje momčadi tijekom sezone su se poboljšale kvalitetnim tradeovima s Torontom — Knicksi su dobili OG Anunobyja, Pacersi Pascala Siakama, a obojica su bili komadići šampionskih Raptorsa 2019.
Današnji Knicksi su (konačno) slični *onim Knicksima iz 1990-ih, igraju čvrstu, agresivnu, momčadsku obranu što je zaštitni znak svake momčadi koju vodi Tom Thibodeau. Baš kao što su njegov zaštitni znak i česte ozljede glavnih igrača koje forsira preko granica izdržljivosti, pa za ovo doigravanje nema ni Juliusa Randlea, ni Bojana Bogdanovića, ni Mitchella Robinsona, a u drugom dijelu serije s Pacersima ni Anunobyja.
S druge strane ovi Pacersi su nešto drugačiji nego *oni Pacersi, više su napadački usmjereni, igraju brzo i efikasno, puno su bolji u tranziciji nego u postavljenom napadu. Bitka je to dvojice dominantna All-Star playmakera: Jalena Brunsona s jedne i Tyresea Haliburtona s druge strane, obojica su na visokoj razini u ovoj seriji, iako su obojica načeti i zakrpani.
Knicksi su dobili svoje tri u New Yorku, Pacersi svoje tri u Indianapolisu i u nedjelju će majstorica u MSG-u zapaliti oba grada, ali i čitavu Ameriku. Baš kako i priliči rivalstvu koje traje već više od tri desetljeća.
New York i Indiana, teški oldschool.