Kako je Cleveland postao dobar
Ekipa ima devet pobjeda u zadnjih 10 utakmica i druga je na Istoku
Otkako su prošle godine ispali od New Yorka Knicksa u prvoj rundi doigravanja, Cleveland Cavalierse prati narativ da nemaju identitet. Je li to momčad Donovana Mitchella, mogu li on i Darius Garland igrati zajedno ili ih treba razdvojiti i što napraviti s Jarrettom Allenom i Evanom Mobleyjem?
Općenito, kada je puno pitanja oko neke momčadi, to nije dobar znak. Protiv Knicksa u playoffu malo je toga funkcioniralo, povremeno tek obrana, a sve ostalo svelo se na prosječnost. Međutim, Cleveland je pretalentiran da bi ostao u osrednjosti. Ako je lani bio nedovoljno zreo za veći rezultat, onda je ovu sezonu morao započeti ozbiljnije. Umjesto toga, Novu je godinu dočekao s omjerom 18-15, daleko od svojih mogućnosti i bez dvojice od četvorice najboljih igrača, Garlanda i Mobleyja. Mirisalo je na fijasko i Mitchellov prijevremeni odlazak, a ni J. B. Bickerstaff više nije bio siguran.
Cavsi su izgledali kao napuštena jedrilica usred oceana, bez vjetra u jedrima ili kompasa koji bi ih usmjerio. Međutim, nisu paničarili, nego su zategli konopce i odlučili se suprotstaviti nemirnim morskim strujama u koje su uplovili. Ponovno su otkrili svoju obranu, onu istu koja ih je prije godinu dana vodila do 51 pobjede i prvog nastupa u doigravanju u eri poslije LeBrona Jamesa. Ali da ne bi ostali izgubljeni, morali su pronaći i gorivo za plovidbu. U posljednjih mjesec i pol dana mogu se dičiti trećim napadom i prvom obranom lige. Dočekali su All-Star pauzu s najboljim postotkom pobjeda (90 posto). Istina je da su većim dijelom igrali protiv momčadi s učinkom manjim od 50 posto, ali skupili su i ‘skalpove’ Bucksa, Clippersa i Magica, ekipa koje gaje različit stil igre.
Da bi to postigli, morali su zaigrati timski.
Dok ne vidimo mogu li Cavsi ovo prenijeti i na doigravanje, nećemo biti u potpunosti sigurni u to koliko su zapravo dobri
Ponekad je potrebno nesretne okolnosti okrenuti u svoju korist, a Cleveland je to shvatio kada je ostao bez dvojice startera. Bez Garlanda i Mobleyja došao je do omjera 14-4. Napad se promijenio, povećao se broj dodavanja i kretanja bez lopte, a samim time i količina asistencija i predasistencija. Od 3. siječnja Cleveland po utakmici postiže 75,5 poena koji su produkt direktnih asistencija, u čemu ga prestižu samo Indiana i Utah. Cavsi su među šest momčadi s najvećim brojem dodavanja, na što su nadovezali postave s četvoricom šutera i lavinu trica, brži tempo i manje oslanjanja na predvidljivi visoki pick and roll, u čemu je prednjačio Mitchell i što je neizostavni dio njihove igre. Ipak, za njihov niz nije bila dovoljna napadačka preobrazba, jer obrana je ono što ih izolira od momčadi koje su po izvedbi ispred njih ili podjednako dobre u distribuciji lopte.
Nijedna od momčadi koja preferira sličan stil ili se oslanja na brzi protok lopte nije obrambeno toliko dobra. Usporediva je samo s New Orleansom, također bogatim talentom i raznovrsnim igračima. Ali kad se sve zbroji i oduzme, Cavsi su ti koji obranom dobivaju utakmice u rangu Minnesote. To su dvije od pet vodećih momčadi u objema konferencijama koje startaju s visokim postavama i tradicionalnim centrom.
Vjera u sustav
Cleveland je osmislio uspješnu formulu, a da nije napustio svoju srž. Bez Mobleyja se morao osloniti na jednog centra zaštitnika obruča, što je Allena dovelo do neslućene razine. Trenutno je treći po defenzivnom rejtingu, sedmi je skakač lige i drži suparnike na 57,7 posto šuta na dva metra od koša. Ponajviše zahvaljujući njemu, Cleveland u kalendarskoj 2024. prima drugi najmanji broj poena iz reketa (odmah iza Minnesote) te predvodi ligu po najmanje primljenih koševa iz druge prilike. U statistici se, međutim, ne razabire koliko Allen zapravo utječe na obrambene principe momčadi.
Bickerstaff došao je na trening kamp s mišlju da Cavsi prije svega trebaju biti obrambena momčad, a zatim koristiti šut za tri poena kao dodatak u odnosu na lani. Međutim, u prvom su dijelu sezone bili nesigurni, očito im je trebalo više vremena i tek neprekidnom komunikacijom, ponekad možda i napornom zbog konstantnog ponavljanja, počeli su usavršavati detalje.
Clevelandova je obrana drugačija od dobrog dijela lige; istovremeno se zasniva na zaštiti reketa i zatvaranju što većeg broja otvorenih šutova. Da bi nešto takvo funkcioniralo, Allen i Mobley moraju izlaziti na perimetar i ostajati jedan-na-jedan protiv nižih igrača. Dok jedan izlazi naprijed, drugi mu pokriva leđa i štiti reket. Za to vrijeme ostali igrači moraju znati kada i gdje rotirati.
