Treba li Gvardiol igrati beka?
Najbolji igrač igra izvan pozicije. Je li to problem?
Dalićeva prilagodba s Brozovićem nisko i visoko podignutim bekovima bila je odlična i teško je sjetiti se kad je Hrvatska imala tako logičnu strukturu u posjedu lopte
Prije nego što je Zlatko Dalić uopće okupio reprezentaciju na pripreme za Europsko prvenstvo, odlučio je i onda je javno komunicirao svoju odluku da će najboljeg igrača koristiti izvan njegove prirodne pozicije.
Joško Gvardiol je najbolji hrvatski nogometaš. Možda je Luka Modrić još uvijek najvažniji reprezentativac; primarno kao lider i nositelj hijerarhije na kojoj Dalić temelji većinu uspjeha, pa onda i taktički, kao primarni kreator napada i čovjek preko kojeg Hrvatska prenosi loptu na suparničku polovicu. Međutim, Modrić je ove sezone u Real Madridu više imao ulogu mentora nego nositelja igre. U La Ligi je odigrao manje od 50 posto minuta u La Ligi, a u Ligi prvaka i manje od toga — samo 35 posto dostupnih minuta i ni u jednoj od sedam knockout utakmica nije bio u prvoj postavi. Koliko god Modrić bio važan za reprezentaciju, niti on niti ijedan drugi Hrvat trenutno ne igra na toliko visokoj razini kao Gvardiol.
Iz te perspektive, nije logično da najboljeg igrača ne koristiš na njegovoj primarnoj poziciji, pogotovo zato jer konkurencija na stoperskim pozicijama ne igra na razini od 90 milijuna eura, koliko je Manchester City platio za Gvardiola. Josip Šutalo se cijele sezone mučio s formom u Ajaxu koji je imao ogromnih rezultatskih problema, Martin Erlić je sa Sassuolom ispao iz Serie A, Marin Pongračić je jedva ostao s Lecceom, a Domagoj Vida je odigrao solidnu sezonu u Grčkoj, ali već gazi 36. godinu i ipak igra na razini koja je nešto niža od europske elite. U ovom je trenutku Gvardiol daleko najbolji hrvatski stoper. Međutim, Dalić je odlučio da će Gvardiol igrati lijevog beka.
“Na poziciji lijevog beka do izražaja dođe njegova brzina, hitrina”, objasnio je Dalić svoje viđenje Gvardiolove uloge. “Španjolci imaju Laminea Yamala na desnom krilu i moramo naći načina kako ga zaustaviti. Ideja je da protiv Španjolaca Joško bude na lijevom beku. Vedran Ćorluka bio je kod Gvardiola u Manchesteru prije tri tjedna i rekao mu to. On je spreman podrediti se, igrati što god treba. Zasluženo je najskuplji branič svijeta.”
Ruku na srce, Dalićeva logika ima smisla. Kvalitete na koje se oslanjaju Borna Sosa i Borna Barišić leže u napadačkim akcijama i centaršutu. Ni jedan ni drugi nisu pretjerano stabilni obrambeni igrači, a Španjolska se za kreaciju u zadnjoj trećini terena oslanja na izolacije za Yamala. Gvardiol je jedini hrvatski igrač koji je dovoljno agilan i fizički jak da može braniti Yamala na širokom prostoru.
U tom je kontekstu utakmica protiv Portugala bila posebno važna kako bi Dalić dodatno testirao Gvardiola na lijevom beku iuigrao ga s ostatkom momčadi. Koliko god se ponavljalo da Gvardiol već igra beka, ono što igra u Cityju nije ni približno slično onome što treba igrati u reprezentaciji. Možda je u oba slučaja nominalno nacrtan na lijevom beku, ali okolnosti su potpuno drugačije. Gvardiol je u Cityju zapravo treći stoper.
Zanimljivo rješenje
Na slici dolje vidimo situaciju iz četvrtfinala Lige prvaka protiv Real Madrida. Gvardiol (označen plavom strelicom) počinje napad kao lijevi bek u formaciji s četvoricom u zadnjoj liniji, ali desni stoper se podiže u veznu liniju prema Rodriju i Manchester City prelazi u strukturu 3-2 u kojoj Gvardiol zauzima poziciju lijevog stopera u formaciji s trojicom natrag, istu poziciju koju je igrao u RB Leipzigu prije nego što ga je Pep Guardiola kupio za tolike pare.
Uostalom, treba pogledati situaciju koja se odvija ispred njega. Zona polu-lijevo je prazna i u nju se ne spušta ni Bernardo Silva niti je puni jedan od dvojice zadnjih veznih. To je prostor koji je ostavljen Gvardiolu da ga osvoji s loptom u nogama ili da ga zauzme pozicioniranjem kad se lopta pomakne na drugu stranu, pa se suparnik povuče i prepusti mu tu zonu.
