Anthonyju Edwardsu bile su dvije godine kad je Minnesota posljednji put dobila playoff seriju. Wolvesi ne samo da su uspjeli proći prvu seriju još otkako je Kevin Garnett bio MVP, a Sam Cassell izabran u drugu All-NBA petorku, već su pomeli supermomčad iz Phoenixa. Posljednji put uopće kad je neka muška sportska franšiza iz Minnesote završila playoff seriju bez poraza bilo je davne 1985., kada su Minnesota North Stars porazili St. Louis Blues u NHL-u. Danas, ponajviše zahvaljujući novom superstaru u gradu, nema razloga za brigu. Edwards je nadigrao trojicu Phoenixovih All-Star igrača, ali za ukupni uspjeh u seriji bio je potreban kolektiv.
Minnesota je doigravanje otvorila kao prva obrambena momčad lige, ali s tek 17. napadom i ružnim porazom u posljednjoj utakmici regularne sezone protiv Phoenixa. Sunsi su ih tri puta dobili na sličan način, eksploatirajući Rudyja Goberta i zaustavljajući Edwardsa. Kad je Gobert bio na terenu, Phoenix je nadigrao Wolvese s 25, 26 i 17 razlike, što su bile tri od njegovih četiriju najgorih +/- utakmica u sezoni. Nadalje, Edwards je u tim dvobojima bio na prosjeku manjem od 15 poena. Međutim, sve se okrenulo. Momčad Chrisa Fincha zagospodarila je terenom od prve utakmice i napadački moćni trojac Sunsa učinila inertnim.
Možemo krenuti od Goberta, po mnogima precijenjenog i toliko osporavanog igrača, čije su playoff minute u prošlosti znale buditi sumnju. Gobert je u četiri utakmice prve runde obranom i ostankom u igri pokazao da može biti faktor; njegov +/- je bio +19, +12, +21 i +10. Finch ga je počeo micati s parketa tek u četvrtoj utakmici kad se Frank Vogel napokon sjetio zaigrati s niskom petorkom.
Kako su Wolvesi Goberta učinili korisnim? Za početak, ostavljali su ga u switchu protiv bilo kojeg od trojice Phoenixovih glavnih igrača. Znali su da će ga Vogel izvući na perimetar i pokušati stvarati prednost igrom jedan-na-jedan. S tim da se Phoenixov napad sastoji od puno pick and roll akcija koje su tome prethodile. No, unatoč činjenici da imaju Kevina Duranta, Devina Bookera i Bradleyja Beala, u prvih osam četvrtina samo su jednom postigli 30 poena.
Ali ako je ijedna momčad Zapadne konferencije složena tako da zaustavi Denver, onda je to Edwardsova Minnesota
Finch je počeo seriju tako što je stavio Karl-Anthonyja Townsa na Duranta, Jadena McDanielsa na Bookera i Edwardsa na Beala. Svaki od njih, kao i Gobert prilikom preuzimanja, imao je zadatak odraditi obranu bez puno pomaganja. Pa čak i Mike Conley, koji nije više u najboljim godinama, pa je slaba karika. Time je Minnesota oduzela šut za tri poena i brojna dodavanja koja su znala slijediti nakon probijanja prve linije. Phoenix je završio playoff s najmanjim brojem šutova za tri poena od svih 16 momčadi (26 po utakmici).
Finch je uspio u tome da suparnikovu snagu pretvori u njegovu slabost. Sunsi su regularni dio završili s dvojicom od četvorice najefikasnija igrača po šutovima s poludistance s preko 50 posto realizacije, Durantom i Bookerom. Minnesotin trener nije mislio da će s Townsom zaustaviti Duranta, koji je u prvoj utakmici šutirao 11/17. Plan je bio otežati mu šut za dva poena i spriječiti da ovaj ispada na drugim dijelovima terena.