U tom su pogledu puno dobili u Maxu Strusu. Po defenzivnom win shareu, statistici koja rangira igrače na temelju njihove sposobnosti da suparničke momčadi spriječe u postizanju koša, Cleveland ima čak šest igrača u top 25. Mitchell je prvi, ispred Rudyja Goberta, Anthonyja Edwardsa i OG-ja Anunobyja, dok je Strus peti. Iako se ovdje nalaze neki vrhunski defenzivci, pa i potencijalni obrambeni igrač godine, treba uzeti u obzir da ova kategorija ne određuje ukupnu obrambenu vrijednost igrača. Niti je Mitchell Gary Payton, niti je Strus obrambeno bolji igrač od Derricka Whitea, koji je u ovom poretku iza njega. Ali zato pokazuje kako kolektivna obrana djeluje na pojedinca.
Primjerice, Garland je u ovoj kategoriji ispred Isaaca Okora, ali nećete vidjeti njega da brani Jamesa Hardena ili Damiena Lillarda, već Okora. Isto tako, Strus je visoko rangiran jer pravovremeno rotira, iznadprosječan je skakač za svoje predispozicije, često zagrađuje te u punoj brzini izlazi na pokrivanje šutera (tzv. closeout). To se ne može mjeriti statistikom, već vidjeti u njegovu angažmanu na terenu, a win share procjenjuje zasluge igrača na 100 obrambenih posjeda. Zato je Strus toliko bitan.
Pojedinačno su najbolji obrambeni igrači Cavaliersa Allen, Mobley i Okoro. Ostali su tu da zatvore svog igrača, isprate utrčavanje i rotiraju kad je potrebno. I Bickerstaff je postigao da to funkcionira. Mitchell je među vodećim igračima po presječenim dodavanjima (četvrti s 3,3 po utakmici); Sam Merrill, specijalist za tri poena, prosječno iznuđuje najviše prekršaja u napadu, dok su Allen i Mobley među trojicom igrača koji predvode momčad po zatvaranju šuta za tri poena (tzv. contested shot). Svaki od njih prednjači u kategoriji atipičnoj za svoje predispozicije i mjesto na terenu. Zato uz Minnesotu i imaju najbolju obranu lige.
Možda im je trebalo malo vremena da shvate, ali vjerovali su u svoj sustav i kad svatko pridonese, onda se to osjeti na rezultatu.
Prestali komplicirati
Preokret koji se dogodio vezan je uz povoljan raspored. U 18 pobjeda u 20 utakmica puno je bilo onih protiv raspadnutih momčadi poput Washingtona (triput), Grizzliesa, Spursa (dvaput), Pistonsa ili Netsa (dvaput), koji su nedavno otpustili i trenera. Međutim, ako pogledamo utakmice protiv playoff momčadi kao onih s Bucksima, Kingsima, Magicom ili Clippersima, u njima se ističu sporedni ili limitirani igrači.
U prvom poluvremenu protiv Clippersa momčad je predvodio Okoro sa 17 poena, što ove sezone nije anomalija. Štoviše, njegov šut za tri poena je na rekordnih 39,3 posto, naučio je kako napadati obruč i više nije samo pasivni statist u korneru. U razbijanju Kingsa briljirao je Strus, dok je Orlando deklasirao Merrill s čak osam ubačenih trica s klupe. Merrill i usporeni Georges Niang donose šutersku širinu, dok u obrani shvaćaju svoju ulogu, koliko mogu zatvaraju prolaz prema reketu i forsiraju što lošiju selekciju šuta.
Teško je procijeniti koliko će trajati njihova forma i koliko je zapravo dobar ovaj Cleveland; tek treba odigrati neke od najtežih utakmica, ali ni tad neće biti do kraja jasno — jer dok ne vidimo mogu li Cavsi ovo prenijeti i na doigravanje, nećemo biti u potpunosti sigurni.
Do 15. prosinca su bili na 18. mjestu po broju šutova za tri poena. Od tog trenutka samo je Boston pokušao zabiti više trica po utakmici od njih. Otkako su se Garland i Mobley vratili u petorku, izgledaju još impresivnije. Mobley nakon operacije leđa šutira tricu preko 50 posto. Za nekoga tko je u karijeri na 25 posto, to je suludo i potencijalno fokalna točka višedimenzionalne igre Cavsa i otključavanja njihova potencijala. Počeo je davati više pozornosti postizanju koševa, a može utjecati na utakmicu i kad zabije samo 11 poena, kao protiv Sacramenta.
Cavsi su se napunili samopouzdanjem. Pronašli su igrače koji mogu biti korisni u rotaciji i još čekaju Garlandov povratak u formu. Uspije li Mobley donekle zadržati svoj vanjski šut, pa čak i tricu preusmjeriti na poludistancu, uz kvalitetu da nakon obrambenog skoka može otvoriti kontranapad, to će biti njihovo najveće pojačanje, oružje koje nisu imali i željena nepredvidivost kojoj se Bickerstaff toliko nada.
Na Miamijevu smo primjeru vidjeli kako momčad s manjkom talenta može daleko dogurati. Knicksi su pokazali kako svojom žilavošću i ustrajnošću mogu ostati kompetitivni, a Cleveland je napokon prestao komplicirati i shvatio za što je sposoban. Miami i New York su, uz Minnesotu i Denver, među šest momčadi koje igraju najsporije. Cavaliersi su od starta svoje serije na ubrzanju, mogu igrati na tempo i držati vrhunsku obranu i to bi trebali nametati.
Njihova snaga trebaju postati nepredvidivost i mogućnost igranja različitih stilova. Postignu li to, oni će odlučivati o ishodu igre.