Onog trenutka da je Lionel Messi napustio Barcelonu, bilo je jasno da je duopol u La Ligi otišao debelo na stranu Real Madrida.
Igre moći oko predsjedničke pozicije u Barceloni, a onda i financijska situacija koja je došla kao posljedica upravljačke nestabilnosti, prošle su sezone nagrizle šanse, a Messijev odlazak ih je zakucao u tlo. Znalo se da Barcelona u ovoj sezoni nije faktor za osvajanje prvenstva i jedino što je dijelilo Real od šetnje do naslova bilo je pitanje može li Atlético Madrid održati korak.
Nakon El Madrileña je jasno da ne može.
Real Madrid ima osam bodova više od Seville, 13 od Atlética i 18 od Barcelone. To što ima utakmicu više u odnosu na ta tri suparnika i nije pretjerano važno, Real je stabilan na putu osvajanja naslova prvaka, a Atlético je prokockao možda i zadnju priliku da ostane blizu.
Real ima kvalitetu i u svakom trenutku strukturu igre temelji na čvrstim osnovama koje igrači uvijek odrađuju
Iskustvo nam je pokazalo da će se Atlético na uzorku od 38 kola više mučiti u malim utakmicama nego što će to biti slučaj kod Real Madrida. Čak i prošle sezone, kada je osvojio naslov, Atlético je bio četvrti u ligi po upućenim udarcima, sedmi po driblinzima i osmi po prosječnom posjedu lopte. Real Madrid u svojim utakmicama protiv manjih momčadi lakše uspostavlja dominaciju; bolje kontrolira posjed, dolazi u završnicu s više igrača i više puca po suparničkim vratima, što znači da ima više šansi za gol. Atlético je tu slabiji i to je naprosto cijena koju mora platiti za stil koji Diego Simeone preferira. Međutim, to znači da Atlético razliku mora nadoknađivati u derbijima i kompenzirati nedostatke u napadačkoj igri skupljanjem bodova u međusobnim utakmicama.
To je znao i Carlo Ancelotti, koji je bio svjestan pozicije na prvenstvenoj ljestvici. Znao je da ima prednost i da ne mora nužno pobijediti, ali da nikako ne smije izgubiti i tako dopustiti Atléticu da se približi. Zato je Real u utakmicu ušao nešto opreznije i povučenije, u dubljem bloku i ostavljajući barem petoricu igrača između lopte i Thibauta Courtoisa kao osiguranje od kontranapada. A Atlético je bio Atlético.
Atlético nepotrebno žuri
Netom prije prvog gola dogodila se ova situacija.
Nakon lošeg Courtoisova ispucavanja, lopta pada na Marcosa Llorentea koji je kontrolira bez ikakvih problema, jer desetak metara oko njega nije bilo nikoga i predaje posjed Kokeu. Dakle, Atlético u suštini kreće u klasično otvaranje napada sa svoje polovice terena.
Međutim, Koke se odlučuje odigrati okomitu loptu prema napadu, iako Luka Modrić, Casemiro i Toni Kroos stoje jako usko kako bi zatvorili put upravo za ta dodavanja. Koke forsira, daje vertikalu kroz dvije linije koju Modrić siječe, Casemiro vuče kontru, preko Karima Benzeme odlazi na desno krilo gdje Marco Asensio i Vinícius Júnior rade višak, zatim Vini vraća Benzemi koji završava tranzicijski napad.
Najvažniji aspekt ovog gola su trojica Realovih igrača označeni strelicama. Trokut Modrić-Kroos-Casemiro dobro drži sredinu terena, igrači su usko postavljeni i dobro se pokrivaju. Međutim, Realova prednja trojka stoji prilično loše. I Benzema i Vinícius i Asensio su na desnoj polovici terena. To znači da nema nikoga na lijevoj strani i Koke ima odličnu poziciju za odigravanje lopte prema Rodrigu De Paulu, koji dalje može razigrati Llorentea. Jednim paralelnim dodavanjem Atlético dolazi u napadačku trećinu terena i stvara poziciju iz koje može ući u završnicu.
Ali to je ono što Atlético čini Atléticom i zbog čega ima probleme u malim utakmicama. Umjesto da Koke odigra dodavanje u širinu, on sili vertikalno dodavanje kroz sredinu terena protiv momčadi koja je žrtvovala sve kako bi zatvorila upravo tu sredinu. Na kraju krajeva, Koke se odlučuje dodavati kroz Modrića i Casemira kojima je derbi protiv Atlética bila 236. zajednička službena utakmica. Ne samo da nema mjesta ondje gdje je Koke pokušao gurnuti loptu, nego se još i ova dvojica poznaju do te mjere da pokrivanja rade automatski, jednako kao što je Casemiro automatski reagirao nakon što mu je Modrić ostavio loptu.
