Ultimativni je cilj svake NBA momčad osvojiti naslov. Međutim, postoje ekipe i veliki igrači koji nikad nisu osjetili slast konačnog trijumfa. Neke to prati i danas, a pojedini nikad nisu ni došli u priliku boriti se za trofej Larryja O’Briena. Veličinu svake zvijezde ocjenjuje se po tome — ne nužno po broju prstena, već kao dio ostavštine nakon bogate karijere. Dirk Nowitzki odveo je Dallas do jedinog naslova u povijesti, bio je MVP i ušao u vječnost. Nijedan Europljanin prije i nakon njega nije bio glavni igrač svoje momčadi i postigao takvo što. Bilo je dovoljno jednom, jer to ga je, uz sve ostalo što je napravio, upisalo među velikane.
Čovjek koji ozbiljno konkurira statusu neponovljivog Nijemca je Nikola Jokić.
Između njih čak postoji nekoliko sličnosti. Jokić, baš poput Nowitzkog, gradi svoj put u franšizi koja još nema titulu. Denver Nuggets su jedna od 11 aktivnih momčadi koje ne znaju kako izgleda parada prvaka. Štoviše, nikad nisu izborili finale. Dallas prije Nowitzkog? Ista stvar. Nuggetsi su prije Jokića imali ikone poput Alexa Englisha ili Carmela Anthonyja, ali nitko od njih nije bio MVP. Kao Dallas do Nowitzkog.
Mogu li onda Nuggetsi napokon osvojiti? Ovo bi mogla biti njihova godina; štoviše, imaju najbolje posložen roster u Jokićevoj eri i posvećeni su tom cilju. Svjesni su da je sve što rade samo korak prema vrhu piramide. Na početku sezone posvetili su se uigravanju rekonvalescenata Jamala Murraya i Michaela Portera Jr. te novih pojačanja Kentaviousa Caldwell-Popea i Brucea Browna. Nakon toga je uslijedio uspon. Jokić je ponovno zaigrao na MVP nivou, Murray je počeo podsjećati na staroga sebe, a ostali pokazivati da su s razlogom dovedeni. Aaron Gordon igra sezonu karijere, Caldwell-Pope je drugi najbolji šuter za tri poena (preko 46 posto), a Brown neumorna radilica koja može ispunjavati više zadataka.
Shaquille O’Neal je posljednji centar koji je bio MVP finala. Je li Jokić toliko moćan da uzdrma filozofiju današnje NBA lige?
Inače, Murray je druga ofenzivna opcija nakon Jokića, ali gledajući ovu sezonu poprilično se slažem s riječima stručnog TNT-jeva analitičara i čuvenog šutera Reggieja Millera: “Ljudi misle da sam lud, ali Gordon je kao Robin Jokiću Batmanu”. Dok se Murray mučio s povratkom u formu, Gordon je bio prvi iza Jokera. Njegova je realizacija na rekordnih preko 57 posto iz igre. Atletično krilo s impresivnim mogućnostima kretanja.
Ne postoji ekipa koja je u stanju igrati pick and roll između ‘četvorke’ i ‘petice’ kao što to radi Denver. Gordon je postao majstor u zatvaranju svog braniča (tzv. sealing) kako bi osigurao prolaz prema košu. Radi to u ranoj fazi napada duboko u postu, nakon deblokiranja u pick and rollu i kao ball-handler kojemu Jokić postavlja blok. Zbog specifičnih karakteristika dvojice visokih igrača, Mike Malone se više oslanja na inverzivne pick and roll setove u kojima obojicu koristi na lopti.
Napad nije problem
Gordon je kao playmaker pokazao kako može zadržati obrambenog igrača na leđima i pronaći Jokića nakon kratkog rolla. Njegova sposobnost igranja uz aktualnog MVP-ja ne ističe se samo u napadu. Solidan je i u zaštiti obruča, može sve preuzimati te se dolaskom KCP-a pomaknuo bliže košu. Prošle je sezone morao više braniti vanjske igrače, a sad se može orijentirati na pomoć u reketu. Kakav mu je potencijal pokazao je u sudaru s Clevelandom. Evan Mobley i Jarrett Allen zajedno su protiv njega šutirali 1/8 iz igre.
Uopće nema sumnje da je Murray drugi totem, jednako ga obožavaju i igrači i navijači, a kemija koju Denver ima dobrim djelom upravo je njegova zasluga. Dovoljno je bilo pratiti izjave novopridošlih igrača da bi se dobila krvna slika. Brown nikad nije bio dio bolje svlačionice, a KCP smatra kako ova skupina ima dosta osobina šampionskih Lakersa od prije nekoliko godina. Naravno, drugačiji je profil momčadi, ali s oporavljenim Murrayem ima sve potrebne sastojke. Jokić ima dominantan utjecaj na igru, a Murray je ta druga karika. Denverov pomoćni trener David Adelman usporedio ih je s legendarnim tandemom Utah Jazza iz doba Jerryja Sloana. Rekao bih da su suvremena verzija Johna Stocktona i Karla Malonea.
Ne očekujem da ponovno vidimo Murraya iz bubblea, jer teška ozljeda negdje mora ostaviti traga, ali njegov učinak u zadnjih 16 utakmica pokazuje pomak u tom smjeru. Playmaker Nuggetsa je na 50 posto za dva, 45 posto za tri i 60 posto efektivnog šuta. U obrani je i dalje potreban napredak, ali s defenzivnim iskorakom Caldwell-Popea i Brownovim intenzitetom ova je ekipa imala nekoliko odličnih obrambenih dionica u clutchu.
