Serija između Sixersa i Raptorsa je prije samog početka figurirala kao jedna od neizvjesnijih u prvoj rundi doigravanja. Philadelphia je u Joelu Embiidu možda imala najboljeg igrača, ali Toronto sa svojom dužinom, visinom i agresivnim stilom igre nije bio nimalo poželjan suparnika, što sugerira i omjer 3:1 iz regularne sezone u korist Kanađana. Ipak, sve prognoze o playoff klasiku i dobrim šansama Raptorsa da nokautiraju potencijalnog contendera strovalile su se niz liticu ili plešu na njenu rubu već nakon dvije odigrane utakmice. Sixersi su upisali dvije uvjerljive pobjede (131:111 i 112:97) i potvrdili da su praktički nezaustavljivi kada su svi njihovi cilindri ovako upogonjeni.
Do 2:0 u seriji došli su prvenstveno tako što su jake strane u igri svojih suparnika okrenuli protiv njih samih. Kroz cijelu regularnu sezonu Raptorse su odlikovale četiri stvari: luđački presing u obrani i rotiranje koje ide uz njega, generiranje suparničkih izgubljenih lopti kao nastavak na ovo prvo i zatim napadačka tranzicija. Četvrta stvar su napadački skokovi u čemu su Raptorsi bili u vrhu lige po uspješnosti. Philadelphia je u dvije utakmice sve ovo oduzela i još pronašla način kako kazniti Torontov kaotični stil.
Za početak, Sixersi ne gube lopte.
Iako u ekipi imaju dvije mašine što se izgubljenih lopti tiče u vidu Embiida i Jamesa Hardena, njih su dvojica dosad pokazala zavidnu otpornost na Torontov presing (Harden) ili udvajanja (Embiid). U dvije utakmice su imali samo 17 izgubljenih lopti. Raptorsi su u regularnoj sezoni kreirali izgubljenu loptu kod suparnika u 17 posto posjeda. Protiv Sixersa je ta brojka pala na 10 posto. Jasno, bez ukradenih lopti nema ni kontri, polukontri i laganih poena u napadu.
Sixersi podsjećaju na one s početka Hardenova mandata u Philadelphiji. Dobili su priliku za novi medeni mjesec u idealnom trenutku
Hardenova i Embiidova smirenost i strpljivost u napadu protiv Torontova presinga i udvajanja raskrinkala je još jednu manu Raptorsa. Oni su ekipa koja strašno voli gomilati igrače prema strani s loptom i to radi vrlo agresivno, često i mimo svake logike. Tu agresivnost su Sixersi okrenuli protiv njih. Embiid i Harden donose prave odluke s loptom, koriste fokus obrana na sebi i razigravaju suigrače na trici ili na utrčavanjima. Čak i ako Raptorsi stignu na recover, Phila ih ekstra dodavanjem stavlja u blender i kažnjava takozvani overhelp. Tobias Harris, Tyrese Maxey, Danny Green i društvo koriste Embiidovu i Hardenovu gravitaciju i časte se otvorenim tricama. Sixersi u seriji trenutno šutiraju 48 posto za tri.
Jedan podatak koji savršeno oslikava to koliko je serija otišla ne u krivo, nego naopako po Toronto, onaj je da su u dvije utakmice Sixersi zabili 51 poen iz tranzicije, a Raptorsi samo 20. Posljedica je to opet kvalitetne kontrole posjeda, i tu Sixersi zasad premoćno dobivaju bitku jer ne samo da ne gube lopte nego i savršeno brane defenzivni skok. Raptorsi su u regularnoj sezoni uspijevali vrlo uspješno pomiriti odlaske po ofenzivni skok s defenzivnom tranzicijom, ali protiv Sixersa to ne mogu jer im se dogodio Maxey.
Veliki mismatch
U momentu kada Toronto pošalje trojicu ili četvoricu igrača po napadački skok i ne skupi ga, iza njihovih leđa ostaje gomila prostora. Čim Sixersi osiguraju defenzivni skok, traže Maxeyja koji onda juriša na obruč Raptorsa i zabija lagane poene. Raptorsi su dugi, visoki i atletični, ali Maxey je najbrži igrač na parketu i podsjetnik Torontu da brzina ubija. S 30,5 poena, 68 posto šuta iz igre, 6,5 skokova i pet asista prosječno u dvije utakmice, on je zasad prvo ime Sixersa. Njegova brzina maksimalno je je iskorištena kroz tranziciju, slash and kick igru te napadanje obruča. Osim toga, Maxey služi i kao ispušni ventil u korneru ili igra guard-guard pick and roll s Hardenom, akciju s kojom Raptorsi imaju velikih problema.
