Kada je u prosincu prošle godine Bild napravio istraživanje među njemačkim navijačima, samo je 8,2 posto ispitanika izrazilo optimizam u očekivanjima od reprezentacije na predstojećem Europskom prvenstvu. Skepsa javnosti bila je opravdana jer Njemačka u cijeloj svojoj povijesti nije imala tako lošu godinu kao što je bila 2023. U jednom trenutku reprezentacija je bila u nizu od četiri poraza i jednog remija u pet utakmica, a s druge strane su bili suparnici poput Kolumbije, Poljske i Japana, od kojih je Njemačka uvjerljivo gubila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U veljači je anketa ponovljena, a optimizam je na isto pitanje pokazalo 54,6 posto ispitanika. Njemačka između prosinca i veljače nije odigrala niti jednu jedinu utakmicu. Ništa se konkretno nije promijenilo i svi su problemi još uvijek bili na istom mjestu: dominantnog napadača nije bilo na vidiku, Julian Nagelsmann testirao je Kaija Havertza kao lijevog beka jer se nije pojavljivalo nijedno drugo rješenje, a nije definirana niti formacija u kojoj Njemačka planira igrati na Euru.
Jedina je novost bila vijest da se Toni Kroos vraća u reprezentaciju.
Kroos nije trebao niti obući dres, a raspoloženje njemačke javnosti već se promijenilo. Tako funkcioniraju simboli. Sama je njegova pojava dovoljna da izazove povjerenje navijača, jer on je igrač za kojeg točno znaju što donosi i jasno im je da tu neće biti prilagodbi, amplituda i kikseva. Kroos je konstantan i svaki put kada stane na travnjak bez greške isporuči svoju dozu preciznosti. Zato je ovaj skok u optimizmu logičan — Kroosa ne trebaš niti gledati da bi znao kako će donijeti mirnoću u posjedu, loptu koja klizi prema naprijed i nevjerojatnu razinu efikasnosti. Tihe i potpuno nenametljive, ali nogometno savršene.
Ljudi zaborave da je Kroos već godinama najbolji. Toliko dugo drži razinu na rubu savršenstva i podigao je očekivanja toliko visoko da ga se uzima zdravo za gotovo
Zadnji primjer za to je susret Real Madrida i Bayerna. Real je okrenuo utakmicu, Joselu je s dva gola ukrao naslovnice, Vinícius Júnior driblao na lijevom krilu i preuzimao odgovornost, a Jude Bellingham se podredio kolektivu kako bi poslužio kao most do Viníciusa i faktor koji je ispunio prije utakmice zamišljen taktički plan Carla Ancelottija. Ali iza njih je Kroos obavio svoj posao.
Ancelotti je u 70. minuti izvadio Kroosa i na njegovo mjesto stavio Luku Modrića. Nije sporno da je Modrić ponovo bio odličan; on i Eduardo Camavinga su ulaskom s klupe donijeli novu energiju i izravno su napadali Aleksandra Pavlovića i Konrada Laimera koji su kraj utakmice dočekali fizički iscrpljeni, a samim time i skloni pogreškama. Međutim, Modrić i Kroos su slični, ali opet jako različiti igrači. Zato su tako dobro funkcionirali u tandemu svih ovih godina koje su proveli kao osnova Realove igre. Obojica su organizatori napada i odlični su u čuvanju lopte pod pritiskom, ali Modrić je bolji u probijanju linije kad vuče loptu, dok je Kroos majstor traženja prostora dodavanjem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukupna duljina Kroosovih 96 točnih dodavanja protiv Bayerna iznosila je 2.078 metara i to je daleko najviše što je ijedan igrač na terenu napravio, bez obzira na to što je Kroos odradio samo 70 minuta. No, puno je važniji je podatak onaj koliko je Kroosovih dodavanja bilo progresivno i kako je stvarao prostor svojim suigračima. Kroos je progresivnim dodavanjima osvojio 648 metara terena po vertikali, a 18 njegovih dodavanja je donijelo loptu u posljednju trećinu terena. Za usporedbu, prva dva iduća na utakmici bili su Joshua Kimmich i Noussair Mazraoui s po šest dodavanja kojima su prenijeli posjed u završnu trećinu, dok su kod Real Madrida Bellingham i Federico Valverde to napravili po triput za 90 minuta, a Aurélien Tchouaméni dvaput za 70 minuta.