Petorka Murray, KCP, Brown, Gordon i Jokić nalazi se u top 10 defenzivnih postava s najmanje 200 odigranih minuta. A nije najbolja. Zanimljivosti radi, bolje stoji petorka s Porterom Jr.-om umjesto Browna (trenutno četvrta). Gledajući i na 100 odigranih minuta, ta postava još uvijek ne izgleda loše (oko 12. mjesta). Međutim, to je glavna Denverova boljka. Napad nije i ne bi trebao biti problem uz toliko dobrih opcija. Prije mjesec i pol dana Nuggetsi su ispisali povijest zabivši 98 poena iz reketa protiv Washingtona, ali neće prolaziti u doigravanju ako im to bude recept. Obrana reketa i pick and rolla te defenzivna tranzicija elementi su na koje bih stavio naglasak. U tome je Maloneova družina ranjiva.
Osnovna pick and roll shema kojom ih se napada izvlači obrambenog igrača (obično Jokića) visoko na loptu, što ostavlja ogromni pritisak na njihova niskog igrača da preuzme rollera (tzv. tag) i oporavi se do perimetra. To je odnedavno područje vidljivog poboljšanja, s Gordonom i Brownom kao bitnim čimbenicima u tom smislu.
Malone je, također, počeo eksperimentirati s varijantama koje Jokića ostavljaju u zoni (ne dropu) i preuzimanjem idućeg najbližeg igrača (tzv. pre-switchingom) kako bi svog centra zadržali bliže košu i dalje od ball-screen akcija. Vrijedi napomenuti kako se obrana popravila Porterovim oporavkom od ozljede pete. Koliko god zvučalo čudno, Porter Jr. je korigirao obranu bez lopte, uravnotežile su se pravovremene rotacije i zoniranje na slabijoj strani.
Generacijski talent
Interesantno, gotovo svi navedeni pomaci povezani su s Caldwellom-Popeom, koji je primarni branič na lopti, što je omogućilo Gordonu da brani više pozicije i preuzima u obrani na pick and rollu, Murray se može fokusirati na probijanje kroz blokove, a Porter usmjeriti na jedan do dva segmenta i pokrivati closeout. Nije idealno, ali daje Denveru šansu. Nuggetsi su značajno smanjili suparničke šutove za tri poena. U 2023. su četvrti po dopuštenim tricama s najmanje primljenih u prosjeku (manje od 10 po utakmici). Nešto je i do suparnika koji su loše šutirali, ali vidi se mobilnost u obrani.
Klupa je mjesto neizvjesnosti. Povlačenje DeAndrea Jordana iz rotacije u korist Zekea Nnajija pomoglo je stabilizirati obranu druge petorke. Vlatko Čančar preuzeo je minute ozlijeđenog Jeffa Greena, s čijim se povratkom dobilo na konkurenciji. Očigledan minus je Bones Hyland, koji je neupotrebljiv ako ne ulazi šut. Kako Malone preferira druge petorke s Murrayom, obrana zna biti kaotična. I dok je napad s Jokićem na klupi još nekako i održiv, par Murray-Hyland prima 123 poena na 100 posjeda lopte. Bolje minute dobiva od Christiana Brauna.
Denver je i među lošijima u tranzicijskoj obrani — koja se, doduše, ne osjeti toliko zbog dobrog postotka šuta, ali napad je toliko sjajan da je dovoljno biti samo prosječan i kontrolirati broj izgubljenih lopti. Slabija točka je Porter Jr. i njegova obrana na lopti. U regularnoj sezoni može ga se istrpjeti, ali kad ga se obrambeno izloži i smišljeno cilja, nastaje nered. Tada su potrebne prilagodbe. Celticsi su kontinuirano napadali njega umjesto Jokića, potonjeg tjerajući u kut da donosi odluke sa strane pomoći. Koliko će Malone s njim biti uspješan u branjenju ball-screen akcija, toliko će Nuggetsi biti opasniji.
I to bi moglo utjecati na njihovu sudbinu u playoffu.
Shaquille O’Neal je posljednji centar koji je bio MVP finala. Je li Jokić toliko moćan da uzdrma filozofiju današnje NBA lige, u doba u kojem gotovo svi slažu ekipu oko bekova i krila težeći small-ballu? Oni koji su isprobavali nešto drugo nisu uspjeli. Malo ih vjeruje da to može poći za rukom Nuggetsima, izuzev njihovih fanova.
Jedno je sigurno: Jokić je generacijski talent i ako itko može promijeniti današnji narativ, onda je to on. Reći će neki da je falinga u obrani. Bio je to i Stephen Curry. Prigovorit će da ne šutira puno trica i ponekad zna biti pasivan u napadu. Giannis Antetokounmpo, pak, nije mogao pogoditi bacanje i lošiji je šuter nego što je Jokić ikad bio. Dakle, svi su prvaci imali neki nedostatak i nitko nije uspio sam.
Denver treba težiti savršenstvu ondje gdje su mu jače strane, a ostali moraju shvatiti svoje uloge i biti podređeni zajedničkoj misiji, jer sve drugo je sporedno — na primjer, to koliko je tko zabio ili uzeo šutova. Nowitzki je nedavno dobio kip ispred dvorane u tipičnom stilu koji je patentirao tijekom karijere: skok-šut s jedne noge unatrag, na čijem dnu piše “Odanost nikad ne prestaje”.
Jokić je pokazao odanost i Denver mu je uzvratio istom mjerom. Njegov neortodoksni šut Sombor Shuffle jest unikat, jednako neobranjiv i ubojit, dvostruki je MVP i još mu je preostalo domoći se prstena, doći na pijedestal koji će ga ubrojiti u mali krug igrača i podariti mu sportsku besmrtnost.