Atlético u posjedu naprosto nepotrebno žuri. Nema dobru strukturu i loše okupira zone terena, što se najbolje vidi u činjenici da Yannick Carrasco (označen crvenim krugom) kao desni bek stoji tri metra ispred Kokea, dok nema nikoga na desnoj strani, a loša struktura limitira broj rješenja. Međutim, čak i kada se ta rješenja otvore — kao što se otvorilo dodavanje na De Paula i daljnji višak prema Llorenteu jer je Realova prednja trojka stajala loše, a Kroos je zatvarao sredinu i sužavao prema Casemiru — Atlético forsira nerezonska instant-rješenja umjesto da pokuša igrati metodično i graditi napade ondje gdje se otvara prostor.
Čvrste osnove
Na kraju krajeva, momčad poput Real Madrida će to iskoristiti. Slabija momčad možda ne bi zabila gol kakav je dao Real jer se njen zadnji vezni ne bi odvažio povući loptu kao što je to napravio Casemiro, njeno krilo ne bi stvorilo višak kao što je to napravio Vinícius niti bi njen napadač završio kako je to napravio Benzema. Real Madrid će takvu pogrešku uvijek iskoristiti jer ima kvalitetu i rutinu.
O tome najbolje svjedoči drugi gol. Odnosno, kretanje Danija Carvajala.
Carvajal (označen bijelom zvjezdicom) u cijeloj akciji nije ni dotaknuo loptu. Prvo je stajao na svojoj poziciji desnog beka, pa kada su se stoperi raširili i kada je Courtois izveo loptu Éderu Militãu, a Modrić došao u prilaz, Carvajal odlazi u sredinu jer je svjestan da Asensio drži aut liniju. Carvajal odlazi u sredinu jer prepoznaje da će Militão (stoper označen bijelom strelicom) odigrati dugu loptu naprijed prema Kroosu ili Luki Joviću, a Real nema nikoga tko će kontrolirati odbijenu loptu u sredini, s obzirom na to da se Modrić i Casemiro nisko.
U suštini, Carvajal postaje dodatni vezni igrač kako bi Real zadržao strukturu za osvajanje drugih lopti. Kroos prosljeđuje loptu Joviću, on je daje Viniju i 10 sekundi kasnije imamo ovakvu situaciju.
Carvajal radi dijagonalni trk i za sobom povlači zadnjeg veznog te tjera stopera na pozicioniranje kojim će Viníciusu zatvoriti odigravanje dubine na igrača koji utrčava. To što je Carvajal sklonio njih dvojicu s puta otvara Viníciusu liniju dodavanja na suprotno krilo (što se iz ovog kuta kamere najbolje vidi) i Asensiju ostaje samo završiti akciju.
Carvajal nije dodirnuo loptu, a bio je ključni čovjek za drugi gol. Kada je lopta bila kod vratara, bio je desni bek. Kad su se stoperi raširili i Modrić prišao, pretvorio se u veznog. U završnici je napao dubinu i odvukao stopere kao napadač, te je u trenutku udarca bio najistureniji Realov napadač. Bek, vezni, napadač; sve u istoj akciji i sve bez da je dotaknuo loptu.
Real ne igra ništa što je taktička avangarda. Nije Ancelottijeva igra nešto svemirsko, kao što nitko nije secirao i kopirao Real kad ga je vodio Zinédine Zidane. Međutim, Real ima kvalitetu i u svakom trenutku strukturu igre temelji na čvrstim osnovama koje igrači uvijek odrađuju. Carvajal trči okolo jer to je ono što momčadi treba, treba okupirati zonu uz aut liniju, ali ako je Asensio već tamo i ako je Modrić nisko, onda treba figura u sredini i to Carvajal prepoznaje te ispunjava, jer momčad zna u kojim prostorima mora imati čovjeka.
Atlético ima igračku kvalitetu. Uostalom, pokazao je to u drugom poluvremenu kada je stvorio nekoliko odličnih šansi, pogotovo u kombinacijama oko Joãa Félixa. Nedostaje strukture i okupacije pravih zona terena čime bi raširio suparnika i povremene bljeskove kvalitete pretvorio u konstantni pritisak na suparnika. Međutim, to je Atlético i to je objašnjenje zašto je Real u ovom trenutku 13 bodova ispred.