Mbappé je savršen za Real
S ovakvim suigračima dobit će loptu, samo treba biti strpljiv
On je veliki igrač, ali relativno atipičan i s mentalitetom koji je drugačiji od većine drugih superzvijezda
Dok je Kylian Mbappé bio još nepoznati dječak u akademiji Clairefontaine francuskog nogometnog saveza, na njegovu je adresu došao poziv. Zinédine Zidane ga je na tjedan dana pozvao u Madrid, gdje je trebao trenirati u omladinskom pogonu Real Madrida, pogledati utakmicu i upoznati prvotimce. To je za Mbappéa bilo ostvarenje sna. Zidanea je poznavao, on je više puta dolazio u Clairefontaine održavati treninge najtalentiranijim mladim francuskim nogometašima. Međutim, Mbappéu je Real Madrid bio najdraži klub, a cijela soba u kojoj je spavao bila je oblijepljena slikama i posterima. Glavni je lik bio Cristiano Ronaldo, čiji je poster u bijelom dresu zauzimao mjesto kraj Mbappéova uzglavlja.
Mbappé i Real Madrid su uvijek bili suđeni jedno drugome. On je oduvijek želio obući bijeli Realov dres, a klub ga je pokušao dovesti 2017., pa 2021. i 2022. Sve je vodilo jedno drugome, a Mbappéovo pridruživanje Real Madridu bilo je najlošije čuvana nogometna tajna u povijesti. Nakon sedam godina u Paris Saint-Germainu, Mbappé je ovog tjedna službeno ostvario svoj san.
To je tipični Galácticos transfer koji je u srži Realova poslovanja. Riječ je o jednoj od najvećih zvijezda među mlađom populacijom. Prošle je sezone njegov bio najprodavaniji dres s imenom nekog nogometaša, bez obzira na to što ‘prazan’ PSG-ov dres nije ni blizu brojki koje ostvaruju Barcelona, Real Madrid i Manchester United prodajom svojih ‘praznih’ dresova. Mbappé je veći brand od PSG-a, pogotovo među djecom, a Real je to tražio. Pogotovo zato jer je Mbappéov san uvijek bio zaigrati ondje. Real je dobio zvijezdu koju je tražio, ali nogometna strana ovog transfera i logika dovođenja takvog napadača u momčad kojoj napad nije problem svodi se na jednu specifičnu Mbappéovu karakteristiku.
Veliki igrači obično traže loptu. Možda Bruno Petković nije najbolji primjer jer on i obično prilazi veznom redu, ali kad je Rijeka u zadnjoj prvenstvenoj utakmici pritisnula Dinamo i onemogućila prijenos lopte na suparničku polovicu, Petković je do lopte dolazio na poziciji koja je u prosjeku bila bliže njegovim vratima nego što je to radio Josip Mišić. Od 18 Petkovićevih kontakata s loptom u prvom poluvremenu, čak je 15 bilo na Dinamovoj polovici. Kada lopta nije dolazila njemu, on je došao lopti.
Međutim, to nije karakteristično samo za igrače koji sudjeluju u izgradnji napada. Cristiano Ronaldo je prošlo Svjetsko prvenstvo počeo kao prvi napadač portugalske reprezentacije. Fernando Santos mu je namijenio ulogu čiste devetke, a uz njega su u napadu igrali Bruno Fernandes i João Félix, koji su mu trebali kreirati prilike, dok je Bernardo Silva bio pozicioniran nešto niže.
Problem je nastao na poziciji zadnjeg veznog. Santos je prvo pokušao s Rúbenom Nevesom, pa je gurnuo Williama Carvalha, a eksperimentirao je i s Joãom Palhinhom, ali ni s jednim rješenjem nije mogao dobiti dovoljno protočan posjed lopte. Nije bilo brzog okreta strane za izolacije na drugom boku, teško se probijala suparnička vezna linija i lopte su rijetko dolazile do međuprostora. Greška nije bila isključivo u Nevesu, Carvalhu i Palhinhi; Santosova je taktička struktura bila slaba i suparnici su relativno jednostavno zatvarali pristup zonama iz kojih se moglo uputiti loptu u kazneni prostor.