Ne treba im više, jer imaju Kroosa za suigrača. On će cijelo vrijeme gurati loptu prema naprijed i dovoditi suigrače u optimalne situacije, a često to nitko neće ni primijetiti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vitinha je dan ranije imao 13 dodavanja u suparničku trećinu i 307 osvojenih metara terena progresivnim dodavanjima, pa se u javnosti pričalo o maestralnoj partiji. Vitinha je bio sjajan, ali Kroos je imao i bolje brojke, a to se uzima kao standardna razina na koju nas je navikao i kojom se nitko ne oduševljava jer u svakoj utakmici Kroos bude taj koji ima najviše osvojenih metara progresivnim dodavanjima, čak i na onim utakmicama kad Real prepusti posjed suparniku.
Kroos je najbolji dodavač u Europi. Dominira kategorijom progresivnih dodavanja, konstantno je najefikasniji dodavač u zadnju trećinu terena, a duge lopte kojima prebacuje težište igre su na nevjerojatnoj razini. Kroos ove sezone u Ligi prvaka ima prosječno 7,2 duge lopte po utakmici, a dodaje ih s nevjerojatnom preciznošću od 91 posto. Ono što je drugim vrhunskim veznjacima prosjek za sva dodavanja, on ima na dugim loptama.
Ljudi ponekad zaborave da je Kroos već godinama najbolji. Toliko dugo drži razinu na rubu savršenstva i podigao je očekivanja toliko visoko da ga se uzima zdravo za gotovo. Prema svim statističkim parametrima vezanih za organizaciju igre, Kroos je ispred Xavija, a debelo je ispred Stevena Gerrarda, Andree Pirla, Franka Lamparda ili Xabija Alonsa. Riječ je o jednom od najboljih nogometaša u novijoj povijesti koji razliku na travnjaku radi tiho i nenametljivo, ali savršeno i nevjerojatno efikasno; bez pogrešaka, amplituda i kikseva, u maniri savršeno dizajniranog zlatnog sata koji ima mehanizam zbog kojeg ne preskače niti jednu sekundu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kada mu je bilo 16, Kroos je bio najbolji igrač U-17 Europskog prvenstva i najbolji strijelac tog turnira. Godinu kasnije, na U-17 Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji, bio je treći strijelac turnira, ali je ponovo bio daleko najbolji igrač i osvojio je Zlatnu loptu kao priznanje za svoj talent. Zato je u seniorski nogomet ušao kao desetka. Bayern ga je doveo iz Hanse Rostock, poslao ga je u Bayer Leverkusen na posudbu, pa ga je vratio, ali treneri su ga željeli vidjeti blizu suparničkog gola. Davao je golove, spajao je asistencije, ali baš je utakmica polufinala Lige prvaka koju je odigrao protiv Real Madrida pokazala što je njegova budućnost. Spuštao se do zadnjeg veznog, regulirao je tempo igre i bez problema je držao kontrolu nad svime što se događalo na terenu.
Tada se još uvijek moglo naći klasičnu desetku koja se kreće između linija i koja se pojavljuje samo kad treba driblati, podvaliti loptu i napraviti neki highlight potez kojim će prelomiti utakmicu, a Kroos je bio sasvim suprotan od toga. On je radio tiho, ali savršeno — uvijek suigraču na pravu nogu, u pravom trenutku, ondje gdje ga suparnik ne može pritisnuti.
Vinícius je protiv Bayerna imao 12 pokušaja driblinga. U pet od tih 12 pokušaja dobio je dodavanje od Kroosa i odmah je mogao napasti suparnika, tako da su mu četiri od tih pet driblinga prošli. Od ostalih sedam pokušaja je prošao triput. Kroosova su dodavanja takva da te vuku u pravu situaciju. Valverde je imao jedan dribling, a loptu je dobio od Kroosa. Rodrygo je imao četiri driblinga, dvaput je dobio loptu od Kroosa, a Bellingham je imao dva driblinga i oba je puta loptu dobio od Kroosa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To su puno važnije brojke od onih koje kažu da Kroos ove sezone La Ligi ima jedan gol i sedam asistencija, tim više što su četiri asistencije od tih sedam bile iz prekida. Njegova je kvaliteta u donošenju lopte do onih koji će asistirati ili zabiti i tu mu na svijetu nema ravnog. Protiv Bayerna je po tko zna koji put dokazao da je majstor preciznosti, efikasnosti i traženja progresivnih rješenja u posjedu lopte.
Ne treba onda čuditi da je u njemačkoj javnosti optimizam oko rezultata na Euru narastao za sedam puta čim je izašla vijest da se Kroos vraća u reprezentaciju. Nisu ni trebali vidjeti kako igra, znaju točno što će donijeti i koliko je dobar. Vjeruju mu naslijepo jer znaju da je Kroos simbol nogometne konstantnosti i jedan od najboljih veznjaka u zadnjih 20-ak godina. Tih, ali savršen.
