Najveća razlika između klupskog i reprezentativnog nogometa je u tome što klubovi mogu kupovati igrače kako bi pojačali neku poziciju u momčadi ili nadopunili kadar s tipom nogometaša kakvog dotad nisu imali na rosteru. Reprezentacije nemaju taj luksuz. One ne mogu kupiti igrača iz druge države da bi se pojačale, pa su osuđene na ono što imaju. Velike nogometne nacije, kao što su Francuska ili Engleska, imaju široku paletu kvalitetnih igrača koji mogu igrati za reprezentaciju i obično nemaju prevelike probleme kad im se nekoliko prvotimaca ozlijedi. No, one manje u svakom su trenutku samo par ozljeda udaljene od značajno pada u kvaliteti kadra.
Hrvatska je, naravno, među takvima.
U posljednjem reprezentativnom ‘prozoru’ Vatreni su pobijedili Latviju i Armeniju u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. U tim su dvjema utakmicama postigli šest pogodaka, a strijelci su bili četvorica različitih igrača. Reprezentaciju sad očekuju nova dva kvalifikacijska susreta, a izbornik Zlatko Dalić, po svemu sudeći, neće moći računati na čak trojicu od njih. Kako stvari stoje, na raspolaganju neće imati niti jednog prvotimca koji je u prošlom navratu starta u napadu. Marko Livaja se oprostio od reprezentacije, Ivan Perišić će mjesecima izbivati s terena, a ozlijeđeni su i Bruno Petković, Andrej Kramarić i Luka Ivanušec. Hrvatska će stoga u utakmicama protiv Turske i Walesa imati najslabiji napad u zadnjih 20 godina.
U posljednje vrijeme su se na poziciji centralnog napadača izmjenjivali Kramarić, Petković, Livaja te Ante Budimir, koji ovaj put nije dobio niti pretpoziv. Dion Drena Beljo jučer je iz U21 reprezentacije povučen u prvu momčad, ali očekuje se da će od prve minute priliku dobiti Petar Musa.
Ovo je velika šansa za Musu i Brekala da se dokažu na reprezentativnoj sceni i pokažu u kolikoj će se mjeri na njih ubuduće moći računati
Benficin 25-godišnjak pruža solidne igre; skupio je sedam ligaških nastupa u Portugalu, od čega pet kao starter, pritom upisavši tri gola i jednu asistenciju. Musa je napadač prilično sličnih karakteristika kao Mario Mandžukić — visok i dobar u obrambenim akcijama, ali ne osobito tehnički potkovan da bi mogao kvalitetno sudjelovati u izgradnji napada i proigravati svoje suigrače. Po tome je dosta drugačiji od drugih hrvatskih napadača, jer u reprezentaciji su na ‘devetki’ u pravilu igrači koji su kvalitetni s loptom u nogama. Odabere li Dalić zaista Musu kao startera u špici, za očekivati je da će na krilne pozicije staviti igrače koji mogu dobro povezati veznu liniju i napad; desno bi vjerojatno nakon dugo vremena mogao zaigrati Lovro Majer, koji sličnu ulogu ima u Wolfsburgu, a koga očekivati na lijevom krilu?
Ondje je stanje barem jednako loše kao i na poziciji centralnog napadača. Perišić je stožerni igrač koji je igrao skoro svaki put (mimo Lige nacija i utakmice za treće mjesto protiv Maroka) igrao 90 minuta na lijevom krilu i njegov izostanak može biti i dugoročni problem za reprezentaciju. Ivanušec je također u posljednje vrijeme igrao na lijevom krilu, ali on će također vjerojatno propustiti susret protiv Turske, pa Dalić ima samo dvije izgledne opcije za tu poziciju.
Brekalo može biti koristan
Prva je Nikola Vlašić, koji je u zadnje vrijeme većinom ulazio kao džoker s klupe. Iako je on sada vjerojatno prvi Dalićev pick za poziciju lijevog krila, puno je bolji kad igra kroz sredinu.
Druga opcija je Josip Brekalo.
On je posljednji put za Hrvatsku igrao još prije 16 mjeseci u gostujućem susretu Lige nacija protiv Francuske. U posljednje je vrijeme izvan fokusa domaće javnosti i svima je postalo jasno da neće dosegnuti svoj puni potencijal, koji se u mlađim danima doimao stvarno velikim. Prošle je zime preselio iz Wolfsburga u Fiorentinu, vrativši se tako u Italiju gdje je već igrao u sezoni 2021./22. na posudbi u Torinu. Prošle je sezone Brekalo skupio samo 504 ligaških minuta, a na početku ove je situacija drugačija: u Serie A broji već sedam nastupa i ukupno 442 minute na terenu.
Trener Vincenzo Italiano često koristi Brekala na jednom ili na drugom krilu. Dobro se uklopio u momčad koja gaji igru zasnovanu na visokom postoku posjeda lopte i njen stil igre donekle je usporediv s oniume što igra Dalićeva Hrvatska.
Iako u završnici nije dobar kao Perišić, Brekalo ima određene kvalitete koje u pravom kontekstu mogu biti korisne.
Vrlo je dobar u kombinatorici i driblingu; prema FBrefovim podacima, među 20 posto je najboljih krila i ofenzivnih veznjaka u ligama Petice po postotku točnih dodavanja, , broju progresivnih dodavanja te broju ubačaja i dodavanja u suparnički kazneni prostor. Dribling je jedan od najboljih elemenata njegove igre, što ga izdvaja od većine drugih igrača koji su za Hrvatsku igrali na krilnim pozicijama. Po uspješnosti driblinga (52 posto) je među 14 posto najboljih krila i ofenzivnih veznih u ligama Petice.
Nakon susreta s Turskom i Walesom trebalo bi biti jasno hoće li Hrvatska uvjerljivo osvojiti svoju skupinu ili će ponovno do posljednjeg kola strepiti za izravni plasman na veliko natjecanje. Dalić još nikad u svom mandatu nije imao ovakve probleme sa sastavljanjem napadačke linije. No, kako u svakoj krizi leži i prilika, ovo je velika šansa za Musu i Brekala da se dokažu na reprezentativnoj sceni i pokažu u kolikoj će se mjeri na njih ubuduće moći računati.
Obojica su trenutno na samim marginama reprezentacije, ali već ćemo za dva dana na Opus Areni dobiti dojam o tome mogu li se s njih pomaknuti.