Jutro obično jest mnogo pametnije od večeri, ali teško je da je Sergej Barbarez i nakon dvije prespavane noći pretjerano pametniji u odnosu na onu kad je debitirao kao trener i kao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer zapravo Barbarez u ponedjeljak navečer na St. James’ Parku protiv Engleske nije napravio ništa loše, ništa što bi jučer ujutro, ili što bi jutros, napravio pretjerano drugačije. Ili što će u nedjelju na stadionu Carlo Castellani napraviti protiv Italije. Ne zato što je sve napravio savršeno, ne zato što je sve funkcioniralo dobro, nego naprosto zato što je bio u takvoj situaciji da nije imao — i da nema u nedjelju — ozbiljnih alternativa pripremljenom.
U situaciji u kakvoj se Barbarez i njegov tim, za koji ne skriva da je ravnopravan u donošenju odluka, našao u Newcastleu naprosto nije bilo prostora za pretjerano filozofiranje, eksperimentiranje ili kompliciranje. Pa se to nije ni radilo.
I nije stvar samo u činjenici da je Barbarez reprezentaciju poveo u potpuni remont, u novu eru u koju ulazi s mladim igračima i bez nekoliko onih koji su bili ključni igrači posljednjih godina. To je već ispričana priča, svi ponavljaju da je ovo dugoročni projekt u kojem rezultat nije u prvom planu, pa je realno da ga nismo ni očekivali u Engleskoj, pa nećemo ni u Italiji.
Led je razbijen, ali Barbarezova BiH je još na početku; i taj će početak trajati još dugo
Ustvari, odmah je bilo jasno da će ovaj početak biti daleko najneobičniji za jednog izbornika Bosne i Hercegovine. Novi izbornik, koji se prije toga nije bavio trenerskim poslom, onda i relativno nova momčad, pa cilj koji je postavljen za tek četiri godine od sada. I sve to na nevjerojatnu seriju od osam utakmica protiv objektivno mnogo kvalitetnijih protivnika koji su apsolutni favoriti. Dakle, od starta smo znali da za bar godinu dana nećemo dobiti odgovor na većinu najvažnijih pitanja — poput, recimo, onoga kako će Barbarezova BiH izgledati protiv ekipa iz nižih šešira i ekipa s kojima je ravnopravna ili favorit; ekipa koje mora dobiti.
Svjestan toga, i Barbarez je napravio korak natrag i prije svega krenuo u gradnju kulta reprezentacije i pravljenja nukleusa tima od mladih igrača razvijenih u inozemstvu. Na prvom okupljanju to je bio primarni cilj i on je — reklo bi se gledano izvana, ali i po porukama koje dolaze iznutra — na dobrom putu. No, mnogo teži je onaj u stvaranju igre i stila koji bi možda za dvije, ali nužno za četiri godine donio rezultat. U osam utakmica protiv favorita pobjede možda nisu realne, nisu prioritet, ali su dobre igre i dobri rezultati ipak potrebni da bi bili vjetar u leđa i svojevrsni preduvjet za ovo prvo, a to je dobra atmosfera, kult reprezentacije i želju igrača da uopće budu dijelom svega toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lipanjski termin za reprezentacije koje ne igraju na velikom natjecanju nikad nije ni dobar ni atraktivan. No, nije se ni Barbarez nadao tolikom pehu i toliko broju otkaza. Teško ih je sve i pobrojati, teško ih je sve i pohvatati, svako jutro je netko otpadao, odustajao, izbijao opcije iz ruku stručnog stožera.
I iako se činjenica da je Gareth Southgate na teren poslao kombiniranu momčad s igračima koji imaju manje šanse za mjesto na Euro predstavlja kao prednost, zapravo je to bio jedini pravi motiv koji je postojao za bilo koga involviranog u ovu utakmicu; da se dokaže pred Europsko prvenstvo. Kvaliteta je, dakle, bez ikakve sumnje višestruko bio na strani suparnika, motiv također, ako hoćete i uigranost, pa i domaći teren, i sve je to Barbareza ostavilo sa samo jednim rješenjem: jednostavnim defenzivnim nogometom. Klasičnim bunkerom.
