Španjolska je drastično drugačija ekipa od Portugala. Zašto je Dalić postavio istu igru?
Nije sve bilo loše, ali poraz je sasvim zaslužen
Dalić je odlučio prekopirati recept iz utakmice protiv Portugala, a kontekst koji diktira suparnička struktura je bio toliko drugačiji da nije upalilo
Početna postava koju je Zlatko Dalić namjeravao izvesti protiv Španjolske znala se tjednima unaprijed. Izbornik se nije ni trudio sakriti karte i javno je pričao kako se odlučio za sastav još puno prije početka priprema jer je točno znao što želi igrati.
Utakmica s Portugalom je dodatno potvrdila Dalićevu ideju. Hrvatska je na zadnjoj pripremnoj utakmici izgledala dobro, struktura u izgradnji napada je bila čvrsta, pozicioniranje je bilo logično i izbornik je odlučio ponoviti recept na utakmici protiv Španjolske. Ponovo je odlučio graditi s Marcelom Brozovićem između stopera kako bi dobio bazu od trojice igrača u otvaranju. Tu je bazu nadogradio s Lukom Modrićem i Mateom Kovačićem kao zadnjim veznim igračima ispred zadnje linije, a ispred njih su bili Andrej Kramarić i Lovro Majer koji su s krila ulazili u sredinu terena kao dodatne desetke.
Međutim, Španjolska je drastično različita ekipa od Portugala.
To je naglasio i sam Dalić koji je u pripremama istaknuo Laminea Yamala kao posebnu opasnost. Čak je bez rukavica objasnio da Joška Gvardiola pomiče sa stopera na lijevog beka jer jedini ima kombinaciju brzine i čvrstoće koja je potrebna da se zaustavi Yamala na širokim pozicijama.
Portugal nije imao široko postavljena krila, barem dok nije ušao Rafael Leão. Na stranu rasprava o tome kakva je bila periodizacija priprema, je li Roberto Martinez eksperimentirao i je li Portugal bio potpuno motiviran. To su sporedne stvari, jer priča o strukturi se svodi na to da su Bernardo Silva i João Félix bili pozicionirani u sredini, a zone uz aut liniju okupiraju bočni igrači. Kad Hrvatska igra u strukturi 3-2+2 s bekovima koji odlaze visoko, to znači da Gvardiol i Josip Stanišić protiv sebe imaju samo suparničkog beka.
Kod Španjolske je specifično to što se obojica krilnih igrača pozicioniraju široko. Na stranu Yamalova opasnost u driblingu i to da je riječ o jednom od najtalentiranijih mladih igrača u zadnjih desetak godina. Sama činjenica da on ostaje široko i da mu Dani Carvajal dolazi visoko znači da se Kramarić ne može uvući u sredinu kao ‘desetka’ i igrati kao što je igrao protiv Portugala, jer će Gvardiol na boku ostati sam protiv dvojice suparnika. Figure su naprosto postavljene drastično drugačije i ono što je funkcioniralo protiv Portugala nije funkcioniralo i protiv Španjolske.
Hrvatska je imala iluziju kontrole
Najbolja ilustracija toga je situacija kod drugog gola Španjolaca.
Brozović se spušta u obranu, nema preuzimanja suparnika i Hrvatska se brani s petoricom u zadnjoj liniji. Kramarić i Majer (označeni bijelim strelicama) su nisko i pomažu u obrani tako što dupliraju suparnička krila kojima onemogućuju ulazak u sredinu terena te prate suparničke bekove kako ne bi napravili višak.
U suštini, Hrvatska je kontrolirala suparnička krila u postavljenim napadima, koliko se takvi igrači uopće mogu neutralizirati. Yamal je asistirao Carvajalu za treći gol, ali radilo se o prekidu. U igri je imao 5/11 osvojenih duela i puno manje progresivnih nošenja nego što je njegov standard u španjolskoj reprezentaciji. Nico Williams je uzeo dva duela iz sedam pokušaja, a praktički nije bio opasan u kombinatorici.
Međutim, Hrvatska je tu iluziju kontrole — jer nije potpuno zaustavila Yamala, samo ga je spriječila da ne dominira — platila time što je širom otvorila zone označene žutom bojom.
Protiv Portugala su ondje bili pozicionirani Kramarić i Majer. Ovdje vidimo da Modrić i Kovačić brane centralnu zonu, ali i lijevi i desni halfspace su otvoreni. Hrvatska je spriječila da joj suparnička krila driblingom zabadaju prema unutra, ali je širom otvorila ulaz veznim igračima, što su Fabián Ruiz i Pedri obilato koristili.
