U utakmici za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu Eden Hazard je protiv Engleske imao sedam uspješnih driblinga iz 10 pokušaja. Bio je to samo nastavak demonstracije sile nad nemoćnim obrambenim igračima jer je prije toga u polufinalu protiv Francuske je imao 10 od 11 uspješnih driblinga, 9/9 protiv Brazila u četvrtfinalu i 5/6 protiv Japana u osmini finala.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, Hazard je u četiri utakmice knockout faze Svjetskog prvenstva rutinski odradio 31 uspješan dribling iz 36 pokušaja, razbijajući svakog suparnika koji se našao s druge strane.
Jednako je dominirao i cijelu sezonu iza Svjetskog prvenstva. Bio je najbolji dribler Premier lige, skupivši 165 uspješnih driblinga. Prvi iza njega je imao 119, treći u Premier ligi 85, a Hazard je od četvrtog imao dvostruko više driblinga. Najbolje od svega, Hazard je usto bio brutalno efikasan: za 165 driblinga trebalo mu je samo 200 pokušaja, što je 82,5 posto uspješnosti. Ako je momčad napravila dovoljno da Hazarda dovede u situaciju jedan-na-jedan sa suparničkim obrambenim igračem, mogli ste računati da ga nitko neće moći zaustaviti.
Nakon što je osvojio Europsku ligu, postigavši u finalu dva gola, asistenciju i pet uspješnih driblinga iz šest pokušaja, jasno je rekao da želi napustiti Chelsea.
Hazard se nije namjerno udebljao tako što je jeo prasetinu na pazaru u Benkovcu i pio pivo ispred dućana. Ali stanje u koje se doveo govori o manjku profesionalizma
“Mislim da je ovo bilo zbogom“, izjavio je netom nakon proslave. “U nogometu nikad ne možete znati, ali donio sam svoju odluku. Želim u Real Madrid i sad čekamo da se klubovi dogovore. Moj san je bio igrati u Premier ligi, to sam napravio noseći dres jednog od najvećih klubova i sada je vrijeme za novi izazov.“
Chelsea nakon toga i nije imao nekog izbora nego da se dogovori. Real Madrid je dobio igrača koji je došao sa 16 golova i 15 asistencija u Premier ligi, ali glavni razlog zašto je platio Hazarda 100 milijuna eura bila je njegova dominantna sposobnost da prođe suparnika driblingom i individualnom kvalitetom stvori višak. Izgledalo je kao da je Real u cijelom poslu prošao vrlo jeftino.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem je u tome što Real zasad od Hazarda nije dobio niti blizu onoga što je platio. Protiv Club Bruggea u Ligi prvaka imao je nula uspješnih driblinga od tri pokušana; protiv Atlético Madrida u La Ligi jedan uspješan od dva pokušaja, protiv Osasune je ostao na klupi, a protiv Seville je imao dva uspješna driblinga iz tri pokušaja. Dakle, u zadnje je četiri utakmice Hazard — kojem se cijela igra zasniva na individualnoj sposobnosti da prođe izravnog suparnika i na taj način stvori višak — imao čitava tri uspješna driblinga iz osam pokušaja. Ako pridružimo i onih 30 minuta protiv Levantea s kojima je debitirao u La Ligi i tako zaokružimo uzorak na četiri odigrane utakmice, Hazard je upisao četiri uspješna driblinga iz 10 pokušaja, što je uspješnost dvostruka manja od one koju je imao u prošloj sezoni.
Razlog je, zapravo, vrlo jasan. Hazard nije zaboravio driblati, samo je debeo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ili barem predebeo da bi igrao svoj nogomet. Kada igrač pokušava proći suparnika driblingom, stvara se jedinstvena situacija u nogometu. Cijeli kontekst nogometa kao kolektivne igre nestaje i na par sekundi postoji samo odnos dvojice ljudi koji pokušavaju prevariti jedan drugoga kako bi individualnom pobjedom donijeli prednost svojoj momčadi. Tajna je uvijek u “višku informacija” koje dribler daje i zbog kojih suparnika tjera na pogađanje točne namjere sve do trenutka realizacije, ali uspješnost driblinga uvijek ovisi o kontroli lopte i eksplozivnosti.