REUTERS
Članak se nastavlja ispod oglasa
BiH, za koju su pored izbornika u ponedjeljak debitirala čak šestorica igrača, još dvojica su upisala tek drugi, a četvorica i dalje imaju manje od 10 nastupa, dok je još jedan povratnik nakon višegodišnjeg odsustva — dakle ukupno njih 13! — postavila se onako kako i ima običaj protiv ozbiljnijih, većih selekcija. Hrabro, prilično motivirano, ali i dobro organizirano i disciplinirano. Petorici defenzivaca za korak su se približila i sva četvorica veznjaka, prepustila Englezima posjed, ali i potpuno zatvorila prilaze golu.
Domaći su loptu u svojim nogama imali i do 85 posto vremena, ali osim kad su u nekoliko situacija jedan-na-jedan radili problem, gotovo da nisu stvarali šanse. Njihova prva špica Ollie Watkins, koji se nadao da će svojih 27 golova iz ove sezone potvrditi u ovoj utakmici i osigurati mjesto u Njemačkoj, za prvih 40 minuta loptu je dodirnuo tek triput.
Naravno, neutralcima je to bilo dosadno. Englezima frustrirajuće. Ni nama — opet valja reći, očekivano — nije dalo odgovor na pitanje koliko BiH može prema naprijed; Ermedin Demirović bio je pretjerano odsječen, tranzicija se najčešće završavala u drugoj trećini terena, u treću se ušlo tek 11 puta. Ali sve je to bilo baš kako treba biti u ovakvoj utakmici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nova akvizicija Nikola Katić djelovao je odlično na stoperu, Rijekin Stjepan Radeljić i Anel Ahmedhodžić posao su odrađivali rutinski, sjajno se snašao i debitant Armin Gigović koji je bio gotovo bez pogrešnog dodavanja, a ono što je, nakon pogreške jednom nakon prekida, prošlo do Nikole Vasilja. ovaj je u dva navrata lijepo obranio. BiH je dobivala duele, bila agresivna, bila čvrsta, nije bila impresionirana, držala je protivnika daleko od gola i nervirala ga, i svi su ciljevi bili ispunjeni.
Funkcioniralo je to ukupno sat vremena, ali već nakon odmora bilo je jasno da su Englezi ubacili u brzinu više. Njihova motivacija se promijenila, rezultat je naprosto postao važniji; pritisak su radili agresivnije, više, pogotovo po izgubljenoj lopti, i BiH je počela padati i sve više paničiti. Petorica su igrača pored aut linije čekala da to još više unaprijede — među njima i James Maddison, Harry Kane i Jack Grealish — kad je malo pogubljeni Norvežanin Rohit Saggi nakon asistencije VAR sobe vidio mekani penal za Engleze. Vasilj ga je imao na ruci, dotad dosta slabi Cole Palmer je ipak zabio i ova mlada i nabrijana BiH se potpuno raspala.
Na kraju tih 3-0, kako se požalio Barbarez nakon utakmice, jest bilo malo previše i prestrogo, ali je zapravo bilo realno. BiH je imala ideju, plan i organizaciju koji su mogli funkcionirati do gola, nakon toga je sve bilo u rukama Engleza. To što BiH u drugom poluvremenu nije imala niti jednu zabilježenu veliku šansu, ali niti jedan udarac, dubinsku loptu, niti jedan jedini kontakt s loptom u šesnaestercu, samo je potvrda toga.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, opet, to je sasvim logično i sasvim normalno, s obzirom na sve ono išto se događalo prije i za vrijeme ove utakmice. Vidjeli smo sat vremena potencijala, onoga što smo željeli vidjeti, vidjeli smo onda i pola sata trenutne realnosti, koja će, bude li se znala iskoristiti, dobro doći za jačanje karaktera ove mlade momčadi. Barbarez je debitirao u specifičnim uvjetima i odlučio je da ne komplicira i pokuša izvući najviše što je moguće. U rezultatskom smislu nije dobio ništa, ali jest napravio prvi, jako maleni, ali važan korak prema svom cilju i zato vjerojatno ni dvije prespavane noći nakon debija ne bi mijenjao ništa. Ili ne bi ni mogao mijenjati.
Led je razbijen, ali Barbarezova BiH je još na početku; i taj će početak trajati još dugo, i čeka ga mnogo teških i malih koraka, počevši od nedjelje i Italije u Empoliju.
