Trebala je ovo biti mirna plovidba kroz sezonu za Portland Trail Blazerse. Nakon što su u prošloj kroz play-in turnir jedva uhvatili zadnji vlak za playoff, bili su odlučni da se ove godine ne dovedu u istu poziciju. U free agencyju su bili jedna od najaktivnijih ekipa. Novopridošli Robert Covington i Derrick Jones Jr trebali su riješiti obrambene probleme, a dovođenje Enesa Kantera te novi ugovori za Carmela Anthonyja i Rodneyja Hooda bili su garancija da će momčad imati i širinu da izdrži zgusnuti raspored u skraćenoj sezoni.
Ali neke ekipe teško mogu protiv svog bremenitog povijesnog naslijeđa. Jedni ne mogu pobjeći iz osrednjosti, drugi ne mogu do playoffa, treći ne mogu da ne zeznu na draftu, a Blazersi ne mogu bez ozljeda bitnih igrača. CJ McCollum i Jusuf Nurkić, nominalno drugi i treći najbolji igrači ekipe, od sredine siječnja su izvan stroja zbog ozljeda. Na to se nadovezala nova sezona u kojoj Blazersi opet imaju jednu od najgorih obrana u ligi i očekivani iskorak na tom dijelu parketa nije ostvaren.
Usprkos nedaćama, Portland je s omjerom 21-15 opet nekako peta ekipa na Zapadu. Na prvu se čini da ipak mirno plove sezonom, ali to je samo zato jer imaju prekaljenog kapetana. Damian Lillard ni ove sezone nije zakazao.
U prosjeku bilježi 29,8 poena, osam asistencija, 4,3 skoka, 58 posto efektivnog šuta iz igre i 38 posto za tricu. Lillard je i u ovoj sezoni pokazao da je jedan od najboljih igrača u ligi. I ne samo to. Ova sezona je konačni dokaz da je Dame najbolji u ligi onda kad je najteže. Glavni razlog zašto sezona Blazersa iz rezultatskog kuta izgleda kao mirno krstarenje, a ne brodolom, taj je što što njihov najbolji igrač apsolutno dominira u clutch momentima. U gustim završnicama, onda kad je more najnemirnije, počinje Dame Time. Tada Lillard uzima kormilo u svoje ruke i vodi Portland u mirnu luku.
I dok se drugi igrači često pokolebaju i slome pred težinom situacije, Lillard kao da vodi ljubav s pritiskom
Njegova closerska herojstva dobro su dokumentirana. Od 2012. kada je došao u ligu pa do ove sezone Lillard je igrač s najviše postignutih poena za izjednačenje ili vodstvo u clutchu, odnosno u zadnjih pet minuta utakmice u kojima je rezultatska razlika pet poena. Danas ne postoji ekipa u ligi koja u devet Lillardovih sezona nije stradala od njegove ruke u Dame Timeu.
Lillard je također i autor dva pobjednička koša koja su rješavala playoff serije. U svojoj drugoj godini u ligi tricom sa zvukom sirene je u šestoj utakmici prve runde poslao Houston Rockets kući. Isto je napravio i Oklahoma City Thunderu u petoj utakmici prve runde 2019. pogotkom koji će se dugo, dugo pamtiti i koji će generacije prepričavati kada je sa zvukom sirene zabio tricu gotovo s centra.
“To je unutar mene”
Da je apsolutni gospodar clutcha Lillard dokazuje i ove sezone. U posljednje dvije utakmice prije All-Star pauze Portland je pobijedio Sacramento i Golden State u gustim završnicama i s ukupnom koš razlikom +6. Protiv Warriorsa Lillard je do zadnjih pet minuta utakmice šutirao 3/13 iz igre, od čega 1/7 za tri poena. U zadnjih pet minuta situacija se potpuno promijenila i Lillard je odjednom postao vruć. Zabio je 10 poena uz šut 3/4, od čega trice 2/3, te donio Blazersima pobjedu. Kingsima je u zadnjih pet minuta spakirao 12 poena šutiravši 4/5 iz igre, 2/3 za tricu i 2/2 iz slobodnih bacanja.
Portland je ove sezone odigrao ukupno 19 clutch utakmica i u njima ima omjer 14-5. Bolja je su samo Philadelphia s omjerom 15-5. Blazersi u gustim završnicama ove sezone imaju i četvrtu najbolju koš razliku na 100 poena od +19. S ovakvim brojkama cilj Blazersa od utakmice do utakmice je samo jedan: nekako zadržati egal do zadnjih pet minuta, a onda sve prepustiti glavnom protagonistu Dame Timea.
I brojke nam govore da su ovo što igra Lillard u završnicama možda i najdominantnije clutch predstave uopće. U 19 clutch utakmica ubacio je ukupno 104 poena, samo jedan manje od Zacha LaVinea koji je zabio 105, ali su njemu za to trebale i tri utakmice više. Lillard šutira 63 posto iz igre (31/49), tricu 58 posto (14/24) i slobodna bacanja 100 posto (24/24). Njegov true shooting percentage iznosi nestvarnih 84,8 posto. Usporedbe radi, drugi iza Lillarda je James Harden s true shootingom od 75 posto, a treći je Joel Embiid sa 65,3 posto.