Hazard je tehnički još uvijek jednako dobar kao što je bio prošle sezone. Lopta se i dalje lijepi za njegovu kopačku, njegova kontrola je i dalje savršena. Problem je u tome što s desetak kilograma viška ne može biti dovoljno eksplozivan da prođe kraj obrambenog igrača nakon što mu proda onaj višak informacija koji će ovaj zagristi, nema dovoljno brzine da mu pobjegne prije nego ovaj skuži da je prevaren.
Toga je svjestan i sam Hazard. Protiv Club Bruggea je imao 0/3 driblinga, ali to ni blizu ne pokazuje koliko je zapravo bio loš u tom segmentu, jer statistika opisuje tek tri pokušaja, a ne sadrži sve one situacije u kojima ga je momčad izolirala za dribling koji on nije ni pokušao. Toliko je puta odustao i vratio loptu jer je jednostavno znao da ne može proći, zato nije ni driblao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Do poante dolazimo tek kad se vratimo na izjavu o novim izazovima koju je dao kad je odlazio iz Chelseaja.
Kako čovjek koji je se predstavlja kao profesionalac i javno priča o izazovima koji ga pokreću može takav doći na novi posao? Kako profesionalni nogometaš plaćen 100 milijuna eura sebi može dozvoliti da se zapusti toliko da dobije pivski trbuh i da ima 10 kila viška zbog kojih ne može raditi posao za koji je plaćen i zbog kojeg izgleda kao karikatura samog sebe? To je jednostavno nedopustivo.
Jasno je da ljudi imaju drugačije metabolizme i da se Hazard nije namjerno udebljao tako što je jeo prasetinu na pazaru u Benkovcu i pio pivo ispred dućana. Međutim, to nije niti bitno jer stanje u koje se doveo govori o manjku njegova profesionalizma — jer bez obzira na odmor ili ozljede, nogometaši su i dalje profesionalci koji moraju brinuti o svom tijelu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svaki njegov pokušaj driblinga protiv Bruggea, a još više ono kad nije niti pokušao proći suparnika, bio je spomenik infantilnosti i čistoj nebrizi razmaženog klinca prema sportu koji ga hrani. Lova koju je Hazard dogovorio mu itekako pripada, jer ono što on može napraviti na travnjaku ne viđa se svaki dan. Međutim, on trenutno ne radi ništa čime bi to opravdao i tako pljuje po svom klubu, po treneru koji mu je vjerovao, prema suigračima koji su se spremili i po svim navijačima.
Na kraju krajeva, pokazao je potpuno nepoštovanje prema svima nama običnim ljudima. Ja koji ovo pišem, vi koji ovo čitate i svi mi skupa koji gledamo njegove utakmice smo izravni razlog zbog kojeg Hazard ima plaću kakvu ima. Kroz sportske pakete, kroz reklame i kroz sve što prati današnji nogomet mi plaćamo da bi vidjeli Hazarda. A dobivamo Hazardovu karikaturu koji u dva broja većem dresu i s još uvijek vidljivim trbuhom ne može proći obrambenog igrača Club Bruggea.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako želiš biti profesionalac i ako želiš da te se poštuje, onda se trebaš i ponašati kao profesionalac i poštovati nogomet jer ne možeš uzeti ono što ti odgovara, a odbaciti obveze pljujući na suigrače i trenera koji ovise o njemu, ali i na cijeli klub koji ga plaća.
Zbog toga scena debelog Hazarda koji ugazi loptu, pogleda oko sebe i nezainteresirano je vrati natrag nije ni zabavna ni simpatična. S vremenom će se Hazard stesati i dovesti u fizičku kondiciju koja će mu omogućiti da bude onoliko dobar koliko znamo da može biti, ali činjenica da početkom listopada Hazard izgleda ovako kako izgleda govori dovoljno sama o sebi, ostaje kao spomenik neprofesionalnosti i manjku ičega osim spremnosti da se ugodi sam sebi, trateći jedinstveni talent kojeg ima.