BiH: Novi početak
Led je razbijen utakmicom protiv Engleske
Jutro obično jest mnogo pametnije od večeri, ali teško je da je Sergej Barbarez i nakon dvije prespavane noći pretjerano pametniji u odnosu na onu kad je debitirao kao trener i kao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Jer zapravo Barbarez u ponedjeljak navečer na St. James’ Parku protiv Engleske nije napravio ništa loše, ništa što bi jučer ujutro, ili što bi jutros, napravio pretjerano drugačije. Ili što će u nedjelju na stadionu Carlo Castellani napraviti protiv Italije. Ne zato što je sve napravio savršeno, ne zato što je sve funkcioniralo dobro, nego naprosto zato što je bio u takvoj situaciji da nije imao — i da nema u nedjelju — ozbiljnih alternativa pripremljenom.
U situaciji u kakvoj se Barbarez i njegov tim, za koji ne skriva da je ravnopravan u donošenju odluka, našao u Newcastleu naprosto nije bilo prostora za pretjerano filozofiranje, eksperimentiranje ili kompliciranje. Pa se to nije ni radilo.
I nije stvar samo u činjenici da je Barbarez reprezentaciju poveo u potpuni remont, u novu eru u koju ulazi s mladim igračima i bez nekoliko onih koji su bili ključni igrači posljednjih godina. To je već ispričana priča, svi ponavljaju da je ovo dugoročni projekt u kojem rezultat nije u prvom planu, pa je realno da ga nismo ni očekivali u Engleskoj, pa nećemo ni u Italiji.
Ustvari, odmah je bilo jasno da će ovaj početak biti daleko najneobičniji za jednog izbornika Bosne i Hercegovine. Novi izbornik, koji se prije toga nije bavio trenerskim poslom, onda i relativno nova momčad, pa cilj koji je postavljen za tek četiri godine od sada. I sve to na nevjerojatnu seriju od osam utakmica protiv objektivno mnogo kvalitetnijih protivnika koji su apsolutni favoriti. Dakle, od starta smo znali da za bar godinu dana nećemo dobiti odgovor na većinu najvažnijih pitanja — poput, recimo, onoga kako će Barbarezova BiH izgledati protiv ekipa iz nižih šešira i ekipa s kojima je ravnopravna ili favorit; ekipa koje mora dobiti.
Svjestan toga, i Barbarez je napravio korak natrag i prije svega krenuo u gradnju kulta reprezentacije i pravljenja nukleusa tima od mladih igrača razvijenih u inozemstvu. Na prvom okupljanju to je bio primarni cilj i on je — reklo bi se gledano izvana, ali i po porukama koje dolaze iznutra — na dobrom putu. No, mnogo teži je onaj u stvaranju igre i stila koji bi možda za dvije, ali nužno za četiri godine donio rezultat. U osam utakmica protiv favorita pobjede možda nisu realne, nisu prioritet, ali su dobre igre i dobri rezultati ipak potrebni da bi bili vjetar u leđa i svojevrsni preduvjet za ovo prvo, a to je dobra atmosfera, kult reprezentacije i želju igrača da uopće budu dijelom svega toga.
Lipanjski termin za reprezentacije koje ne igraju na velikom natjecanju nikad nije ni dobar ni atraktivan. No, nije se ni Barbarez nadao tolikom pehu i toliko broju otkaza. Teško ih je sve i pobrojati, teško ih je sve i pohvatati, svako jutro je netko otpadao, odustajao, izbijao opcije iz ruku stručnog stožera.
I iako se činjenica da je Gareth Southgate na teren poslao kombiniranu momčad s igračima koji imaju manje šanse za mjesto na Euro predstavlja kao prednost, zapravo je to bio jedini pravi motiv koji je postojao za bilo koga involviranog u ovu utakmicu; da se dokaže pred Europsko prvenstvo. Kvaliteta je, dakle, bez ikakve sumnje višestruko bio na strani suparnika, motiv također, ako hoćete i uigranost, pa i domaći teren, i sve je to Barbareza ostavilo sa samo jednim rješenjem: jednostavnim defenzivnim nogometom. Klasičnim bunkerom.
