Kad je Aljoša Asanović došao Mariju Staniću u 12. epizodu Neuspjeha prvaka, jedna od tema koje su dominirale razgovorom bio je dojam javnosti da je Asanović pružao puno bolje utakmice u reprezentaciji nego u klubovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ne bih se složio da sam u klubovima igrao onako”, pokušao je objasniti Asanović situaciju iz svoje perspektive. “Nisam ja igrao u Chelseaju da sam svaki dan bio na tapetu. Igrao sam u klubovima koji su bili okej; dobri, ali ništa posebno. Stvar je u tome što sam ja u tim klubovima dominirao. Dominirao sam u Metzu, dominirao sam u Cannesu, Montpellieru i Derby Countyju. U Derbyju sam odigrao perfektnu sezonu. Gdje god sam došao, imao sam brdo asistencija, dosta golova i dobro sam igrao.”
Asanovića se u Cannesu ili Derbyju moglo gledati samo ako si bio na stadionu. Prije nego što su se sredinom 2000-ih pojavili specijalizirani sportski programi na kabelskim televizijama, jedina nogometna natjecanja koja su se mogla pratiti od početka do kraja bila su svjetska i europska prvenstva. HRT je nedjeljom navečer davao derbi talijanske lige, prenosile su se utakmice Lige prvaka, a sve ostalo je do gledatelja dolazilo u fragmentima. Umjesto punih 90 minuta nogometa i kontinuiteta praćenja kroz sezonu, gledale su se razglednice s utakmica koje su se sastojale od ponekog gola i konačnog rezultata.
Prosječni je čovjek mogao tu i tamo pogledati Davora Šukera u Real Madridu, Alena Bokšića u Laziju i Juventusu, Roberta Prosinečkog u Barceloni i Real Madridu i Zvonimira Bobana u AC Milanu. Mogao je naletjeti i na prijenos Stanićeve Parme, Padove u kojoj je igrao Goran Vlaović ili Barija, Torina i Juventusa za koje je nastupao Robert Jarni.
Većina tih prijenosa snimljena je u arhivama različitih televizija diljem Europe i danas je veliki postotak tih snimki digitaliziran, a to znači da ih se može pronaći na različitim online platformama. Zanima vas kako je Bokšić izgledao u svojim najboljim godinama? Ako ste dovoljno motivirani, na internetu se može pronaći stranica na kojoj su dostupne pune snimke za 47 njegovih utakmica u Lazijevu dresu i još 26 za Juventus. Na istom mjestu možete pronaći 55 Šukerovih utakmica za Real i 111 Bobanovih utakmica za Milan. S druge strane, Asanović ima jednu utakmicu iz Metza, jednu iz Montpelliera i dvije iz Derby Countyja i to je to. Koliko god bili motivirani, ne možete dobiti cjelovitu sliku.
Asanović je u sve četiri navedene utakmice zbilja dominirao terenom. Međutim, jedini pravi retrovizor u kojem danas možemo gledati Asanovićevu karijeru u koliko-toliko analitički cjelovitom obliku, bez da se oslanjamo na fragmente i razglednice koje nas navode na nostalgiju, jest reprezentacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu je u startu ostavio odličan dojam i nije slučajno Stanić dio razgovora počeo s tezom da je Asanović svoj maksimum davao u reprezentaciji. Na SP-u 1998. odigrao je svih sedam utakmica, i to u punoj minutaži. Imao je učinak od tri asistencije, protiv Rumunjske u osmini finala je bio daleko najbolji igrač na travnjaku te je, osim izborenog kaznenog udarca, imao još četiri ključna dodavanja koja suigrači nisu pretvorili u golove. Na cijelom turniru je bio Hrvat s najviše točnih dodavanja i najviše uspjelih driblinga, bio je drugi po broju udaraca iza Šukera i drugi po ključnim dodavanjima iza Jarnija, a od veznih igrača samo je Boban imao više oduzetih lopti od Asanovića.
No, najbolji Asanovićev reprezentativni turnir bio je Euro 1996. u Engleskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sofascore je uoči početka ovog Eura iskoristila dostupnost snimki i odlučila digitalizirati europska prvenstva od 1980. naovamo. Uz Optinu je pomoć statistički obradila utakmice i dojam stečen gledanjem utakmica je napokon dobio brojčanu potvrdu: Aljoša Asanović dominirao je Europskim prvenstvom 1996.
