Pongračić treba startati
On momčadi donosi kvalitetu kakvu dosad još nije imala
Ponovi li Dalić tandem koji je startao protiv Portugala, Hrvatska će napokon imati dvojicu stopera koji mogu ostvariti progresiju dodavanjima, ali i iznošenjem lopte
Prije Svjetskog prvenstva u Kataru Hrvatska je koristila isti stoperski par i 2018. na SP-u u Rusiji i tri godine kasnije na Euru. Na poziciji desnog stopera bio je Dejan Lovren, a njegov partner lijevo Domagoj Vida. Njih su dvojica u fazi obrane bili prilično solidan stoperski par koji je svoj vrhunac imao u Rusiji, kad su Vatreni došli do finala.
Iako su bili dobri u fazi obrane, imali su nedostatke u fazi napada, odnosno izgradnje igre. Vida je ispodprosječan nogometaš po pitanju dodavanja i mogućnosti da iznosi loptu, dok e Lovren ima solidna dodavanja, ali nije igrač koji je sklon iznositi loptu iz zadnje linije. Zbog toga je Hrvatska često bila osuđena na spuštanje svojih centralnih veznjaka koji su morali doći po loptu kako bi je prenijeli na suparničku polovicu. Ovaj je problem bio djelomično riješen kad je Joško Gvardiol u Kataru upao na stopersku poziciju, ali Lovren je i dalje bio tu, pa su Vatreni teže otvarali napade po svojoj desnoj strani.
Lovren se umirovio, Vida je veteran, a Zlatko Dalić ima namjeru Gvardiola koristiti na lijevom beku. Stoga je izbornik bio prisiljen osmisliti novi stoperski par, a svi stoperi koji su mu na raspolaganju su ‘moderniji’ od prethodnih.
Desno se očekuje Josip Šutalo, kojeg su već na prošlom velikom natjecanju mnogi htjeli vidjeti kao prvotimca, ali pitanje njegova stoperskog partnera još nije u potpunosti definirano. Dalić je dosad dosta vrednovao hijerarhiju; teško bi se ulazilo u prvi sastav, ali teško i izlazilo iz njega. Po toj bi logici Martin Erlić trebao biti starter, ali nakon pobjede u prijateljskoj utakmici s Portugalom nametnuo se igrač koji je dosad bio, najblaže rečeno, rubni reprezentativac.
Marin Pongračić je 26-godišnjak koji je dosad skupio samo šest nastupa za Hrvatsku. Dok je igrao za Red Bull Salzburg, njegove su solidne partije ondje uglavnom prolazile nezapaženo u domaćim medijima, ali njegov je potencijal prepoznao Wolfsburg, koji ga je platio 10 milijuna eura u nadi da će u njemu dobiti mladog stopera s potencijalom da postane elitni igrač na lopti. Ondje se, međutim, nije najbolje snašao i stagnirao je; nije se istaknuo ni na posudbi u Borussiji Dortmund i na kraju je otišao u Lecce. Talijanski ga je klub otkupio iako je na posudbi ondje skupio samo devet nastupa i nije požalio zbog te odluke.
Momčad je imala dobru sezonu za svoje standarde, osiguravši ostanak u Serie A, a Pongračić je upisao 36 nastupa u početnom sastavu, uvjerljivo najviše u svojoj dosadašnjoj karijeri — raniji mu je rekord bio tek 14 u sezoni 2017./18. Nakon dobrog početka malo je i stagnirao, ali od travnja je opet podigao formu i na kraju se našao na Dalićevu popisu putnika za Njemačku, što je bilo daleko od sigurnog.