Veliki igrači, veliki ego
To je značilo da lopta nije dolazila do Ronalda, a Ronaldo bi se onda spuštao do centra kako se ne bi osjećao isključeno. Njegovo spuštanje po loptu toliko je uništavalo ionako krhku napadačku strukturu da je Santos u knockout fazi natjecanja odlučio ostaviti Cristiana Ronalda na klupi. Protiv Švicarske je od prve minute krenuo Gonçalo Ramos i zabio tri gola, a 25 od svojih 27 dodira s loptom imao je iznad linije Félix-Fernandes.
Cristiano Ronaldo nikad nije bio kreativan napadač. Moćan, prodoran, dominantan u kaznenom prostoru i sjajan strijelac, ali nikad jedan od onih koji se spuštao po loptu, zadržao je, odigrao dupli pas sa suigračem ili je podvalio na krilo. Nema nikakve logike da se 38 godina stari Ronaldo spušta na centar napraviti višak u posjedu koji ne mogu napraviti Bernardo Silva, Bruno Fernandes i João Félix. Nije bilo logike ni kada je bio puno mlađi i prodorniji, a pogotovo ne kad je u kasnim igračkim godinama evoluirao u klasičnog napadača. Ali to nije stvar logike nego mentaliteta i želje da se pomogne.
O sličnim stvarima je pričao Carlo Ancelotti kad je objašnjavao kako su Filippo Inzaghi i Andrij Ševčenko funkcionirali kao napadački tandem.
Iza njih su u AC Milanu igrali Kaká, Andrea Pirlo, Clarence Seedorf i Gennaro Gattuso, ali je postojala uigrana kombinacija da se Gattuso ili Seedorf podignu u napad, ovisno o tome spuste li se na stranu Inzaghi ili Ševčenko. Ancelotti je to radio na treninzima, iako Milan u suštini tim spuštanjem ne bi dobio ništa. Ako treba probiti liniju, bolje da se rotiraju Kaká i Seedorf nego da na centar dođe Inzaghi. Međutim, ako lopta neko vrijeme ne bi došla do Inzaghija i Ševčenka, oni su postajali nervozni. Ovo je bio Ancelottijev način zadovoljenja njihove potrebe da dođu u kontakt s loptom i da se osjećaju uključenima, a da se ne uruši taktička koncepcija momčadi.
Sir Alex Ferguson je u svojoj autobiografiji napisao da je jedan od najvećih izazova koje je imao bio kako dovoljno često dovesti loptu do Ruuda van Nistelrooija. To nije napadač poput Karima Benzeme ili Harryja Kanea koji mogu biti korisni kad se spuste na centar; Van Nistelrooij je svoju svrhu imao isključivo u kaznenom prostoru, ali kad neko vrijeme lopta ne bi dolazila do njega, on bi odlučio napustiti svoju poziciju i lutati po terenu tražeći loptu.
Riječ je naprosto o mentalitetu. Veliki igrači u pravilu imaju izražen ego, ali obično imaju izraženu i odgovornost za rezultate. Kad momčadi ne ide, oni na sebe preuzimaju dužnost da poprave stvari, pa čak i onda kad to nema logike ili kad zapravo šteti taktičkoj strukturi. Možete to nazvati liderstvom ili mesijanskim kompleksom, ali kad lopta ne dolazi njima, oni idu prema lopti.
Atipična zvijezda
Mbappé je dosad pokazao potpuno drugačiji pristup.