Najbitnija stvar koju treba pogledati je to da Gvardiol u svakom trenutku ima lijevo krilo na aut liniji. U ovom trenutku je to Jack Grealish, a veći dio sezone je bio Jérémy Doku. Riječ je o moćnim driblerima kojima je prvi zadatak držati širinu terena i razvlačiti suparničku zadnju liniju, a to znači da Gvardiol ne ide naprijed uz aut liniju koja je zauzeta, nego se priključuje kroz sredinu.
U hrvatskoj reprezentaciji je nešto drugačija stvar.
Dalić je za utakmicu protiv Portugala na krila stavio Andreja Kramarića i Lovru Majera, dvojicu igrača koji prirodno ulaze prema unutra, a Gvardiol nije bio treći stoper nego je igrao klasičnog lijevog beka kojem je zadatak bio raširiti suparničku obranu.
Već od prvog napada je bilo jasno da je Dalićeva ideja doći do strukture 3-2 u otvaranju napada ne tako da Gvardiol bude treći stoper, nego da spusti Marcela Brozovića između Šutala i Pongračića, a Modrić i Mateo Kovačić zauzmu pozicije ispred njih. Gvardiol (označen plavom strelicom) i Josip Stanišić podizali su se prema naprijed kako bi dali širinu napadu, a Majer i Kramarić su ulazili prema sredini kako bi zauzeli pozicije između linija.
Struktura je izgledala uredno, zone su bile jako dobro zauzete i Hrvatska je bila puno bolji suparnik od Portugala. Dalićeva prilagodba s Brozovićem nisko i visoko podignutim bekovima bila je odlična i teško je sjetiti se kad je Hrvatska zadnji put imala tako logičnu strukturu u posjedu lopte. Radi se o pripremnoj utakmici, obojica izbornika su malo eksperimentirala s početnim postavama, ali Hrvatska je u prvom poluvremenu bez ikakvih problema prenosila loptu na suparničku polovicu i dolazila u završnicu smisleno i planski, s nekoliko igrača koji mogu završiti napade, a u trenutku izgubljene lopte imala je odličnu pozicijsku kontrolu.
U onoj klasičnoj formaciji 4-3-3 u kojoj se Brozović ne spušta, a Dalić lijevo drži klasičnog krilnog igrača koji daje širinu (Ivan Perišić ili Marko Pjaca), Gvardiolovu zonu iz Cityja zauzimaju Kovačić ili Modrić. Tu je Gvardiol potpuno blokiran i ova Dalićeva taktička opcija je zanimljivo rješenje problema koji se ponavljao.
Stoperske reakcije
Utakmica se raspala negdje iza 60. minute, kao što to obično bude s pripremnim utakmica u kojima se rade izmjene u serijama. Ali dotad je Hrvatska bila puno bolja i teško se sjetiti kad su svi taktički elementi u posjedu lopte bili ovako logično postavljeni.
Međutim, što nam to govori o Gvardiolu na lijevom beku? Ne puno.
Gvardiolove najbolje reakcije na utakmici protiv Portugala i dalje su bile stoperske. Dvaput je otklonio opasnost, pet puta je suparniku oduzeo posjed, uzeo je 3/3 duela na tlu, a imao je ono čišćenje ispred Bernarda Silve kojim je spasio gol i dokazao koliko je dobar stoper. Iz obrambene perspektive, logično je da ga Dalić vidi kao rješenje protiv Yamala. Iz napadačke perspektive, nije baš pokazao da bi i kao bek koštao 90 milijuna eura. Bio je postavljen visoko, ali driblingom je prošao samo jednom za 90 minuta, dok je centaršut dignuo isto samo jednom, i to neuspješno. Praktički, sve što je napravio izvan nekog očekivanja, napravio je kad je ušao u sredinu, što ni ne čudi jer je to ono što radi u Cityju.
Gvardiol je fantastičan igrač. Ima kombinaciju fizičke moći, tehničkih kvaliteta i igračke inteligencije koja mu omogućava da bude dobar na više pozicija. On je stoper, ali može biti lijevi bek, i to hibridni lijevi bek kao u Cityju i klasični kao u reprezentaciji.
Bi li Hrvatska protiv Portugala odigrala ovako dobro da je Gvardiol igrao stopera, a da je na lijevoj strani bio Sosa kao pravi bek? Tko zna, možda bi odigrala i bolje jer bi Gvardiol iz svoje zone polu-lijevo provukao koju loptu na Majera i Kramarića. Uostalom, Dalić je izričito rekao da u daljnjim utakmicama ne isključuje opciju da Gvardiol igra stopera.
Možda je igranje klasičnog beka traćenje resursa i korištenje najboljeg igrača na neprirodnoj poziciji, ali Gvardiol je protiv Portugala dokazao da može i to odigrati na jako visokoj razini.