Igrala se peta minuta gradskog derbija između Liverpoola i Evertona kada je Fabinho prebacio jednu sasvim običnu odbijenu loptu iz kornera prema drugoj vratnici. Virgil van Dijk je očima fiksirao loptu u letu kako bi je dočekao na volej, nesvjestan okruženja oko sebe, a Jordan Pickford je shvatio da je lopta predaleko od njega za bilo kakvo čišćenje i da mu je jedina opcija istrčati i ući nisko kako bi blokirao Van Dijkov udarac.
Između pete minute kada je Pickford startao na njega i 69. minute pripremne utakmice protiv Herthe u kojoj je Van Dijk ušao u igru prošlo je 286 dana.
Nakon što su mu pukli križni ligamenti, Nizozemac nije igrao nogomet devet i pol mjeseci, a Liverpoolova sezona se pretvorila u horor. Prvaci, koji su sezonu ranije osvojili 99 bodova u Premier ligi, jedva su uhvatili mjesto u Ligi prvaka jer su pet kola prije kraja držali šesto mjesto, a ukupno su u prošloj sezoni skupili 30 bodova manje u odnosu na šampionsku.
Nameće se pitanje: je li Van Dijk faktor koji je stvarno stvarao toliku razliku i hoće li s njegovim povratkom Liverpool opet biti konkurent za naslov prvaka? Ukratko, je li razlika s Van Dijkom i bez njega stvarno 30 bodova?
Sve što Liverpool čini sjajnom momčadi i konkurentom za naslov nalazi se u tih 20 metara razlike. Jedini koji to može donijeti je Van Dijk
Da bismo odgovorili na to pitanje, prvo trebamo znati hoće li Van Dijk biti jednako dobar kao što je bio prije pauze. Dugo vremena su ozljede prednjih križnih ligamenata bile najteže ozljede u nogometu. Prema Tracy Ward, doktorici iz privatne bolnice u Aberdeenu specijalizirane za ortopedske ozljede i suradnici Sports Injury Bulletina, 1990-ih je samo nešto više od 45 posto profesionalnih sportaša na vrhunskoj razini dolazilo do razine izvedbe koju su imali prije ozljede, a 19 posto ih je prekidalo karijeru zbog posljedica koje su nastale izravno nakon trganja križnih ligamenata.
Napretkom medicinske tehnologije i uvođenjem laserskih aparata operacijske metode su postale puno efikasnije, tako da je danas postotak sportaša koji se u potpunosti vrate nakon ozljede križnih ligamenata neusporedivo veći, pogotovo onih na zbilja elitnoj razini kojima je dostupna najviša razina skrbi i najbolji kirurzi. Međutim, oporavak je i dalje relativno spor te zahtjeva određene uvjete koje je potrebno zadovoljiti. Nikakva požurivanja — pa čak niti da pokuša uhvatiti vlak za Europsko prvenstvo — nisu dolazila u obzir. Tek nakon što sportaš prođe sve izokinetičke testove, nakon što ostvari dobre rezultate na T-testovima i nakon što omjer snage mišića prepona i kvadricepsa bude zadovoljavajući, moguć je povratak nogometnim treninzima bez povećane opasnosti od ozljede meniska ili kidanja prepona koje rade u suradnji s koljenom.
Ludilo prošle sezone
Dakle, odgovor na pitanje prije pitanja jest – da, Van Dijk bi trebao biti jednako dobar kao što je bio i prije ozljede. Jednostavno, sportska medicina je u zadnjih desetak godina napravila ogroman skok i uvjeti oporavka koji su dostupni igračima poput njega gotovo garantiraju potpuni oporavak i daju dobru osnovu za ponavljanje iste razine izvedbe ako se prati protokol.
Međutim, povratak u natjecateljski ritam nakon devet mjeseci pauze traje i situacije kao one iz pripremne utakmice s Herthom kada ga je Stevan Jovetić bacio na tlo i zabio gol pokraj njega također su dio oporavka i dolaska na pravu razinu. A to je ono što Jürgen Klopp nužno treba kako bi zbilja bio konkurentan za naslov: Virgila na pravoj razini.
Prošle je sezone Liverpool imao 20 različitih kombinacija igrača koji su pokrivali stoperske pozicije. Osim Van Dijkove ozljede, Kloppu su nedostajali Joe Gomez i Joël Matip, a ozljeđivali su se i Fabinho i Jordan Henderson koji su se spuštali iz veznog reda kako bi krpali stoperske pozicije. U takvom ludilu, partnerstvo s najviše odigranih stoperskih minuta bilo je ono između Nata Phillipsa i Ozana Kabaka, koji su zajedno odigrali 644 minute u sezoni.