Jako moderan stoper
U Lecceu je Pongračić igrao na poziciji lijevog stopera i bio najbitniji branič u izgradnji napada. On predvodi momčad po broju točnih dodavanja po utakmici, kao i po broju točnih dugih lopti po utakmici. U fazi obrane voli izlaziti iz posljednje linije, zbog čega predvodi momčad po broju presječenih suparničkih dodavanja. Međutim, u tom segmentu ne prednjači samo među Lecceovim igračima, nego mu je ta karakteristika elitna kad ga se usporedbi i s ostalim stoperima u ligama Petice. Prema FBrefovim podacima Pongračić u ligama Petice spada među 20 posto najboljih stopera po broju presječenih lopti. Još bolje konkurira među stoperima ako se gledaju duga dodavanja; u 10 je posto najboljih stopera liga Petice po broju upućenih i točnih dugih lopti po utakmici.
Iz ovih je podataka jasno da je riječ o jako modernom stoperu, ali u jednom segmentu igre je najbolji među Vatrenima. Pongračić spada u 13 posto najboljih stopera u ligama Petice po broju uspjelih driblinga i progresivnih nošenja lopte, što mu je možda i najveća snaga. Dok su Lovren i Vida izbjegavali iznositi loptu prema protivničkoj polovici, Pongračiću je upravo to najveći forte.
Pongračić je najveće iznenađenje u prvih 11 Hrvatske, ali on je odlaskom Gvardiola na beka postao najbolji hrvatski stoper u iznošenju lopte što je demonstrirao i protiv Portugala.S njim je ekipa dobila dodatan način na koji može ostvariti progresiju lopte na protivničku polovicu pic.twitter.com/KCC3bv6MGF
— Luka Vujić (@Luka_Vujic01) June 12, 2024
U pobjedi protiv Portugala odmah se moglo vidjeti da donosi dimenziju više u izgradnji napada. U ovom je videu označen bijelom trokutom te nema otvoreno dodavanje prema naprijed koje bi osiguralo progresiju napada. Prijašnji reprezentativni stoperi bi u ovoj situaciji dodali prvom suigraču do sebe te bi lopta ostala na vlastitoj polovici. Međutim, Pongračić prepoznaje priliku te ima mogućnost probiti liniju iznošenjem lopte. Prolazi portugalskog centralnog napadača, odnosi loptu na suparničku polovicu i njegovim potezom Hrvatska osvaja 20-tak metara prostora.
Ponovi li Dalić tandem koji je startao protiv Portugala, Hrvatska će napokon na velikom natjecanju imati dvojicu stopera odličnih na lopti koji mogu ostvariti progresiju dodavanjima, ali i iznošenjem lopte.
Iako će i s ovakvim stoperskim parom Hrvatska protiv Španjolske vjerojatno opet ‘spuštati’ veznjake, ovaj put će to biti isključivo taktičke prirode, a ne iz potrebe da se se kompenzira tehnički nedostatak središnjih braniča. Međutim, stoperski par Šutalo-Pongračić može biti jako vrijedan u susretima protiv slabijih suparnika kao što je Albanija. S njima Vatreni nemaju potrebu toliko spuštati svoje veznjake, jer oni bez problema mogu iznositi loptu. Stoga je Hrvatskoj formacija 4-2-3-1 protiv slabijih suparnika postala još legitimnija opcija, jer s ovakvim stoperskim parom ima luksuz postaviti više ofenzivnije usmjerenih igrača.
U ovakvo posloženoj posljednjoj liniji momčad dobiva stabilniju prvu fazu distribucije, a Pongračić novu šansu da ispuni potencijal kakav je od njega bio očekivan. Napokon je imao sezonu u ligama Petice u kojoj je od početka do kraja bio starter, a dobar nastup na Euru zacementirao bi ga kao igrača koji ima što tražiti u najjačim ligama na svijetu.
U posljednjih godinu dana je napravio pravi zaokret u karijeri, jer nakon potpisivanja za Lecce su očekivanja bila jako niska, a isto se može reći i za njegov reprezentativni status. Na popis je upao kao jedan od autsajdera, a sad ima priliku postati standardni prvotimac.
Možda i neočekivani heroj.