Debeli Hazard
U utakmici za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu Eden Hazard je protiv Engleske imao sedam uspješnih driblinga iz 10 pokušaja. Bio je to samo nastavak demonstracije sile nad nemoćnim obrambenim igračima jer je prije toga u polufinalu protiv Francuske je imao 10 od 11 uspješnih driblinga, 9/9 protiv Brazila u četvrtfinalu i 5/6 protiv Japana u osmini finala.
Dakle, Hazard je u četiri utakmice knockout faze Svjetskog prvenstva rutinski odradio 31 uspješan dribling iz 36 pokušaja, razbijajući svakog suparnika koji se našao s druge strane.
Jednako je dominirao i cijelu sezonu iza Svjetskog prvenstva. Bio je najbolji dribler Premier lige, skupivši 165 uspješnih driblinga. Prvi iza njega je imao 119, treći u Premier ligi 85, a Hazard je od četvrtog imao dvostruko više driblinga. Najbolje od svega, Hazard je usto bio brutalno efikasan: za 165 driblinga trebalo mu je samo 200 pokušaja, što je 82,5 posto uspješnosti. Ako je momčad napravila dovoljno da Hazarda dovede u situaciju jedan-na-jedan sa suparničkim obrambenim igračem, mogli ste računati da ga nitko neće moći zaustaviti.
Nakon što je osvojio Europsku ligu, postigavši u finalu dva gola, asistenciju i pet uspješnih driblinga iz šest pokušaja, jasno je rekao da želi napustiti Chelsea.
Hazard se nije namjerno udebljao tako što je jeo prasetinu na pazaru u Benkovcu i pio pivo ispred dućana. Ali stanje u koje se doveo govori o manjku profesionalizma
“Mislim da je ovo bilo zbogom“, izjavio je netom nakon proslave. “U nogometu nikad ne možete znati, ali donio sam svoju odluku. Želim u Real Madrid i sad čekamo da se klubovi dogovore. Moj san je bio igrati u Premier ligi, to sam napravio noseći dres jednog od najvećih klubova i sada je vrijeme za novi izazov.“
Chelsea nakon toga i nije imao nekog izbora nego da se dogovori. Real Madrid je dobio igrača koji je došao sa 16 golova i 15 asistencija u Premier ligi, ali glavni razlog zašto je platio Hazarda 100 milijuna eura bila je njegova dominantna sposobnost da prođe suparnika driblingom i individualnom kvalitetom stvori višak. Izgledalo je kao da je Real u cijelom poslu prošao vrlo jeftino.
Problem je u tome što Real zasad od Hazarda nije dobio niti blizu onoga što je platio. Protiv Club Bruggea u Ligi prvaka imao je nula uspješnih driblinga od tri pokušana; protiv Atlético Madrida u La Ligi jedan uspješan od dva pokušaja, protiv Osasune je ostao na klupi, a protiv Seville je imao dva uspješna driblinga iz tri pokušaja. Dakle, u zadnje je četiri utakmice Hazard — kojem se cijela igra zasniva na individualnoj sposobnosti da prođe izravnog suparnika i na taj način stvori višak — imao čitava tri uspješna driblinga iz osam pokušaja. Ako pridružimo i onih 30 minuta protiv Levantea s kojima je debitirao u La Ligi i tako zaokružimo uzorak na četiri odigrane utakmice, Hazard je upisao četiri uspješna driblinga iz 10 pokušaja, što je uspješnost dvostruka manja od one koju je imao u prošloj sezoni.
Razlog je, zapravo, vrlo jasan. Hazard nije zaboravio driblati, samo je debeo.
Ili barem predebeo da bi igrao svoj nogomet. Kada igrač pokušava proći suparnika driblingom, stvara se jedinstvena situacija u nogometu. Cijeli kontekst nogometa kao kolektivne igre nestaje i na par sekundi postoji samo odnos dvojice ljudi koji pokušavaju prevariti jedan drugoga kako bi individualnom pobjedom donijeli prednost svojoj momčadi. Tajna je uvijek u “višku informacija” koje dribler daje i zbog kojih suparnika tjera na pogađanje točne namjere sve do trenutka realizacije, ali uspješnost driblinga uvijek ovisi o kontroli lopte i eksplozivnosti.