“Kylian ne treba biti povezan s ostatkom utakmice”, objasnio je Mauricio Pochettino za The Athletic prije Svjetskog prvenstva 2022. “On može biti gore pet ili 10 minuta bez da je uključen s ostatkom momčadi, a onda se samo pojavi i dobije utakmicu. Čak i onda kad ne dira loptu, Mbappé je opušten jer zna da će, kad lopta napokon dođe do njega, napraviti razliku i da će proći suparnika.”
To je karakteristika koja je išla protiv njega dok je bio u PSG-u. Daleko od toga da je Mbappé ostao bez učinka; u 308 utakmica za PSG zabio je 256 golova, a dodao je još i 108 asistencija, što znači da ima 1,3 postignutih ili asistiranih golova na 90 minuta igre. Ali isto tako, često su se događale važne utakmice u kojima je Mbappé bio običan i nije se nametao kao nezaustavljiva sila.
Recimo, u prvoj četvrtfinalnoj utakmici Lige prvaka ove sezone, Mbappé sredinom prvog poluvremena 17 minuta nije bio u kontaktu s loptom. To je petina utakmice koju je proveo izvan kombinacija. Barcelona je dominirala posjedom, PSG se mučio s prenošenjem lopte na suparničku polovicu, a Mbappé je čekao pod paskom Ronalda Araúja i Julesa Koundéa bez da se pokušao spustiti do Vitinhe i Fabiána Ruiza. Prije toga je na Svjetskom prvenstvu u Kataru u utakmici osmine finala između Francuske i Poljske pretrčao svega 7,76 kilometara, što je najmanja ukupna prijeđena udaljenost na jednoj utakmici SP-a gledajući period od 90 minute igre i sudačku nadoknadu.
Zašto onda Real Madrid toliko želi takvog igrača?
Zato što je Mbappé Poljacima spremio dva gola, jednom je asistirao i još je imao pet uspjelih driblinga. Stvari koje su bile problem u PSG-u se vrlo lako mogu pokazati kao savršena karakteristika za Real Madrid.
Jasno, Ancelotti će u idućoj sezoni presložiti momčad koja je ostala bez Tonija Kroosa. Za očekivati je da će Jude Bellingham dobiti sasvim drugačiju ulogu od one koju je imao ove sezone, a isto tako je za očekivati da će Real izgubiti barem dio one rutine koje su godinama držali Kroos, Luka Modrić i Xabi Alonso. Real je do titula u Ligi prvaka dolazio iz veznog reda koji je davao kontrolu, stabilnost i mirnoću pod pritiskom, a onda i spremnost na čekanje pravog trenutka.
Mbappé je majstor čekanja pravog trenutka i zato se tako dobro uklapa u Real. Na vrhunskoj razini još samo Erling Haaland ima takav mentalitet da ga ne pogađa to što nije primio loptu nego ponavlja svoje kretnje dok je konačno ne primi. Svi drugi vrhunski igrači nakon nekog vremena postanu nestrpljivi i požele opipati loptu, pa čak i onda kad ne mogu zapravo pomoći.
Čak i bez Kroosa te s Modrićem u smanjenoj ulozi, Realu ostaje dovoljno kvalitete da mu ne treba superheroj koji će doći po loptu i odraditi sve sam. Tu je Bellingham, tu je Vinícius Júnior, a tu su Federico Valverde i Aurélien Tchouaméni koji nisu primarni kreatori, ali odrađuju svoj posao. Pitanje je koliko će se Real promijeniti u stilu igre, ali s ovakvim suigračima na terenu Mbappé će dobiti loptu; samo treba biti strpljiv i čekati svoj trenutak, a onda ga iskoristiti.
On je veliki igrač, ali relativno atipičan i s mentalitetom koji je drugačiji od većine drugih superzvijezda. Ponekad je primadona, rijetko se ponaša kao pravi lider u krizi, ali Realu donosi strpljenje koje se savršeno uklapa u strpljenje koje je postalo karakteristika cijele momčadi. A zato nogometna strana ovog transfera i logika dovođenja takvog napadača u momčad kojoj napad nije problem ipak ima smisla.