Naravno, nogomet se promijenio. Najbolja ilustracija toga je činjenica da je Diego Armando Maradona na Mundijalu 1986. imao 7,6 uspjelih driblinga po utakmici, a da su osim njega još četvorica igrača imala više uspješnih driblinga od Jérémyja Dokua koji je najbolji dribler netom završene Lige prvaka. Zato Rodri ove sezone u Ligi prvaka drži prosjek od 106 dodavanja po utakmici, a 1986. je najbolji dodavač Svjetskog prvenstva bio Alemão s 63 dodavanja po susretu. Nogomet je postao kompaktan i više nema toliko vremena na lopti koliko je bilo nekoć, jer pomoć obrambenom igraču dolazi sa svih strana, tako da su pale individualne brojke driblinga i ključnih dodavanja, pa čak i oduzetih lopti i presječenih dodavanja.
Međutim, Asanovićev je učinak na Euru 1996. bio impresivan. Ostvario je 4,5 uspjelih driblinga uz 78 posto uspješnosti. Prvi idući Hrvat je Prosinečki s 3,3, a na cijelom turniru samo su Brian Laudrup i Jordan Lečkov bili ispred Asanovića u toj kategoriji. Posebno je efikasan bio protiv Danske, koju je razbio s osam driblinga iz osam pokušaja, a tome je dodao još četiri ključna dodavanja, 13/18 osvojenih duela i po tri oduzete i presječene lopte.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska je 1996. bila momčad koja se još uvijek tražila. Ćiro Blažević je imao hrpu odličnih igrača koji su imali i dovoljno iskustva, ali kao da nije bilo jasne hijerarhije među njih. Tu je do izražaja došlo to što je Asanović igrao u manjim klubovima. Dok su njegovi reprezentativni kolege u svojim velikim klubovima bili važne karike, ali nerijetko tek treća ili četvrta opcija, on je bio prva. Znao je preuzeti odgovornost i povući onda kad je trebalo. Recimo, protiv Njemačke u četvrtfinalu je prošao triput iz četiri pokušaja, imao je tri ključna dodavanja i suparnici su ga faulirali pet puta jer je većina napada išla preko njega.
Zapravo, to je najimpresivniji aspekt njegova nastupa na Europskom prvenstvu. Asanović je bio primarni kreator hrvatskih napada. Završio je priču s dvjema asistencijama, čime je podijelio prvo mjesto na turniru s Yourijem Djorkaeffom, Christianom Karembeuom, Karelom Poborskim i Stefanom Kuntzom, ali je uz te dvije asistencije pripremio još 10 ključnih asistencija i kreirao je tri velike prilike. Šuker je 1996. imao tri postignuta gola, ali je promašio šest velikih prilika. Među tih šest su bile sve tri Asanovićeve, a među njima i ona u četvrtfinalu koja je mogla okrenuti rezultat na drugu stranu.
Kad se podvuče crta, detalji su dijelili Hrvatsku od još boljeg rezultata na njenom prvom velikom natjecanju, ali Asanović je odradio jednu od najboljih predstava nekog hrvatskog nogometaša. Gledamo li samo europska prvenstva, onda je to definitivno najbolje individualno odrađeni turnir jednog hrvatskog reprezentativca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osnova mita da Asanović nije imao dobre utakmice u klubovima je sezona u Napoliju. Stigao je u klub u prosincu, a svega mjesec dana kasnije postalo je jasno da će Napoli zbog spleta okolnosti ispasti iz Serie A, tako da se odmah okrenuo igračima s kojima je planirao nastupati u drugoligaškom društvu. Asanović je tu pao u drugi plan i šest mjeseci je proveo u pripremama za SP 1998., koje je ponovo odigrao odlično. Nakon toga se ustalila priča da je Asanović za reprezentaciju igrao puno bolje nego za klubove, što i nije istina.
Istina je onaj dio da je za reprezentaciju igrao odlično i da je njegov Euro 1996. bio impresivan. Zato ga je Napoli i doveo — u nadi da će ga povući prema ostanku, kao što je vukao Hrvatsku u individualnom pothvatu koji još nijedan Hrvat na europskim prvenstvima nije nadmašio.