Sixersi su Raptorsima trenutno jedan veliki i klasični playoff mismatch. Toronto jednostavno ne može pronaći dovoljno dobru ravnotežu između branjenja Embiida i Hardena na jednoj i sporednih opcija Sixersa na drugoj strani. Ako se povuku u reket, Phila ih izrešeta tricama. Ako ostanu bliže šuterima, Embiid im napravi nered u sredini, kao što je bilo u drugoj utakmici u kojoj je zabio 31 poen uz 14 izvedenih slobodnih bacanja. Toliki broj izlazaka na liniju frustrira Nicka Nursea, kao i nas koji gledamo utakmicu, ali u praksi Sixersi opet samo koriste slabu točku Raptorsa, koji su u regularnoj sezoni bili jedna od ekipa koje najviše fauliraju.
Što Raptorsi mogu napraviti u ostatku serije?
Ona seli u Toronto, pa je za očekivati da Sixersi više neće šutirati trice van pameti i da bi sudački kriterij mogao biti naklonjeniji domaćinima. Treba vidjeti hoće li moći računati na Scottieja Barnesa, koji je bog ozljede gležnja propustio drugu utakmicu. Načeti su Gary Trent Jr., Fred VanVleet i Thad Young. Situacija nije idealna, ali ne smije se otpisati ovu fajtersku družinu.
Glede nekakvih konkretnih ideja kojima bi se Nurse mogao poslužiti, za početak Raptorsi moraju prestati sami sebi pucati u nogu. To prvenstveno znači iskontrolirati defenzivnu tranziciju na način da neće slati trojicu ili četvoricu igrača po ofenzivni skok, nego jednog ili dvojicu. Brojke kažu da su u ove dvije utakmice vrlo solidno zabijali i bez napadačkog skoka, ali se nisu solidno branili, upravo zbog gomile laganih poena koje su primali kako posljedicu te taktike napadačkog skoka.
Igrati košarku na pravi način
Drugo, moraju prebaciti koncepcijski rizik na neki drugi dio Philine igre. Umjesto da riskiraju na tricašima Sixersa, vrijeme je da testiraju Hardena. Bradonja šutira samo 34 posto iz igre i iako je dobar s trice i kao playmaker, muči se s finiširanjem na obruču i evidentno je da nema brzinu i eksplozivnost kao nekoć. Umjesto da šalju po nekoliko igrača na njegove ulaze i ulaze u overhelp, Raptorsi bi ga mogli više braniti jedan-na-jedan i tako ga tjerati da se od playmakera pretvori u strijelca. Maxey i Harris su dokazali da mogu kazniti Torontovu obranu, sad neka to dokaže Harden.
Što se Sixersa tiče, iako se rani uspjeh u seriji može vezati uz odličnu pripremu za suparnika i planiranje, ovakvi podsjećaju na one s početka Hardenova mandata u Philadelphiji. Tada su izgledali baš kao momčad s jako dobrom kemijom koja voli igrati skupa. I tada su, kao i danas, imali sjajan tempo u napadu. I tada je Maxey briljirao kao treća opcija, a Harden i Embiid ubijali suparnike u pick igri.
Protiv Raptorsa su dodali još neke detalje. Dobili su raspoloženog Harrisa. Rivers, iako s njim za komandama ekipe serija nikad nije zaključena dok doista sve nije gotovo, ipak dokazuje da Nurse neće tako lako obrisati pod s njim. Potez ubacivanja Greena kao startera umjesto Mattissea Thybullea pokazao se vrlo lucidnim. Pronašao je i postavu koja funkcionira kad Embiid odmara, pa se momčad u tim minutama više ne raspada. Dao je i minute Paulu Reedu umjesto DeAndreu Jordanu.
Možda i dragocjenije od vodstva 2:0 u ovoj seriji saznanje je koje su Sixersi dobili o sebi. Ovo je drugi put u sezoni da imaju dokaze da funkcioniraju kad igraju košarku na, recimo to tako, pravi način.
Kad Embiid i Harden uključe suigrače u igru. Kad Maxeyja tretiraju kao ravnopravnog ili kada Harden u par posjeda zaredom postavlja blok za Maxeyja u napadu. Kad Rivers nije tvrdoglav i kad Harrisova dobra obrana na Pascalu Siakamu u ovoj seriji bude nagrađena otvorenim tricama na drugoj strani parketa. Dobili su priliku za novi medeni mjesec u idealnom trenutku, a koliko dugo će on potrajati ovisit će o tome koliko dugo će se držati prokušanog recepta.