Pedri je utakmicu završio nakon sat vremena igre, a nije imao niti jedno jedino krivo dodavanje. Nije bio pod pritiskom niti je loptu primao u gužvi. Kad bi dobio posjed, to je redovito bilo u situacijama u kojima je ispred sebe imao slobodan prostor i dovoljno vremena da izabere dobro rješenje. Ostvario je tri ključna dodavanja i konstantno je koristio ono što mu je Hrvatska otvarala. Ruiz je napravio čak i više jer je napadao dubinu. Imao je pomoć Marca Cucurelle koji je ponekad znao napasti i kroz sredinu, što je dodatno unosilo nemir u hrvatsku zadnju liniju, ali Ruiz se dovoljno često priključivao napadu i pojavljivao kao opcija u završnici.
Španjolska su krila bila i obrambeni faktor te jedan od ključnih razloga za to što stvari koje su funkcionirale u Portugalu ovaj put nisu dale isti učinak.
Ne može se reći da Hrvatska nije odigrala neke dobre napade. Pritisak na suparničku prvu fazu izgradnje napada bio je jako dobar, dolazilo se do prilika i Hrvatska je na kraju završila sa 16 udaraca prema suparničkim vratima. Doduše, dobar dio tih udaraca je došao u dugom poluvremenu kad su se Španjolci spustili u kontrolu utakmice, ali nije sve bilo toliko loše. Hrvatska je napravila nekoliko zanimljivih situacija i inicijalni je dojam, pogotovo pojačan rezultatom, lošiji nego što je faza napada stvarno bila.
Dalić ne treba odbaciti ideju
Jedan od razloga za toliko loš dojam ponovo je utakmica protiv Portugala, odnosno sasvim drugačiji kontekst koji je uzrokovao da ono što je funkcioniralo u Lisabonu ne donosi plodove protiv Španjolske.
Ovdje vidimo situaciju u kojoj Hrvatska gradi napad. Napadač je postavljen široko, ali ponovo je struktura u kojoj je Brozović centralno između dvojice široko postavljenih stopera koji mogu unijeti loptu u igru, ispred njih su Modrić i Kovačić, a onda su gore dvije desetke. Portugal se mučio s tim, a Španjolska je iskoristila Cucurellu (označen crvenom strelicom) da uđe u sredinu kao dodatni vezni koji pomaže Rodriju kontrolirati Dalićeve desetke.
Zašto su tu važna suparnička krila? Zato jer su Bernardo Silva i João Félix ulazili zatvarati sredinu, tako da su Gvardiol i Stanišić mogli ići visoko jer su na njih izlazili suparnički bekovi. To znači da su mogli uzeti još 20-30 metara i primiti loptu okrenuti leđima. Ovdje je Carvajal pozicioniran na napadaču, Cucurella ulazi u sredinu kao dodatni zadnji vezni, a naše bekove čuvaju Yamal i Williams, što znači da su puno ranije pod pritiskom i da ne mogu odlaziti naprijed.
Dalić je odlučio prekopirati recept iz utakmice protiv Portugala, a kontekst koji diktira suparnička struktura je bio toliko drugačiji da nije upalilo. Na kraju krajeva, znalo se da Španjolci drže krila široko, o tome je pričao i sam Dalić, tako da nije razumljivo zašto je insistirao na istom taktičkom planu protiv sasvim druge strukture.
To ne znači da ideju treba zauvijek odbaciti. Utakmica protiv Portugala bila je dobra i ponudila je zanimljiv nacrt koji može dati rezultate već protiv Italije, pa onda u knockout fazi kad dođu reprezentacije poput Njemačke koja oba krila gura u sredinu ili Engleske i Belgije koje jedno krilo pretvaraju u desetku. Protiv Španjolske Dalićev recept sa strukturom 3-2+2 nije funkcionirao jer su oba krila široko i Hrvatska se tome nije mogla prilagoditi. Majer i Kramarić su bili prenisko i preširoko, otvorile su se halfspace zone i Španjolska je okrenula Dalićevu postavku na svoj mlin.
Nije Hrvatska u nekim trenucima imala niti sreće, ali Španjolska je dominirala, imala je taktičku prednost i iskoristila je ponuđeno, a nuđeno joj je stvarno puno. I zato zasluženo odnosi pobjedu.