Nije lako pronaći riječ koja bi najbolje opisala stanje u kojemu se trenutno nalaze Portland Trail Blazers.
Možda je problem dobar izbor, s obzirom na to da su s omjerom 11-15 tek 11. ekipa na Zapadu, da su izgubili posljednje četiri utakmice, da imaju tek 28. obranu lige a Damian Lillard i CJ McCollum muče se s ozljedama. S druge strane, riječ kaos bi također dobro dočarala stanje u Oregonu. Franšiza je udijelila otkaz dugogodišnjem GM-u Neilu Olsheyu, otišao je i Chris McGowan, ključni čovjek nekošarkaških operacija, trener Chauncey Billups sjedi na vrućoj trenerskoj stolici, a glavna zvijezda ekipe Lillard nezadovoljna je smjerom u kojem franšiza ide.
Da je situacija u Portlandu pred eskalacijom moglo se naslutiti ljetos nakon još jednog ispadanja Blazersa u prvoj rundi doigravanja. Glavnim krivcem proglašen je trener Terry Stotts i on je otpušten. Nedugo potom javio se samozatajni superstar Lillard koji je otvoreno prozvao upravu. A kada se oglasi najbolji igrač i lice franšize čija lojalnost prema njoj nikad nije bila upitna, tad je jasno da su promjene odmah iza ugla. Bilo je samo pitanje kakvog će karaktera one biti.
Prva domino pločica koja je pala bio je Olshey. Bivši glavni operativac bio je više od mjesec dana predmet interne istrage pokrenute od Blazersa kao organizacije jer je osumnjičen za verbalne napade, zastrašivanja i stvaranje toksične atmosfere prema određenim zaposlenicima u trening centru. Nakon što je istraga očito dokazala osnovanost optužbi, Olshey je otpušten zbog kršenja kodeksa ponašanja. Zanimljivo, otkaz je dobio dan nakon što je Portland kod kuće izgubio od San Antonio Spursa 83:114, a zanimljivo je i to da je imao još dvije godine ugovora na iznos od oko 20 milijuna dolara, čija je isplata sada upitna.
Možda uvijek postoji bolja ekipa, možda su Lillard i McCollum ukleti jer su igrali u eri Warriorsa, a možda jednostavno nisu dovoljno dobri da uspiju kao tandem
Intrigama tu nije kraj. Nedugo nakon što su se Blazersi rastali s Olsheyjem, u javnost su procurile informacije koje bacaju sjenu na Lillarda. Prvo je bilo da želi igrati s Benom Simmonsom, što se može protumačiti kao želja za napuštanjem ili razbijanjem trenutne jezgre kako bi se Simmonsa dovelo u Oregon. Potom se saznalo da je frustriran Billupsovim vođenjem momčadi. Treća vijest je glasila da Lillard želi produžiti svoj već potpisani supermax ugovor za još dvije godine na 106,6 milijuna dolara. Što znači da bi u sezoni 2026./27., u dobi od 37 godina, imao godišnju plaću 53,3 milijuna dolara.
Postoji velika vjerojatnost da je sve ovo u javnost pustio upravo Olshey, koji je odlučio srušiti sve mostove u Oregonu i nekako napakostiti Lillardu. Između njih dvojice su sigurno postojale tenzije. Ljetna Lillardova poslanica u kojoj kaže da mu je dosta posrtanja u prvoj rundi playoffa bila je indirektno usmjerena prema GM-u, koji nikako oko njega nije uspijevao posložiti ozbiljnu momčad. Olshey je otpustio Stottsa, kojeg je svlačionica obožavala. Olshey je doveo Billupsa za trenera, iako je Lillardov favorit bio Jason Kidd. Na koncu, Olshey je složio ovogodišnju ekipu.
Možda je do motora?
Kao i svaki drugi generalni menadžer, Olshey imao je i briljantne i katastrofalne poteze. Nitko mu ne može oduzeti to što su u njegovom mandatu preko drafta dovedeni Lillard i McCollum, i to s malih sveučilišta. Izveo je bezbolni rebuilding kada je otišao glavni igrač ekipe LaMarcus Aldridge. Pod Olsheyjem je Portland osam uzastopnih sezona nastupao u playoffu, što je najduži aktivni niz uzastopnih playoff nastupa u ligi, pri čemu su Trail Blazersi nekoliko puta uzimali 50 pobjeda u regularnoj sezoni i jednom igrali finale konferencije. Na drugoj strani su promašeni ili u tradeovima rasipani draft pickovi nakon 2013., redovita ispadanja u prvoj rundi playoffa, basnoslovni ugovori za igrače poput Allena Crabbea, očekivanja da Mario Hezonja i Kent Bazemore mogu biti dostojna pratnja Lillardu, što je sve također obilježilo Olsheyev mandat.