Vrijedi još jednom napomenuti da je Lillard sve ovo postigao bez McColluma kao drugog najboljeg kreatora momčadi i bez Nurkića, koncepcijski jako bitnog igrača zbog blokova i short roll igre. Uspio je usprkos tome što su Covington i Jones Jr. vrlo klimavi šuteri, što je Gary Trent Jr. drugi najbolji kreator momčadi i što na petici utakmice zatvaraju Kanter ili Anthony. Najbolji strijelac Blazersa nakon Lillarda je Trent Jr. koji je u 16 clutch završnica ubacio ukupno 23 poena; Anthony je u 13 završnica zabio 16, Covington u 16 završnica 15 poena.
“Ne postoji utakmica koju ne mogu staviti pod svoju kontrolu”, objašnjava Lillard. Za njega, Dame Time momenti su prvenstveno stvar mentalne fokusiranosti i unutarnjeg osjećaja koji proživljava, a mi mu svjedočimo u vidu pobjedničkih šutova. “To je unutarnja stvar. Ja je zahtijevam, zahtijevam nešto dodatno od sebe”, govori i dodaje: “To ne dolazi od trenera Terryja Stottsa, ne dolazi od Phila Becknera (Lillardov osobni trener, op.a). Ništa od toga. To je unutar mene, kada razmišljam: ‘Moram pronaći način’. To je za mene šansa da napravim veliku stvar.”
Kao da rješava slagalicu
Iako mentalni aspekt priče ima zasigurno veliku ulogu u Lillardovim clutch uspjesima, nikako ne treba podcijeniti njegovo igračko umijeće.
Jedan je od najboljih scorera lige i igrač koji je u stanju lakoćom izigrati svaki tip obrane koji suparnik u završnici postavi pred njega. Nije tako bilo oduvijek. U playoffu 2018. Portland je u prvoj rundi s 4-0 pometen od New Orleans Pelicansa. Jedan od glavnih razloga neuspjeha bilo je to što Lillard nikako nije uspijevao riješiti protivnička udvajanja u pick and rollu. Seriju je završio sa svega 18,5 poena na kontu uz 35 posto šuta iz igre, 30 posto za tricu, samo 19 asistencija u četiri utakmice i čak 16 izgubljenih lopti.
Odmah po ispadanju iz playoffa bacio se na analizu tih utakmica, svoje igre i treninge koji su mu trebali pomoći da se isto ne ponovi. Iduće sezone vratio se kao spremniji i bolji igrač, a tri godine poslije Lillard je danas možda i najkompletniji pick and roll kreator s obzirom na to kako čita igru i donosi odluke protiv svake sheme dizajnirane da ga zaustavi, općenito u utakmici i posebno u clutchu.
Glavna obrambena taktika suparnika protiv Lillarda i danas je udvajanje. Da bi im otežali, Blazersi u završnicama uglavnom koriste double drag blokove, odnosno uzastopne blokove koji su najčešće postavljeni jako visoko. Lillard je igrač neograničenog šuterskog dometa i obrane moraju o tome voditi računa. Double drag screenovi služe da se dva obrambena igrača, u strahu od njegova šuta, izvuku visoko prema centru i da se isprazni reket koji se potom napadne kroz roll igru, utrčavanje ili Lillardov ulaz ako probije udvajanje.
Lillard tu takozvanu trap obranu najčešće rješava prijenosom lopte do visokog roll igrača ili do šutera na perimetru prije nego što ga dvojica čuvara do kraja opkole. Ali razvio je i još jednu specifičnu taktiku protiv udvajanja, a to je da obrambenim igračima dopušta udvajanje i praktički sam ulazi u njega i prihvaća ga, da bi onda njime manipulirao i strpljivo pričekao dok se njegov igrač ne otvori na ziceru. Druga varijanta protiv trapa je reject screen, situacija u kojoj nikad ne koristi napad na stranu na koju je blok postavljen nego na ulaz ili šut ide u drugu stranu.
Obrane vrlo rijetko igraju u drop coverageu protiv Lillarda u završnicama jer je to samoubojstvo. Predobar je strijelac sa svih pozicija na parketu i lakoćom kažnjava pick and roll obrane koje visoke igrače drže u zoni. Želi li izbjeći pick and roll obrane i udvajanja, najbolji način da to napravi je da ne zove takve akcije.
Osim pick and rolla. Lillard ima i druga rješenja, prvenstveno izolacijska. Vrlo je komforan sa stepback šutom, ima vrhunske hesitation driblinge kojima se oslobođa čuvara u situacijama jedan-na-jedan, a u sekundarnoj tranziciji lagano će prijeći centar s loptom i onda upaliti nitro pogon te probiti svog čuvara na putu do obruča.
Njegova posebnost u clutchu krije se u mentalnoj čvrstoći, u tehničko-taktičkoj obučenosti, ali najviše u tome što je potpuno preokrenuo logiku clutcha, odnosno, uspio je učiniti da rješavanje utakmice i preuzimanje odgovornosti izgleda lako. Lillard nimalo ne izgleda kao da deaktivira bombu, što clutch momenti zapravo jesu, nego kao da rješava slagalicu. Teški šutovi i donošenje odluka dok je utakmica na vagi za njega su jednostavan posao.
I dok se drugi igrači često pokolebaju i slome pred težinom situacije, Lillard kao da vodi ljubav s pritiskom. Šut za pobjedu koji ulazi, namršteni pogled i pokazivanje na imaginarni sat na ruci da se ne zaboravi kome pripadaju posljednjih pet minuta utakmice. Dame time.