Večeras je u Dublinu finale Europa lige, a iz njega će sigurno jedan Hrvat — ili Mario Pašalić s Atalantom ili Josip Stanišić s Bayer Leverkusenom — izaći kao pobjednik.
Stanišića je hrvatska javnost upoznala kad je 2021. spletom okolnosti počeo sezonu kao Bayernov desni bek, a u listopadu iste godine je debitirao i za hrvatsku reprezentaciju i od tada je njen standardni član. Bio je to velik skok za nogometaša koji je dotad igrao za Bayernovu drugu ekipu, ali dodatni iskorak nije odmah stigao. U sljedećoj sezoni Stanišić nije prebacio 1.000 minuta u Bundesligi i Ligi prvaka i postalo je očito da će za njega biti najbolje da pronađe novu sredinu u kojoj će dobiti veću minutažu.
U Leverkusenu ispočetka nije bio starter, ali Apotekari igraju nevjerojatnu sezonu u kojoj su još uvijek u utrci za trostruku krunu i stoga je bilo dovoljno prilika za Stanišića. Do večerašnjeg je finala upisao 2.260 minuta za Bayer i ovo mu je dosad uvjerljivo najozbiljnija sezona u seniorskom nogometu.
Zanimljivo, njegova se uloga u klubu mijenjala kako je sezona odmicala. Na početku je većinom pokrivao stopersku poziciju, odnosno bio bi jedan od trojice u zadnjoj obrambenoj liniji. To nije bilo nešto novo za njega, budući da je i ranije u karijeri igrao ili kao desni bek u liniji s četvoricom ili kao stoper. Usporedimo li Stanišića s drugim stoperima u ligama Petice, prema FBrefovim podacima spada u 16 posto najboljih po broju točnih dodavanja, postotku točnih dodavanja, progresivnim pasovima i iznošenju lopte. Na toj se poziciji od njega nije tražilo da ispunjava puno zadaća u igri prema naprijed, barem ne što se tiče kreiranja prilika ili prijetnji za suparnički gol. Taj dio je dosad bio možda i najveći nedostatak u njegovoj igri, ali je u drugom dijelu sezone pokazao da je i u tom segmentu značajno napredovao.
Pitanje Stanišićeve pozicije nije otvoreno samo u kontekstu reprezentacije, nego i nastavka njegove karijere
Kako je sezona odmicala, Stanišić je sve češće počeo igrati kao desni bočni u Leverkusenovoj formaciji 3-4-2-1. I dalje je bio vrlo dobar u fazi obrane, u kojoj spada među 24 posto najboljih bekova u ligama Petice po broju oduzetih lopti. No, u fazi napada se pokazao kao odličan igrač iznimno opasan u posljednjoj trećini terena. Posljednjih sedam utakmica odigrao je isključivo kao bek i u njima upisao tri pogotka i tri asistencije. Bez problema je nadomjestio Jeremieja Frimponga, koji je trenutno jedan od najboljih ofenzivnih bekova na svijetu. O Stanišićevu učinku puno govori statistika, jer spada među 10 posto najboljih bekova po broju golova, asistencija, omjeru upućenih udaraca i pogodaka, progresivnim dodavanjima i iznošenju lopte.
Hrvatski nogometaš rođen u Njemačkoj tako dolazi na reprezentativno okupljanje kao jedan od bekova koji su trenutno u najboljoj formi u Europi, ali veliko je pitanje hoće li to biti dovoljno da se izbori za startni status u momčadi Zlatka Dalića.
Možda i kao stoper za Hrvatsku?
Stanišić je na desnom beku započeo pet od osam kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo; u druge tri počinjao je Josip Juranović, koji je na Svjetskom prvenstvu u Kataru bio Dalićev prvi izbor. Unatoč lošoj sezoni njegova Uniona, Juranović je individualno pružao solidne partije, ima puno zasluga iz nedavne prošlosti i ne smije ga se otpisati kao startera, a osim toga svojim profilom više odgovara igri kakvu je Dalić posložio.
Hrvatska nema pravo desno krilo i na toj će poziciji vjerojatno igrati Andrej Kramarić, koji ima tendenciju ulazi prema sredini u desni međuprostor. Stoga momčadi treba desni bek koji će stajati usko uz aut liniju i tako davati širinu.
Stanišić u Leverkusenu ima veliku slobodu kretanja prema naprijed i često ulazi u suparnički kazneni prostor, ali u Hrvatskoj desni bek dosad nije imao takve zadatke; od igrača na toj poziciji kod Dalića se uglavnom očekuje da stoji široko i upućuje centaršutove u šesnaesterac, a to je jedna od Stanišićevih najslabijih karakteristika. Skaliramo li im statistiku na 90 minuta, Stanišić po broju ubačaja spada u devet posto najgorih bekova u ligama Petice, a Juranović je među šest posto najboljih. Međutim, u obrambenoj je fazi Stanišić osjetno bolji igrač od Juranovića. Dalić, dakle, ima izbor između dviju opcija različitog profila i njegov će izbor startera na poziciji desnog beka uvelike ovisiti o tome kako će se posložiti ostatak momčadi.
Moguće rješenje je i korištenje Stanišića kao stopera.
S obzirom na to da bi Joško Gvardiol mogao završiti kao lijevi bek u početnoj postavi, a i na to da je još nejasno tko bi trebao dobiti prednost na stoperskim pozicijama, Stanišić svakako konkurira i ovdje. Sa 187 centimetara visine ima fizičke predispozicije za to, a također je i dovoljno discipliniran da se momčad može pouzdati u njega. Osim toga vrlo rijetko radi prekršaje i spada u jedan posto braniča u ligama Petice po najmanjem broju dosuđenih faulova.
Pitanje Stanišićeve pozicije nije otvoreno samo u kontekstu reprezentacije, nego i nastavka njegove karijere.
Zasad nije još poznato hoće li Leverkusen otkupiti njegov ugovor ili će se Josip vratiti u Bayern, kojem bi trenutno dobro došao desni bek. U Bayernu bi vjerojatno teže dobio takvu slobodu kretanja prema naprijed kakvu ima u Bayeru, a vjerojatno se isto još uvijek može reći i za minutažu, pa se stoga u ovom trenutku ostanak u Leverkusenu čini kao bolja opcija za njega. Biti podjednako dobar na dvije ili više pozicija svakako je prednost, ali može biti i nedostatak na Stanišićevu putu da se profilira kao elitni nogometaš. Jedan od razloga njegove odlične forme je sustav koji je posložio Xabi Alonso, ali neće tijekom čitave karijere igrati u takvom sustavu i na takav način. Zato ne bi bilo loše za njega da jasnije definira svoju poziciju i ulogu na terenu.
Bez obzira na odličnu formu na kraju sezone, Stanišić tek treba napraviti iskorak prema tome da postane elitni igrač, a profilacija prema poziciji trebala bi biti dio tog iskoraka, uz dodatno dorađivanje nedostataka u igri. Trenutno je na prekretnici karijere, a njegov nastup na Euru i odabir nastavka klupskog puta odredit će njegov daljnji razvoj.