Nakon otkaza, svi izvještaji iz Portlanda su ga opisivali kao temperamentnu, ratobornu i osornu individuu. Ipak, kao takav je u Blazersima odradio devet sezona u ulozi GM-a, što je donedavno bio treći najduži staž među aktivnim GM-ovima, odmah nakon Boba Myersa iz Golden Statea i Sama Prestija iz Oklahome. U njegovoj devetogodišnjoj vladavini momčad je imala kontinuitet, ali nije napravljen konačan iskorak koji bi je iz stabilne playoff ekipe pretvorio u contendera.
Olshey je zapravo upao u klasičnu zamku za GM-ove. Zadovoljio se s onime što je stvorio i od straha da to ne uništi nije imao hrabrosti odlučnije vući poteze koji bi Blazersima podigli plafon. Izuzmemo li ono jedno finale konferencije, Blazersi su svih ovih godina tapkali u mjestu. Neke bi franšize, poput Sacramenta, ubile za takvo tapkanje u mjestu, ali one nemaju Lillarda, čije su najbolje godine možda bačene u vjetar i svedene na prve runde playoffa i herojstva u clutch momentima.
Jedna stvar koja se Olsheyu ne može osporiti je to da se konstantno trudio napraviti pravu ekipu oko Lillarda i McColluma. Kad je Blazersima trebao centar, doveo je Jusufa Nurkića. Kad im je trebalo krilo, doveo je Roberta Covingtona. Ove je godine ojačao i klupu. Kvragu, promijenio je i trenera. Sve i svašta se mijenjalo u Portlandu osim baze, osim Lillarda i McColluma. Ako se stalno mijenjaju i nadopunjuju rezervni dijelovi dok motor ostaje isti, a auto se i dalje kvari, onda je možda do motora?
Ne postoji pravi košarkaški fan koji ne uživa u onome što na parket donose Lillard i McCollum. Eksplozije poena, trica i atraktivnih šutova preko ruke učinili su od ovog dvojca jedan od najatraktivnijih, ali i najubojitijih bekovskih tandema u ligi. Ovo im je sedma sezona koju provode skupa kao Portlandov startni bekovski par. U njih šest su izborili doigravanje, ali su u playoffu na omjeru 16-30, uz četiri ispadanja u prvoj rundi.
Možda je slučajnost, možda uvijek postoji bolja ekipa, možda su ukleti jer su igrali u eri Warriorsa, a možda jednostavno nisu dovoljno dobri da uspiju kao tandem.
Jedini pravi trade chip
Luksuz je imati takvu dvojicu strijelaca u ekipi, ali istovremeno je problem imati takvu dvojicu bekova koja se ne snalaze ni u jednom obrambenom aspektu. Jedan obrambeni igrač minusa u playoffu je prolazna glavobolja za trenera. Dvojica su migrena. Za sakriti njih dvojicu u doigravanju, ostatak bi rostera bi trebao biti ispunjen All-Defense igračima, a to košta. Blazersi to ne mogu platiti jer će dogodine na plaće Lillarda i McColluma trošiti približno 78,8 milijuna dolara.
I tu možda leži najveći Olsheyev krimen: nikad se nije usudio dirnuti u bazu. Prvenstveno u McColluma, koji je plaćen kao max igrač iako nikada nije bio ni All-Star. Godinama je Olshey radio jedno te isto, a očekivao drugačije rezultate. Doduše, u njegovu obranu: tko zna je li se uopće i mogao riješiti McColluma u nekom tradeu. Dame i CJ su jako dobri prijatelji, generacijski bliski, obojica dolaze s malih sveučilišta, što ih je povezalo i stvorilo kemiju na parketu, toliku da su i njihovi ugovori usklađeni. Godine 2024. kada McCollumu ističe ugovor, Lillard u svom ima player opciju i može izaći iz njega. Teško je reći je li Olshey ikada pokušao, ali razmijeniti Lillardova najboljeg kompanjona bio bi poprilično izazovan posao, a niti jedan GM ne želi takvim potezom naljutiti svog superstara.
Blazersi iz ove situacije imaju dva puta.
Mogu nastaviti prakticirati Einsteinovu teoriju ludila, ponavljajući iste radnje i očekujući drugačije rezultate. Ili mogu novonastalu situaciju iskoristiti za promjenu koja im hitno treba ako žele iskoristiti još nekoliko godina Lillardova vrhunca. Olsheyja je zamijenio njegov pomoćnik Joe Cronin, vrijedna radilica koja je prošla kroz sve strukture front officea u Portlandu. Dolazi li on na mjesto glavnog operativca za upravljačem buldožera ili samo s alatom za sitne popravke, sada je ključno pitanje. Ako je suditi po njegovim prvim izjavama, onda ovo drugo. Cronin je decidirano izjavio da organizacija želi pobjeđivati, da nikakav rebuilding ne dolazi u obzir, samo poboljšanje rostera. Nedugo nakon toga Blazersi su pustili u opticaj informaciju da Lillard neće biti predmet trade razgovora.