Kako je dominirao Asanović
Bio je to najbolja igra jednog Vatrenog na europskom prvenstvu
Asanović je 1996. bio primarni kreator hrvatskih napada. Znao je preuzeti odgovornost i povući onda kad je trebalo
Kad je Aljoša Asanović došao Mariju Staniću u 12. epizodu Neuspjeha prvaka, jedna od tema koje su dominirale razgovorom bio je dojam javnosti da je Asanović pružao puno bolje utakmice u reprezentaciji nego u klubovima.
“Ne bih se složio da sam u klubovima igrao onako”, pokušao je objasniti Asanović situaciju iz svoje perspektive. “Nisam ja igrao u Chelseaju da sam svaki dan bio na tapetu. Igrao sam u klubovima koji su bili okej; dobri, ali ništa posebno. Stvar je u tome što sam ja u tim klubovima dominirao. Dominirao sam u Metzu, dominirao sam u Cannesu, Montpellieru i Derby Countyju. U Derbyju sam odigrao perfektnu sezonu. Gdje god sam došao, imao sam brdo asistencija, dosta golova i dobro sam igrao.”
Asanovića se u Cannesu ili Derbyju moglo gledati samo ako si bio na stadionu. Prije nego što su se sredinom 2000-ih pojavili specijalizirani sportski programi na kabelskim televizijama, jedina nogometna natjecanja koja su se mogla pratiti od početka do kraja bila su svjetska i europska prvenstva. HRT je nedjeljom navečer davao derbi talijanske lige, prenosile su se utakmice Lige prvaka, a sve ostalo je do gledatelja dolazilo u fragmentima. Umjesto punih 90 minuta nogometa i kontinuiteta praćenja kroz sezonu, gledale su se razglednice s utakmica koje su se sastojale od ponekog gola i konačnog rezultata.
Prosječni je čovjek mogao tu i tamo pogledati Davora Šukera u Real Madridu, Alena Bokšića u Laziju i Juventusu, Roberta Prosinečkog u Barceloni i Real Madridu i Zvonimira Bobana u AC Milanu. Mogao je naletjeti i na prijenos Stanićeve Parme, Padove u kojoj je igrao Goran Vlaović ili Barija, Torina i Juventusa za koje je nastupao Robert Jarni.
Većina tih prijenosa snimljena je u arhivama različitih televizija diljem Europe i danas je veliki postotak tih snimki digitaliziran, a to znači da ih se može pronaći na različitim online platformama. Zanima vas kako je Bokšić izgledao u svojim najboljim godinama? Ako ste dovoljno motivirani, na internetu se može pronaći stranica na kojoj su dostupne pune snimke za 47 njegovih utakmica u Lazijevu dresu i još 26 za Juventus. Na istom mjestu možete pronaći 55 Šukerovih utakmica za Real i 111 Bobanovih utakmica za Milan. S druge strane, Asanović ima jednu utakmicu iz Metza, jednu iz Montpelliera i dvije iz Derby Countyja i to je to. Koliko god bili motivirani, ne možete dobiti cjelovitu sliku.
Asanović je u sve četiri navedene utakmice zbilja dominirao terenom. Međutim, jedini pravi retrovizor u kojem danas možemo gledati Asanovićevu karijeru u koliko-toliko analitički cjelovitom obliku, bez da se oslanjamo na fragmente i razglednice koje nas navode na nostalgiju, jest reprezentacija.
Tu je u startu ostavio odličan dojam i nije slučajno Stanić dio razgovora počeo s tezom da je Asanović svoj maksimum davao u reprezentaciji. Na SP-u 1998. odigrao je svih sedam utakmica, i to u punoj minutaži. Imao je učinak od tri asistencije, protiv Rumunjske u osmini finala je bio daleko najbolji igrač na travnjaku te je, osim izborenog kaznenog udarca, imao još četiri ključna dodavanja koja suigrači nisu pretvorili u golove. Na cijelom turniru je bio Hrvat s najviše točnih dodavanja i najviše uspjelih driblinga, bio je drugi po broju udaraca iza Šukera i drugi po ključnim dodavanjima iza Jarnija, a od veznih igrača samo je Boban imao više oduzetih lopti od Asanovića.
No, najbolji Asanovićev reprezentativni turnir bio je Euro 1996. u Engleskoj.
Sofascore je uoči početka ovog Eura iskoristila dostupnost snimki i odlučila digitalizirati europska prvenstva od 1980. naovamo. Uz Optinu je pomoć statistički obradila utakmice i dojam stečen gledanjem utakmica je napokon dobio brojčanu potvrdu: Aljoša Asanović dominirao je Europskim prvenstvom 1996.