Majstor Kroos
Protiv Bayerna je još jednom dokazao koliko je dobar
Kada je u prosincu prošle godine Bild napravio istraživanje među njemačkim navijačima, samo je 8,2 posto ispitanika izrazilo optimizam u očekivanjima od reprezentacije na predstojećem Europskom prvenstvu. Skepsa javnosti bila je opravdana jer Njemačka u cijeloj svojoj povijesti nije imala tako lošu godinu kao što je bila 2023. U jednom trenutku reprezentacija je bila u nizu od četiri poraza i jednog remija u pet utakmica, a s druge strane su bili suparnici poput Kolumbije, Poljske i Japana, od kojih je Njemačka uvjerljivo gubila.
U veljači je anketa ponovljena, a optimizam je na isto pitanje pokazalo 54,6 posto ispitanika. Njemačka između prosinca i veljače nije odigrala niti jednu jedinu utakmicu. Ništa se konkretno nije promijenilo i svi su problemi još uvijek bili na istom mjestu: dominantnog napadača nije bilo na vidiku, Julian Nagelsmann testirao je Kaija Havertza kao lijevog beka jer se nije pojavljivalo nijedno drugo rješenje, a nije definirana niti formacija u kojoj Njemačka planira igrati na Euru.
Jedina je novost bila vijest da se Toni Kroos vraća u reprezentaciju.
Kroos nije trebao niti obući dres, a raspoloženje njemačke javnosti već se promijenilo. Tako funkcioniraju simboli. Sama je njegova pojava dovoljna da izazove povjerenje navijača, jer on je igrač za kojeg točno znaju što donosi i jasno im je da tu neće biti prilagodbi, amplituda i kikseva. Kroos je konstantan i svaki put kada stane na travnjak bez greške isporuči svoju dozu preciznosti. Zato je ovaj skok u optimizmu logičan — Kroosa ne trebaš niti gledati da bi znao kako će donijeti mirnoću u posjedu, loptu koja klizi prema naprijed i nevjerojatnu razinu efikasnosti. Tihe i potpuno nenametljive, ali nogometno savršene.
Ljudi zaborave da je Kroos već godinama najbolji. Toliko dugo drži razinu na rubu savršenstva i podigao je očekivanja toliko visoko da ga se uzima zdravo za gotovo
Zadnji primjer za to je susret Real Madrida i Bayerna. Real je okrenuo utakmicu, Joselu je s dva gola ukrao naslovnice, Vinícius Júnior driblao na lijevom krilu i preuzimao odgovornost, a Jude Bellingham se podredio kolektivu kako bi poslužio kao most do Viníciusa i faktor koji je ispunio prije utakmice zamišljen taktički plan Carla Ancelottija. Ali iza njih je Kroos obavio svoj posao.
Ancelotti je u 70. minuti izvadio Kroosa i na njegovo mjesto stavio Luku Modrića. Nije sporno da je Modrić ponovo bio odličan; on i Eduardo Camavinga su ulaskom s klupe donijeli novu energiju i izravno su napadali Aleksandra Pavlovića i Konrada Laimera koji su kraj utakmice dočekali fizički iscrpljeni, a samim time i skloni pogreškama. Međutim, Modrić i Kroos su slični, ali opet jako različiti igrači. Zato su tako dobro funkcionirali u tandemu svih ovih godina koje su proveli kao osnova Realove igre. Obojica su organizatori napada i odlični su u čuvanju lopte pod pritiskom, ali Modrić je bolji u probijanju linije kad vuče loptu, dok je Kroos majstor traženja prostora dodavanjem.
Ukupna duljina Kroosovih 96 točnih dodavanja protiv Bayerna iznosila je 2.078 metara i to je daleko najviše što je ijedan igrač na terenu napravio, bez obzira na to što je Kroos odradio samo 70 minuta. No, puno je važniji je podatak onaj koliko je Kroosovih dodavanja bilo progresivno i kako je stvarao prostor svojim suigračima. Kroos je progresivnim dodavanjima osvojio 648 metara terena po vertikali, a 18 njegovih dodavanja je donijelo loptu u posljednju trećinu terena. Za usporedbu, prva dva iduća na utakmici bili su Joshua Kimmich i Noussair Mazraoui s po šest dodavanja kojima su prenijeli posjed u završnu trećinu, dok su kod Real Madrida Bellingham i Federico Valverde to napravili po triput za 90 minuta, a Aurélien Tchouaméni dvaput za 70 minuta.
Ne treba im više, jer imaju Kroosa za suigrača. On će cijelo vrijeme gurati loptu prema naprijed i dovoditi suigrače u optimalne situacije, a često to nitko neće ni primijetiti.