Otključani napad
To je bio slučaj i s Conleyjevom obranom, kojom je podsjetio na svoje najbolje dane iz Memphisa. U isto vrijeme McDaniels je ugasio Bookera sve do četvrte utakmice, dok je Nickeil Alexander-Walker svojim tricama iz kornera i branjenjem midrangea ispao korisniji od Beala. Zapravo je cijela Minnesotina momčad imala savršenu seriju.
Njihovo je samopouzdanje dodatno skočilo dok je Towns bio izvan terena. Rezultat toga je Conleyjevih 10 poena u drugoj četvrtini treće utakmice, kad je primijetio da na početku druge i četvrte četvrtine može biti agresivniji u napadu. Tada Edwards obično sjedi na klupi, a Minnesota je uspostavljala ritam preko Conleyja i njegova pick and rolla s Gobertom. Alexander-Walker je u toj utakmici uzeo 10 šutova za tri poena, a sva četiri zabio je u trećoj četvrtini. Upravo to je dio u kojemu su Wolvesi posebno briljirali. U prve tri utakmice Minnesota je ostavila Phoenix na 20 poena, 37 posto šuta iz igre, 21 posto za tricu i tek 3,7 asistencija u trećoj, dok je ona bila na 31,7 poena, 57 posto šuta iz igre, 52 posto za tri i 7,3 asistencije. Daleko najveća razlika u bilo kojoj četvrtini serije.
Doduše, Minnesotin je napad otključao i Towns. Gledajući Naza Reida kako funkcionira uz Goberta, KAT je shvatio da mora promijeniti svoj pristup igri kako bi pomogao momčadi. Igrač je koji se najviše žrtvovao. Ne samo da je prilagodio svoju igru i tijelo uz Goberta, nego je uvelike promijenio napadački pristup u doigravanju. U četiri utakmice uzimao je prosječno 12,3 šuta — manje u karijeri šutirao je samo u playoffu 2017./2018. — ali njegova učinkovitost nikad nije bila veća (53 posto iz igre i za tri poena).
Dok je bio na klupi, Towns je pisao bilješke i upijao Reidov stil igre te izvukao benefite za sebe. Nakon što je prosječno gubio tri lopte po utakmici, u seriji protiv Phoenixa smanjio je to na 1,8. Postao je nesebičniji, konkretniji prilikom kretanja u dribling i kompenzirao broj prodora na koš ubrzanjem protoka lopte. Dopustio je utakmici da diktira njegovu igru, neovisno o tome koliko zabio. Finch ga je koristio u pick and rollu s Gobertom, u postu protiv niske petorke i kao catch-and-shoot opciju. Phoenixova je želja bila da suzi parket i forsira izgubljene lopte, a Minnesota je dodavanjima razdvajala obranu dok ne dođe do pravog trenutka za napad na koš. Tako je McDaniels dočekao drugu utakmicu, šutirajući 10/17 iz igre za 25 poena.
Uoči početka sezone pisao sam o tome kako Minnesota ovisi o Edwardsu i da može postati prvi igrač nakon Garnetta koji je može odvesti dalje od prosječnosti. To se i obistinilo.
Nakon prošlogodišnjeg All-Star nastupa poboljšao je gotovo svaki aspekt svoje igre, ali najvažniji razvoj stigao je u playmakingu i donošenju odluka. Naučio je kad treba prepustiti loptu, kao u trećoj utakmici. Svako pomaganje Sunsa rješavao je jednostavnim čitanjem. Učinio je Townsa efikasnijim kroz njihovu pick and roll igru i koristio zakašnjelu rotaciju. Omogućavao je otvorene šutove svojim suigračima prilikom prodora uz osnovnu liniju i probijajući Beala kad bi skupio obranu. Završio je prvi krug playoffa sa 6,3 asistencije po utakmici.
Vukovi napadaju u čoporu
Izuzev razigravanja, Ant je bio nerješiva zagonetka za Phoenixovu obranu kad je trebalo doći do koša. Znao je držati ritam tijekom cijele utakmice i preuzeti kad je bilo najpotrebnije, poput eksplozije u četvrtoj utakmici. Drewa Eubanksa nadmudrivao je od samog početka, samo su Vogelu trebale tri utakmice da shvati kako je s njim pretežito u minusu.
