Kad je Josip Brezni u lipnju prošle godine pokušao opravdati odluku o finalu Kupa koje se igra na dvije utakmice, ponudio je argumente koji su se zasnivali na financijama.
“Razgovarali smo s klubovima i igrat će se sve na jednu utakmicu osim finala koje će se igrati na dvije utakmice”, objasnio je HNS-ov povjerenik za natjecanje za Max Sportove kamere. “To je zanimljivo jer oba kluba imaju prihod od ulaznica. Primjerice, da se ovo finale igralo na dvije utakmice, imali bismo pun stadion i u Šibeniku i u uzvratu. Na ovaj način, možda je zanimljiva i neizvjesnija ta jedna utakmica, ali se napravi previše troškova, a efekt zapravo nije onaj koji bi klubovi mogli imati.”
U samom Statutu piše kako Hrvatski nogometni savez postoji kao neprofitna udruga čiji je cilj poticati, promicati i skrbiti o hrvatskom nogometu i njegovim interesima. Brezni je sam istaknuo da je format jedne utakmice zanimljiviji i neizvjesniji, ali HNS kao primarni interes hrvatskog nogometa ne vidi zanimljivost i neizvjesnost nego novac. Skinuo je odgovornost sa sebe, prebacio ju je na klubove i sve je opravdao eventualnom zaradom koju klubovi mogu ostvariti prodajom karata.
Zadnje finale na dvije utakmice odigrano je prije 10 godina. Kad je Brezni nižepozicioniranim činovnicima u HNS-u objasnio da treba napisati Pravilnik po kojem će se finale Kupa održati, za pretpostaviti je da su oni samo prepisali ono što je vrijedilo prije 10 godina, bez previše razmišljanja. Tako Hrvati u finalu Kupa koje se igra na dvije utakmice još uvijek imaju pravilo gola u gostima, koje je UEFA ukinula prije tri godine.
Što je najgore, obojica trenera mogu biti zadovoljni ovakvim ishodom
Nije nužno gol u gostima jedini razlog zašto smo na Maksimiru gledali opreznu i dosadnu utakmicu, ali definitivno nije pomoglo.
Sergej Jakirović se odlučio za povratak na formaciju s četvoricom u zadnjoj liniji. Prvenstvena utakmica bila je dobra opomena koliko Rijeka svojim pritiskom može stvoriti problema za prijenos lopte na suparničku polovicu, tako da je Jakirović ostavio Sandra Kulenovića na klupi i tako odustao od formacije 3-5-2 koju je otkrio u polufinalu Kupa te je prebacio Dinamo na standardnih 4-2-3-1 sa Stefanom Ristovskim koji je bio stoperski partner Kévinu Théophile-Catherineu, dok su ispred njih bili Josip Mišić i Petar Sučić, pa Martin Baturina te Bruno Petković u vrhu napada.
Nitko nije riskirao
Razlika u odnosu na Rujevicu je bila u tome što Rijeka nije bila toliko agresivna.
Franjo Ivanović ove sezone ima pet postignutih golova u HNL-u. Od tih pet golova je tri zabio Rudešu, a u ostalim je utakmicama promašio devet velikih prilika i može se reći da ga baš i ne ide gol. Uostalom, kad je shvatila da se bori za titulu, Rijeka je uložila solidni novac kako bi dovela Mirka Marića kao proljetno pojačanje napadačke konkurencije. S druge strane, Ivanović donosi ogromnu obrambenu energiju, odličan je u pritisku na loptu i obično je prvi izbor za velike utakmice. Sopić ga je stavio u prvu postavu protiv Dinama na Rujevici, a započeo je i ostale tri prvenstvene utakmice protiv Dinama. Za očekivati je bilo da će se Sopić ponovo odlučiti za njega i tako se prilagoditi suparniku. Međutim, nije se potpuno prilagodio.
Sopić se odlučio za Ivanovića u vrhu napada, odlučio je dati prednost Veldinu Hodži u veznom redu, ali za razliku od zadnji put u Maksimiru kad je na desno krilo stavio Alena Grgića da dodatno pojača obranu još jednim ekstremno odgovornim igračem, ovaj put je odlučio pokušati s Marcom Pašalićem. Zapravo je jedina Sopićeva promjena u odnosu na prvenstvenu utakmicu koju su ova dva suparnika odigrala prije 10 dana stavljanje Martina Zlomislića u prvu postavu kao vratara koji brani Kup. Ostalih 10 igrača je ostalo nepromijenjeno.
Ali Rijeka je u prvom poluvremenu prvenstvene utakmice imala 15 udaraca i potpuno je pomela Dinamo s terena, a ovaj put je imala pet udaraca od kojih nijedan nije išao unutar okvira gola.
Svoju zadnju pobjedu na Maksimiru Rijeka je upisala još 2021., i to u Kupu kad je Goran Tomić izbacio Dinamo u četvrtfinalu. Nakon toga je imala samo poraze i nije bilo za očekivati da će napasti Dinamo na terenu na kojem je skupila nekoliko traumatičnih rezultata. Na kraju krajeva, Rijeka je u 17 domaćih HNL utakmica ove sezone zabila 42 gola, dok je u 17 gostujućih utakmica zatresla mrežu tek 23 puta i uvjerljivo je najuspješniji domaćin lige, a tek je treća po uspješnosti u gostima. U tom kontekstu nije bilo za očekivati da će izaći na Maksimir i dominirati onako kako je napravila na Rujevici prije 10 dana.
Isto tako nije bilo za očekivati ni da će Dinamo previše riskirati. Uteg gola u gostima visio je nad glavom, ali Dinamo je ove sezone navikao čekati svoju šansu i kažnjavati suparnika za pogreške. Doduše, Arbër Hoxha nije kaznio poklone koje mu je ostavio Toni Fruk, ali Dinamo je i u prvenstvenom susretu dočekao jednu situaciju u kojoj je Petković izborio slobodni udarac kad je okrenuo suparnika, a onda je pogodio preko zida za vodstvo.
Strateške prednosti
Dakle, s jedne strane smo imali momčad koja je iznimno neuspješna u gostovanjima na Maksimiru, a s druge strane onu koja je do naslova prvaka došla strpljenjem i (samo)pouzdanjem u to da će dočekati svoju priliku, ali i da će je iskoristiti. Sve to u formatu s uzvratom i golom u gostima. Zato je 0:0 logičan rezultat.
Što je najgore, obojica trenera mogu biti zadovoljni ovakvim ishodom. Sopić nije izgubio na Maksimiru i doma nosi koliko-toliko pozitivan rezultat. Rijeka je puno dominantnija na domaćem terenu i šanse za osvajanje Kupa su sada veće nego što su bile prije utakmice. Jakirović je u poziciji u kojoj mu gol zaista vrijedi dvostruko. Zabije li Dinamo, Rijeka će morati dati dva gola, što je ogromna strateška prednost za Jakirovića u pripremi utakmice.
Doduše, to otvara nove upitnike pred utakmicu na Rujevici i njezinu atraktivnost. S jedne strane, Dinamo nema razloga juriti. Ima čistu mrežu iz domaće utakmice i može čekati. S druge strane, Rijeka mora napasti, ali mora biti i oprezna jer svaki gol koji Dinamo postigne vrijedi ‘dvostruko’, tako da ni ona ne može baš bezglavo juriti naprijed zbog opasnosti gola u gostima.
Zbog pravila kojeg je HNS zaboravio ukinuti i koji je format na dvije utakmice, za kojeg sam Brezni kaže da je manje zanimljiv, napravio još dosadnijim.