A ostali? Blazersi na plaće ove sezone troše 137 milijuna dolara i imaju jedan od skupljih rostera u ligi koji zasad nema nikakvo pokriće u rezultatima. Cronin bi se u svrhu osvježenja ekipe mogao poigrati s ponekim tradeom u koji bi bili uključeni Covington, Nurkić, Norman Powell ili neki igrači s klupe. To su za širu sliku uglavnom nebitni potezi i nisu nešto što već nismo vidjeli, osim ako Cronin ne izvede čudo i dobije duplo bolje igrače u zamjenu.
Tako McCollum ostaje jedini pravi trade chip momčadi, jedini koji može nešto promijeniti.
Pitanje koje se mora postaviti
I da, Blazersi bi možda doista trebali nazvati Daryla Moreyja u Philadelphiju i otvoriti pregovore oko Simmonsa.
Razmjena Simmons za McColluma je ideja koja izaziva živčani slom kod Portlandovih navijača, ali u teoriji ima smisla. Blazersi bi dobili polivalentnog krilnog igrača, plus obrambenog igrača koji bi s Lillardom mogao činiti drugačiji tandem nego što su bili Lillard i McCollum, ali i dalje ubojit, posebno u pick and roll igri. Osim toga, tu je Powell koji može pokriti dobar dio McCollumove napadačke produkcije. Sixersi bi, pak, dobili pravog beka-kreatora za kojim vape godinama, a koji paše uz Joela Embiida.
Tko zna, možda Cronin može pronaći i boljeg trade partnera i za McColluma, ako ga odluči trejdati, izvući i više od Simmonsa, ali cilj tog potencijalnog tradea i svih ostalih mora biti poboljšanje obrane. Stotts je smijenjen jer je Portland lani imao 29. obranu lige. Billups je doveden da riješi taj problem, ali stvari ne idu po planu, što bi u konačnici moglo uzdrmati njegovu poziciju. On je u startu napravio veliku trenersku pogrešku, pa sistem igre nije prilagodio igračkom kadru, nego je od igrača tražio da se prilagode sistemu.
U želji da bude drugačiji od svog prethodnika koji je prakticirao konzervativniju obranu, Billups je od prvog dana trening kampa inzistirao na agresivnijoj obrani s puno rotiranja i iskakanja visokog igrača na pick and rollu. Igrati takav tip obrane s teretnim Nurkićem na petici i s trojicom minijaturnih bekova u postavi ima malo smisla. Nurkić je stalno izvan pozicije i brže se umara, bekovi nemaju dužinu da nakon njegovog iskakanja pokrivaju situacije četiri-na-tri, nisu faktor na obruču i ne stižu raditi dobra zatvaranja šutera u recover situacijama. Posljedično, imaju jednu od najgorih obrana pick and rolla, visoke suparničke postotke za tricu iz kornera, gomilu primljenih poena oko obruča i probleme s kontrolom skoka.
Billups je bivši igrač i pomalo old-school lik koji ne preže od toga da i javno prozove igrače, pa je tako nedavno cijelu ekipu optužio za nedostatak borbenosti i ponosa. Dijelom može biti u pravu, jer većinu utakmica Blazersi izgledaju nezainteresirano i nepovezano. Naravno da je problem i u igračkom kadru koji ne želi i(li) ne može igrati obranu. Osim toga, Blazersi su jako niski, na pozicijama od 1 do 3 startaju igrači visoki između 188 i 190 cm. Ali najvećim dijelom je Billups sam sebi iskopao rupu odabirom krive taktike na kojoj i dalje insistira i u želji da ekipi pokaže tko je glavni potencijalno frustrira igrače. Odluči li Cronin evaluirati njegov rad, Billupsova bi trenerska karijera mogla ekspresno završiti.
Jednom kada se opet kompletiraju i ako ostanu zdravi, Blazersi imaju tu napadačku moć da serijom dobrih rezultata preokrenu tijek sezone i izađu iz rupe. Za to će im prvenstveno trebati bolja Lillardova forma od ove prikazane dosad. Playoff je dohvatljiv, to nije upitno, ali pitanje koje si Blazersi na čelu s Lillardom moraju postaviti je: trebaju li se i dalje zadovoljavati time?