Od dobrih strijelaca odvaja ga to što je njegove prodore postalo nemoguće braniti, jednostavno zbog odabira pravog trenutka za napad, ništa ne forsirajući. S Minnesotinim ball-screen akcijama s Edwardsom probleme će imati i aktualni prvaci Nuggetsi. Wolvesi imaju jako puno uspjeha s njim na krilu, prvo dopuštajući akciji da se pokrene na jačoj strani, a zatim napadajući obranu selidbom lopte na slabiju stranu. Osim što je njihov najbolji napadač, Edwards je drugi playmaker iza Conleyja. Logično bi bilo da je lopta kod njega u rukama, ali Finch je kroz lažne akcije s Conleyjem na jednoj strani, a Edwardsom na drugoj, rastezao obranu i zadavao Phoenixu udarce od kojih se nije mogao oporaviti.
Iako su Vukovi bolji nego prošle sezone, momčad koju treba srušiti s trona je Denver. Jokić je tradicionalno dominirao protiv Goberta, isto je radio i Reidu, pa je pitanje kako će Finch postaviti obranu.
Hoće li ostaviti svoje visoke jedan-na-jedan protiv Jokića, učiniti ga strijelcem i pokušati zatvoriti linije dodavanja? Čini se smislenim, a opet rizičnim, uzimajući u obzir Jokićevu genijalnost u čitanju igre. Kentavious Caldwell-Pope i Aaron Gordon bolji su obrambeni od bilo kojeg igrača na Phoenixovu rosteru i bit će zaduženi za Edwardsa i Townsa, što znači da donekle mogu preuzimati njihov pick and roll. Kažem donekle, jer Towns je ipak mismatch za KCP-a. Ostatak Minnesotinih igrača pokazao je da može biti faktor u napadu. Štoviše, njih osam u rotaciji više je nego što Denver ima vlastitih napadačkih rješenja. Ali ima paklenog Jamala Murraya, na kojemu će se vjerojatno izmjenjivati nekoliko igrača, počevši od McDanielsa i Alexandera-Walkera.
Na primjeru Sunsa vidjeli smo da omjer iz regularne sezone ne mora ništa značiti, ali dva segmenta igre mogla bi biti presudna.
Wolvesi su u playoffu drugi po stopi slobodnih bacanja i dominirali su po broju ofenzivnih skokova (39,2 posto). Međutim, Denver je u stanju držati kontrolu defenzivnog skoka i ako postotak šuta iz igre ne bude zadovoljavajući, teško da će dolaziti do poena iz druge prilike kao što su mogli protiv Sunsa. Minnesota ovdje neće toliko morati braniti midrange (barem ne trojicu igrača) i šut za tri poena (Denver zabija trica kao Orlando), ali hoće igru dva-na-dva Jokića i Murraya te kretanje bez lopte. Za njih će taj dio terena opet biti ključan.
Za razliku od regularne sezone, Minnesota ima najbolji ofenzivni rejting u doigravanju, ali protiv porozne Phoenixove obrane. Ono što jest održivo je Edwardsova forma: on je četvrti strijelac u ovom doigravanju s preko 50 posto šuta iz igre. Vrlo je izgledno da Jokić bude prva violina serije, osim ako Edwards ne oživi nove dijelove svoje igre, zbog čega mu i tepaju da stilski podsjeća na Michaela Jordana. Što znači da Wolvesi moraju imati minimalno drugog i trećeg igrača i djelomično neutralizirali Murraya.
Ali ako je ijedna momčad Zapadne konferencije složena tako da zaustavi Denver, onda je to Edwardsova Minnesota. Jer Ant je u stanju utjecati na igru na raznolike načine i istovremeno odlučiti utakmicu. S njime na čelu Vukovi napadaju u čoporu.