BiH, za koju su pored izbornika u ponedjeljak debitirala čak šestorica igrača, još dvojica su upisala tek drugi, a četvorica i dalje imaju manje od 10 nastupa, dok je još jedan povratnik nakon višegodišnjeg odsustva — dakle ukupno njih 13! — postavila se onako kako i ima običaj protiv ozbiljnijih, većih selekcija. Hrabro, prilično motivirano, ali i dobro organizirano i disciplinirano. Petorici defenzivaca za korak su se približila i sva četvorica veznjaka, prepustila Englezima posjed, ali i potpuno zatvorila prilaze golu.
Domaći su loptu u svojim nogama imali i do 85 posto vremena, ali osim kad su u nekoliko situacija jedan-na-jedan radili problem, gotovo da nisu stvarali šanse. Njihova prva špica Ollie Watkins, koji se nadao da će svojih 27 golova iz ove sezone potvrditi u ovoj utakmici i osigurati mjesto u Njemačkoj, za prvih 40 minuta loptu je dodirnuo tek triput.
Naravno, neutralcima je to bilo dosadno. Englezima frustrirajuće. Ni nama — opet valja reći, očekivano — nije dalo odgovor na pitanje koliko BiH može prema naprijed; Ermedin Demirović bio je pretjerano odsječen, tranzicija se najčešće završavala u drugoj trećini terena, u treću se ušlo tek 11 puta. Ali sve je to bilo baš kako treba biti u ovakvoj utakmici.
Nova akvizicija Nikola Katić djelovao je odlično na stoperu, Rijekin Stjepan Radeljić i Anel Ahmedhodžić posao su odrađivali rutinski, sjajno se snašao i debitant Armin Gigović koji je bio gotovo bez pogrešnog dodavanja, a ono što je, nakon pogreške jednom nakon prekida, prošlo do Nikole Vasilja. ovaj je u dva navrata lijepo obranio. BiH je dobivala duele, bila agresivna, bila čvrsta, nije bila impresionirana, držala je protivnika daleko od gola i nervirala ga, i svi su ciljevi bili ispunjeni.
Funkcioniralo je to ukupno sat vremena, ali već nakon odmora bilo je jasno da su Englezi ubacili u brzinu više. Njihova motivacija se promijenila, rezultat je naprosto postao važniji; pritisak su radili agresivnije, više, pogotovo po izgubljenoj lopti, i BiH je počela padati i sve više paničiti. Petorica su igrača pored aut linije čekala da to još više unaprijede — među njima i James Maddison, Harry Kane i Jack Grealish — kad je malo pogubljeni Norvežanin Rohit Saggi nakon asistencije VAR sobe vidio mekani penal za Engleze. Vasilj ga je imao na ruci, dotad dosta slabi Cole Palmer je ipak zabio i ova mlada i nabrijana BiH se potpuno raspala.
Na kraju tih 3-0, kako se požalio Barbarez nakon utakmice, jest bilo malo previše i prestrogo, ali je zapravo bilo realno. BiH je imala ideju, plan i organizaciju koji su mogli funkcionirati do gola, nakon toga je sve bilo u rukama Engleza. To što BiH u drugom poluvremenu nije imala niti jednu zabilježenu veliku šansu, ali niti jedan udarac, dubinsku loptu, niti jedan jedini kontakt s loptom u šesnaestercu, samo je potvrda toga.
Ali, opet, to je sasvim logično i sasvim normalno, s obzirom na sve ono išto se događalo prije i za vrijeme ove utakmice. Vidjeli smo sat vremena potencijala, onoga što smo željeli vidjeti, vidjeli smo onda i pola sata trenutne realnosti, koja će, bude li se znala iskoristiti, dobro doći za jačanje karaktera ove mlade momčadi. Barbarez je debitirao u specifičnim uvjetima i odlučio je da ne komplicira i pokuša izvući najviše što je moguće. U rezultatskom smislu nije dobio ništa, ali jest napravio prvi, jako maleni, ali važan korak prema svom cilju i zato vjerojatno ni dvije prespavane noći nakon debija ne bi mijenjao ništa. Ili ne bi ni mogao mijenjati.
Led je razbijen, ali Barbarezova BiH je još na početku; i taj će početak trajati još dugo, i čeka ga mnogo teških i malih koraka, počevši od nedjelje i Italije u Empoliju.