Naravno, nogomet se promijenio. Najbolja ilustracija toga je činjenica da je Diego Armando Maradona na Mundijalu 1986. imao 7,6 uspjelih driblinga po utakmici, a da su osim njega još četvorica igrača imala više uspješnih driblinga od Jérémyja Dokua koji je najbolji dribler netom završene Lige prvaka. Zato Rodri ove sezone u Ligi prvaka drži prosjek od 106 dodavanja po utakmici, a 1986. je najbolji dodavač Svjetskog prvenstva bio Alemão s 63 dodavanja po susretu. Nogomet je postao kompaktan i više nema toliko vremena na lopti koliko je bilo nekoć, jer pomoć obrambenom igraču dolazi sa svih strana, tako da su pale individualne brojke driblinga i ključnih dodavanja, pa čak i oduzetih lopti i presječenih dodavanja.
Međutim, Asanovićev je učinak na Euru 1996. bio impresivan. Ostvario je 4,5 uspjelih driblinga uz 78 posto uspješnosti. Prvi idući Hrvat je Prosinečki s 3,3, a na cijelom turniru samo su Brian Laudrup i Jordan Lečkov bili ispred Asanovića u toj kategoriji. Posebno je efikasan bio protiv Danske, koju je razbio s osam driblinga iz osam pokušaja, a tome je dodao još četiri ključna dodavanja, 13/18 osvojenih duela i po tri oduzete i presječene lopte.
Hrvatska je 1996. bila momčad koja se još uvijek tražila. Ćiro Blažević je imao hrpu odličnih igrača koji su imali i dovoljno iskustva, ali kao da nije bilo jasne hijerarhije među njih. Tu je do izražaja došlo to što je Asanović igrao u manjim klubovima. Dok su njegovi reprezentativni kolege u svojim velikim klubovima bili važne karike, ali nerijetko tek treća ili četvrta opcija, on je bio prva. Znao je preuzeti odgovornost i povući onda kad je trebalo. Recimo, protiv Njemačke u četvrtfinalu je prošao triput iz četiri pokušaja, imao je tri ključna dodavanja i suparnici su ga faulirali pet puta jer je većina napada išla preko njega.
Zapravo, to je najimpresivniji aspekt njegova nastupa na Europskom prvenstvu. Asanović je bio primarni kreator hrvatskih napada. Završio je priču s dvjema asistencijama, čime je podijelio prvo mjesto na turniru s Yourijem Djorkaeffom, Christianom Karembeuom, Karelom Poborskim i Stefanom Kuntzom, ali je uz te dvije asistencije pripremio još 10 ključnih asistencija i kreirao je tri velike prilike. Šuker je 1996. imao tri postignuta gola, ali je promašio šest velikih prilika. Među tih šest su bile sve tri Asanovićeve, a među njima i ona u četvrtfinalu koja je mogla okrenuti rezultat na drugu stranu.
Kad se podvuče crta, detalji su dijelili Hrvatsku od još boljeg rezultata na njenom prvom velikom natjecanju, ali Asanović je odradio jednu od najboljih predstava nekog hrvatskog nogometaša. Gledamo li samo europska prvenstva, onda je to definitivno najbolje individualno odrađeni turnir jednog hrvatskog reprezentativca.
Osnova mita da Asanović nije imao dobre utakmice u klubovima je sezona u Napoliju. Stigao je u klub u prosincu, a svega mjesec dana kasnije postalo je jasno da će Napoli zbog spleta okolnosti ispasti iz Serie A, tako da se odmah okrenuo igračima s kojima je planirao nastupati u drugoligaškom društvu. Asanović je tu pao u drugi plan i šest mjeseci je proveo u pripremama za SP 1998., koje je ponovo odigrao odlično. Nakon toga se ustalila priča da je Asanović za reprezentaciju igrao puno bolje nego za klubove, što i nije istina.
Istina je onaj dio da je za reprezentaciju igrao odlično i da je njegov Euro 1996. bio impresivan. Zato ga je Napoli i doveo — u nadi da će ga povući prema ostanku, kao što je vukao Hrvatsku u individualnom pothvatu koji još nijedan Hrvat na europskim prvenstvima nije nadmašio.