Vitinha je dan ranije imao 13 dodavanja u suparničku trećinu i 307 osvojenih metara terena progresivnim dodavanjima, pa se u javnosti pričalo o maestralnoj partiji. Vitinha je bio sjajan, ali Kroos je imao i bolje brojke, a to se uzima kao standardna razina na koju nas je navikao i kojom se nitko ne oduševljava jer u svakoj utakmici Kroos bude taj koji ima najviše osvojenih metara progresivnim dodavanjima, čak i na onim utakmicama kad Real prepusti posjed suparniku.
Kroos je najbolji dodavač u Europi. Dominira kategorijom progresivnih dodavanja, konstantno je najefikasniji dodavač u zadnju trećinu terena, a duge lopte kojima prebacuje težište igre su na nevjerojatnoj razini. Kroos ove sezone u Ligi prvaka ima prosječno 7,2 duge lopte po utakmici, a dodaje ih s nevjerojatnom preciznošću od 91 posto. Ono što je drugim vrhunskim veznjacima prosjek za sva dodavanja, on ima na dugim loptama.
Ljudi ponekad zaborave da je Kroos već godinama najbolji. Toliko dugo drži razinu na rubu savršenstva i podigao je očekivanja toliko visoko da ga se uzima zdravo za gotovo. Prema svim statističkim parametrima vezanih za organizaciju igre, Kroos je ispred Xavija, a debelo je ispred Stevena Gerrarda, Andree Pirla, Franka Lamparda ili Xabija Alonsa. Riječ je o jednom od najboljih nogometaša u novijoj povijesti koji razliku na travnjaku radi tiho i nenametljivo, ali savršeno i nevjerojatno efikasno; bez pogrešaka, amplituda i kikseva, u maniri savršeno dizajniranog zlatnog sata koji ima mehanizam zbog kojeg ne preskače niti jednu sekundu.
Kada mu je bilo 16, Kroos je bio najbolji igrač U-17 Europskog prvenstva i najbolji strijelac tog turnira. Godinu kasnije, na U-17 Svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji, bio je treći strijelac turnira, ali je ponovo bio daleko najbolji igrač i osvojio je Zlatnu loptu kao priznanje za svoj talent. Zato je u seniorski nogomet ušao kao desetka. Bayern ga je doveo iz Hanse Rostock, poslao ga je u Bayer Leverkusen na posudbu, pa ga je vratio, ali treneri su ga željeli vidjeti blizu suparničkog gola. Davao je golove, spajao je asistencije, ali baš je utakmica polufinala Lige prvaka koju je odigrao protiv Real Madrida pokazala što je njegova budućnost. Spuštao se do zadnjeg veznog, regulirao je tempo igre i bez problema je držao kontrolu nad svime što se događalo na terenu.
Tada se još uvijek moglo naći klasičnu desetku koja se kreće između linija i koja se pojavljuje samo kad treba driblati, podvaliti loptu i napraviti neki highlight potez kojim će prelomiti utakmicu, a Kroos je bio sasvim suprotan od toga. On je radio tiho, ali savršeno — uvijek suigraču na pravu nogu, u pravom trenutku, ondje gdje ga suparnik ne može pritisnuti.
Vinícius je protiv Bayerna imao 12 pokušaja driblinga. U pet od tih 12 pokušaja dobio je dodavanje od Kroosa i odmah je mogao napasti suparnika, tako da su mu četiri od tih pet driblinga prošli. Od ostalih sedam pokušaja je prošao triput. Kroosova su dodavanja takva da te vuku u pravu situaciju. Valverde je imao jedan dribling, a loptu je dobio od Kroosa. Rodrygo je imao četiri driblinga, dvaput je dobio loptu od Kroosa, a Bellingham je imao dva driblinga i oba je puta loptu dobio od Kroosa.
To su puno važnije brojke od onih koje kažu da Kroos ove sezone La Ligi ima jedan gol i sedam asistencija, tim više što su četiri asistencije od tih sedam bile iz prekida. Njegova je kvaliteta u donošenju lopte do onih koji će asistirati ili zabiti i tu mu na svijetu nema ravnog. Protiv Bayerna je po tko zna koji put dokazao da je majstor preciznosti, efikasnosti i traženja progresivnih rješenja u posjedu lopte.
Ne treba onda čuditi da je u njemačkoj javnosti optimizam oko rezultata na Euru narastao za sedam puta čim je izašla vijest da se Kroos vraća u reprezentaciju. Nisu ni trebali vidjeti kako igra, znaju točno što će donijeti i koliko je dobar. Vjeruju mu naslijepo jer znaju da je Kroos simbol nogometne konstantnosti i jedan od najboljih veznjaka u zadnjih 20-ak godina. Tih, ali savršen.