Real Madrid osvojio je La Ligu s impresivnih 95 bodova i tijekom cijele sezone upisao samo dva poraza. Carlo Ancelotti ove je godine odlično posložio momčad koja je taktički fleksibilnija nego što je bila ranije — a to je demonstrirao i sinoć, okrunivši sezonu za pamćenje još jednim trijumfom u Ligi prvaka.
Ancelotti je na teren poslao očekivanu jedanaestoricu, ali to nije garantiralo da se lako može predvidjeti kako će momčad izgledati na terenu. U četvrtfinalu protiv Manchester Cityja igrala je u formaciji 4-2-3-1, u uzvratnoj polufinalnoj utakmici protiv Bayerna je u fazi posjeda lopte stajala u svojevrsnih 3-1-4-2, a sinoć se protiv Borussije Dortmund vratila na postavke koje su veći dio ove sezone bile i preferirane. U svakom od tih triju susreta sastav je bio gotovo isto, što dovoljno govori o taktičkoj fleksibilnosti ekipe.
Real se, kao i inače, branio u formaciji 4-4-2, ali u fazi napada formacija nije bila simetrična. Na lijevom je krilu većinu vremena širinu davao davao Vinícius Júnior, a na desnoj je to radio desni bek Daniel Carvajal (na prvoj slici dolje označen bijelim trokutom) koji bi se podizao visoko. Federico Valverde je s desne strane ulazio u sredinu i tako formirao kvadrat u sredini zajedno s Judeom Bellinghamom, Eduardom Camavingom i Tonijem Kroosom.
Nijemac je sinoć bio igrač utakmice, još jednom diktiravši tempo igre, a upisao je i asistenciju, imao nestavnih 91/94 točnih dodavanja, 5/6 točnih dugih lopti, 2/3 osvojena duela te četiri ključna dodavanja. U svojoj oproštajnoj sezoni Kroos se nameće kao ozbiljan kandidat za Zlatnu loptu.
Ovo je taktički najpotkovaniji Real Madrid u posljednjih više godina
Real je u ovakvoj postavci u prvom poluvremenu kontrolirao posjed lopte, ali iz njega nije ništa napravio. Jedini opasan igrač na suparničkoj polovici terena bio je Vinicius, koji je u prvih 45 minuta pokušao osam driblinga, ali samo četiri puta je u tome bio uspješan. Momčad u prvom poluvremenu nije uputila nijedan udarac unutar okvira gola.
Velike zasluge za Realovu blijedu partiju ima Edin Terzić, koji je odlično pripremio svoju momčad. Dortmund je u prvom poluvremenu imao samo 36 posto posjed lopte, ali je igrao na smislen način kad god je došao do lopte. U fazi napada je to bila formacija 3-2-4-1, koja je već gotovo postala standard kod elitnih klubova. Emre Can, kao nominalno zadnji vezni, spustio bi se između stopera, a lijevi bek Ian Maatsen ulazio bi u sredinu kao jedan od dvojice centralnih veznjaka uz Marcela Sabitzera. Jadon Sancho bi se kao desno krilo zabijao u sredinu na poziciji desetke, a desni bek Julian Ryerson odlazio prema naprijed. Norvežanin je bio bitan u obje faze igre; prema naprijed je često napadao dubinu, dok je bez lopte morao braniti Viniciusa. Stoga i ne iznenađuje to što je Ryerson ušao u čak 14 duela na tlu, ali na kraju ih je osvojio samo četiri.
Kad Don Carlo podigne obrvu
Kod Dortmunda je ipak puno impresivnija bila faza obrane te način kako bi momčad igrala nakon što bi Realu oduzela loptu. Branila se u srednjem bloku u 4-5-1, u kojem je dobro zatvorila prilaze svom golu i bila prilično opasna nakon osvojene lopte. Svaki put kad bi do nje došla, cilj je bio uputiti dodavanja iza visoko postavljene suparničke zadnje linije, gdje bi se često tražio Karim Adeyemi kao najbrži igrač Terzićeve ekipe.
Ovaj je plan bio prilično uspješan, jer Borussia je nekoliko puta izašla u izgledne prilike za postizanje pogotka, ali nepreciznost koju su pokazali Adeyemi i Niclas Füllkrug bila je glavni razlog za to što Real nije gubio na poluvremenu.
U drugom je poluvremenu Borussia fizički pala i izgubila tu okomitost, a ulaskom Marca Reusa umjesto Adeyemija ostali je bez najopasnijeg igrača u tranziciji. S druge strane, Real je izgledao sve opasniji te je tijekom posljednjih 30 minuta susreta u potpunosti zagospodario terenom.
Ancelotti je bio svjestan da mora mijenjati te se odlučio na promjenu sustava igre.
Real je počeo igrati u 4-3-3, pri čemu je Kroos igrao iza Camavinge i Valverdea te je Rodrygo sve više počeo igrati na desnom krilu da se momčad na toj strani ne oslanja isključivo na Carvajala. U ovakvoj postavci Real više nije toliko gospodario posjedom, ali je bili znatno opasniji po suparnički gol.
Njegovi su igrači uputili 11 udaraca, ali oba su pogotka postigli zbog Maatsenovih pogrešaka. Nizozemcu je kod prvog gola pobjegao Carvajal te je svojim lošim dodavanjem praktički poklonio drugi pogodak. Na kraju je Maatsen ispao tragičar, ali do tog je trenutka imao prilično dobru utakmicu: osvojio je 7/10 duela na tlu, oduzeo pet lopti, imao 2/2 uspjela driblinga te kreirao jednu veliku priliku. Na kraju će ga se ipak pamtiti po tome kako je Vinicius poklonio gol. Brazilac je tim golom okrunio sjajno drugo poluvrijeme u kojem je imao puno više uspjeha nego u prvih 45 minuta. U drugom je dijelu imao 4/5 uspjelih driblinga, a koliko se Real oslanjao na njega dovoljno govori to što je tijekom cijelog susreta ušao u čak 23 duela, osvojivši njih 15.
Real je na kraju pobijedio 2:0 i došao do svoje 15. Lige prvaka. Mnogi će reći da je opet imao sreće jer je u prvom poluvremenu lako mogao otići u rezultatski deficit, ali previše smo puta vidjeli ovakav rasplet događaja da bismo to mogli pripisati sreći i slučajnosti. Većina senatora je napustila klub, a momčad i dalje nastavlja pobjeđivati; u posljednjih 11 sezona Real Madrid je šest puta osvojio Ligu prvaka.
Velike zasluge za ovaj uspjeh ima Ancelotti, koji je praktički bezbolno napravio smjenu generacija. Ovo mu je treća sezona u novom mandatu na Realovoj klupi; u njima je dvaput osvojio La Ligu i dvaput Ligu prvaka. Tako se odvojio na vrhu kao trener koji je najviše puta bio europski prvak, ali svejedno je dojam da Talijan ostaje vječito podcijenjen u razgovorima o najboljim trenerima 21. stoljeća. Često se govori da Ancelottijeve ekipe pobjeđuju na račun toga da on “podigne obrvu”, ali Real je ove sezone pokazao da je ova momčad više od individualne kvalitete i mentaliteta. Iako u prvoj postavi nema pravog centralnog napadača, Real je ove sezone postigao troznamenkasti broj golova te je u ligi imalo najbolji napadački učinak još od sezone 2017./2018.
Ovo je taktički najpotkovaniji Real Madrid u posljednjih više godina i njegov je novi trijumf svakako zaslužen.