Hazard je tehnički još uvijek jednako dobar kao što je bio prošle sezone. Lopta se i dalje lijepi za njegovu kopačku, njegova kontrola je i dalje savršena. Problem je u tome što s desetak kilograma viška ne može biti dovoljno eksplozivan da prođe kraj obrambenog igrača nakon što mu proda onaj višak informacija koji će ovaj zagristi, nema dovoljno brzine da mu pobjegne prije nego ovaj skuži da je prevaren.
Toga je svjestan i sam Hazard. Protiv Club Bruggea je imao 0/3 driblinga, ali to ni blizu ne pokazuje koliko je zapravo bio loš u tom segmentu, jer statistika opisuje tek tri pokušaja, a ne sadrži sve one situacije u kojima ga je momčad izolirala za dribling koji on nije ni pokušao. Toliko je puta odustao i vratio loptu jer je jednostavno znao da ne može proći, zato nije ni driblao.
Do poante dolazimo tek kad se vratimo na izjavu o novim izazovima koju je dao kad je odlazio iz Chelseaja.
Kako čovjek koji je se predstavlja kao profesionalac i javno priča o izazovima koji ga pokreću može takav doći na novi posao? Kako profesionalni nogometaš plaćen 100 milijuna eura sebi može dozvoliti da se zapusti toliko da dobije pivski trbuh i da ima 10 kila viška zbog kojih ne može raditi posao za koji je plaćen i zbog kojeg izgleda kao karikatura samog sebe? To je jednostavno nedopustivo.
Jasno je da ljudi imaju drugačije metabolizme i da se Hazard nije namjerno udebljao tako što je jeo prasetinu na pazaru u Benkovcu i pio pivo ispred dućana. Međutim, to nije niti bitno jer stanje u koje se doveo govori o manjku njegova profesionalizma — jer bez obzira na odmor ili ozljede, nogometaši su i dalje profesionalci koji moraju brinuti o svom tijelu.
Svaki njegov pokušaj driblinga protiv Bruggea, a još više ono kad nije niti pokušao proći suparnika, bio je spomenik infantilnosti i čistoj nebrizi razmaženog klinca prema sportu koji ga hrani. Lova koju je Hazard dogovorio mu itekako pripada, jer ono što on može napraviti na travnjaku ne viđa se svaki dan. Međutim, on trenutno ne radi ništa čime bi to opravdao i tako pljuje po svom klubu, po treneru koji mu je vjerovao, prema suigračima koji su se spremili i po svim navijačima.
Na kraju krajeva, pokazao je potpuno nepoštovanje prema svima nama običnim ljudima. Ja koji ovo pišem, vi koji ovo čitate i svi mi skupa koji gledamo njegove utakmice smo izravni razlog zbog kojeg Hazard ima plaću kakvu ima. Kroz sportske pakete, kroz reklame i kroz sve što prati današnji nogomet mi plaćamo da bi vidjeli Hazarda. A dobivamo Hazardovu karikaturu koji u dva broja većem dresu i s još uvijek vidljivim trbuhom ne može proći obrambenog igrača Club Bruggea.
Ako želiš biti profesionalac i ako želiš da te se poštuje, onda se trebaš i ponašati kao profesionalac i poštovati nogomet jer ne možeš uzeti ono što ti odgovara, a odbaciti obveze pljujući na suigrače i trenera koji ovise o njemu, ali i na cijeli klub koji ga plaća.
Zbog toga scena debelog Hazarda koji ugazi loptu, pogleda oko sebe i nezainteresirano je vrati natrag nije ni zabavna ni simpatična. S vremenom će se Hazard stesati i dovesti u fizičku kondiciju koja će mu omogućiti da bude onoliko dobar koliko znamo da može biti, ali činjenica da početkom listopada Hazard izgleda ovako kako izgleda govori dovoljno sama o sebi, ostaje kao spomenik neprofesionalnosti i manjku ičega osim spremnosti da se ugodi sam sebi, trateći jedinstveni talent kojeg ima.