Koliko je to bilo krpanje rupa najbolje pokazuje činjenica da je Liverpool vratio Kabaka u Schalke bez da je razmislio o otkupu, ali i to da je sezonu ranije Van Dijk odigrao svaku minutu Premier lige, a s Gomezom je odradio 2.412 zajedničkih minuta u svim natjecanjima. Čak i s Dejanom Lovrenom kao četvrtim stoperom — dakle, treća najčešća stoperska kombinacija — Van Dijk je odradio 812 zajedničkih minuta, što je za 26 posto više nego prvo stopersko partnerstvo prošle godine.
Samim time je razlika između stoperskih učinaka ogromna.
Svima je jasno koliko je Van Dijk individualno bolji od Kabaka. On je u šampionskoj sezoni osvajao 6,3 duela po utakmici s 76 posto uspješnosti, a Kabak je prošle sezone bio na 5,1 s 55 posto uspješnosti. Razlika od 20 posto je ogromna i najbolje svjedoči o razlici između dominantnog i prosječnog stopera.
Međutim, osjetna je razlika i na momčadskom planu. Možda čak i veća nego što se vidi na individualnom učinku koji pokazuje razliku između dominantnog i prosječnog stopera. Liverpool je u šampionskoj sezoni — dakle, onoj u kojoj je Van Dijk odigrao punu minutažu — zadnju liniju u prosjeku držao punih 14 metara više nego prošle sezone. Ako iz prosjeka uklonimo one prve četiri utakmice koje je Van Dijk odigrao prošle sezone, razlika se penje na 19 metara.
Ono što Liverpool čini Liverpoolom
Za momčad ovisnu o intenzitetu i presingu u sredini terena koji generira ogroman volumen napadačkih akcija, činjenica da se teren za aktivnu igru može skratiti za čitavih 20 metara, bez da se ugrozi obrambena stabilnost, nešto je nenadoknadivo. Tih 20-ak metara koliko Van Dijk digne zadnju liniju znači da Liverpool zadržava kompaktnost linija i da je prostor za aktivnu igru jednako velik, bez obzira na to koliko prednja trojka pritišće suparničku obranu. Tih 20-ak metara prostora automatski znači da veznjaci kontroliraju 20-ak metara prostora manje i da lakše osvajaju sve one odbijene lopte koje onda guraju naprijed; a sve da i ne ostvare dobro dodavanje, opet su u odličnoj situaciji da reagiraju na vlastiti otpadak i pokušaju ponovo.
Tih 20-ak metara znači da su Trent Alexander-Arnold i Andrew Robertson bliže suparničkim vratima i da su opasniji po gol jer ne trebaju osvajati prostor, već su dovoljno blizu da uposle napadače.
Obrana je bila osakaćena ozljedama i suparnicima je dopušteno više prilika, ali Liverpool je prošle sezone u odnosu na pretprošlu imao lošiji presing (momčad je dopuštala 9,96 suparničkih dodavanja na jednu vlastitu obrambenu akciju u usporedbi s 8,01 dodavanjem iz šampionske sezone), manje udaraca u okvir (pad sa 6,2 po utakmici na 5,6), a dogodio se i potpuni pad učinka bočnih igrača. Ako je skok u primljenim golovima logična posljedica ozljeda u obrani, ovo sve ostalo i nije baš ovisno o individualnom učinku stopera. Ali ovisno je o tome gdje stoji zadnja linija i kako manipulira prostorom.
Ukratko, sve što Liverpool čini sjajnom momčadi i konkurentom za naslov nalazi se u tih 20 metara razlike. S tih 20 metara napadačka trojka ima neusporedivo veći volumen lopti koje joj dolaze, vezna linija može ostati usko i bez problema gušiti suparnika presingom i skupljanjem otpadaka, a bekovi mogu dati napadački doprinos. Tih 20-ak metara čini Liverpool Liverpoolom.
Jedini koji to može donijeti je Van Dijk. Nije igrao 286 dana, odradio je rehabilitaciju i postigao je potrebnu razinu fizičke spremnosti da se ponovo počne baviti nogometom, a sada ima pripreme u kojima treba doći do kondicijske razine i na kojima mora uhvatiti natjecateljski ritam.
I to je odgovor na pitanje postavljeno na početku teksta.
Nije samo Van Dijk bio ozlijeđen, Klopp je imao elementarnu nepogodu različitih ozljeda koje su uglavnom pogađale užu obranu, tako da nije svih 30 bodova razlike između dvije sezone isključivo Van Dijkova zasluga. Ali nije ni puno manje. On je zbilja toliki faktor razlike; čak veći na momčadskom planu nego na individualnom; njegov povratak znači da Liverpool s njim ponovo postaje konkurent za titulu. Nešto što u prošloj sezoni nije bio.