Indiana: Napad je najbolja obrana
Trijumfirali su nad New Yorkom i ništa ih ne može zastrašiti
U povijesti Indiana Pacersa nekoliko je utakmica ili šutova koji su zauvijek ostali urezani u pamćenje svakog pratitelja NBA lige od 1990-ih naovamo.
U to je vrijeme bilo puno clutch igrača, Michael Jordan i Reggie Miller posebno su se isticali, ali jedan Nizozemac visoka stasa, poznatiji kao The Dunking Dutchman, bio je autor nezaboravne završnice u četvrtoj utakmici finala Istočne konferencije protiv Orlando Magica 1995. Te je godine doigravanje imalo toliko drame da ga jedva možemo s bilo čime usporediti. U prvoj utakmici polufinalne serije Knicksa i Pacersa Miller je zabio čuvenih osam poena u devet sekundi. Indiana je dobila seriju u sedam utakmica i izborila finale konferencije protiv Shaquillea O’Neala i Magica Johnsona. Nakon što su Miller i drauštvo obranili prednost domaćeg terena, Orlando je žarko želio ukrasti pobjedu i vratiti se kući s 3-1.
Utakmica se igrala na Dan sjećanja i u Americi ostala upamćena kao Memorial Day Miracle. Rezultat je cijelo vrijeme bio neizvjestan. Orlando je imao poen prednosti (90:89) 13,3 sekundi prije isteka vremena zahvaljujući trici Briana Shawa. Nakon što se Indiana mučila s izvođenjem auta sa strane, Miller je napokon uspio primiti loptu i zabiti tricu 5,2 sekunde prije kraja. No, euforija u tadašnjoj Marker Square Areni nije dugo potrajala. Lopta je došla do Pennyja Hardawaya, koji je uzeo dva driblinga i stavio tešku tricu preko Haywoodea Workmana za 93:92. Uslijedio je novi time-out.
Rik Smits isticao se sa svojih 224 centimetra, ali njegova visina nije odgovarala njegovu stilu igre, kao ni gorespomenuti nadimak. Smits je bio preteča Mylesa Turnera, iako nije šutirao trice (ukupno 26 pokušaja u karijeri, tri pogođene), ali volio se izvlačiti izvan reketa i uzimati šut. Danas bi vjerojatno bio svojevrsna verzija Brooka Lopeza jer puno je sličnosti u njihovoj igri. Uglavnom, Pacersi su izvodili aut 1,3 sekundi do kraja u ključnoj četvrtoj utakmici, Orlando je zatvorio Millera, Smits je primijetio da nema drugog rješenja, otvorio se na laktu te automatski fintom šuta oslobodio Treea Rollinsa i glatkim izbačajem zabio za pobjedu.
NBA sezona došla je do gala zabave koja je rezervirana za ekskluzivno društvo velike četvorke, a Pacersi su na nju stigli skao nepozvani gosti
Gotovo 30 godina poslje Indiana je ponovno u finalu konferencije.
Bila je tu i 2014. s Paulom Georgeom, ali za tu je momčad time priča bila završena. Doseg ove Indiane još nije izvjestan. Doduše, ovi Pacersi imaju poveznica s Millerovom generacijom. U prvoj rundi ne bi izbacili Milwaukee Buckse da Tyrese Haliburton u produžetku nije uništio show Khrisa Middletona. Ne bismo sada pričali o njima kao finalistu konferencije da Andrew Nembhard nije zabio dalekometnu tricu za pobjedu i smanjio zaostatak u seriji na 2-1. Ili da u sedmoj utakmici protiv Knicksa Aaron Nesmith nije izgledao kao izumitelj košarke, a T.J. McConnell kao buldog koji trči oko vas i skače po vama, samo ne zbog sreće što vas vidi, već zbog namjere da vas izludi. Živimo u vremenu u kojem se frenetičnim presingom na loptu i ubitačnim tempom može dobiti Game 7. U kojem je klupa X faktor, a trener možda najbolji pojedinac.
Mlađi, širi, brži i puno zdraviji
Dva tradea, za Haliburtona i Pascala Siakama, omogućila su Indiani da bude kompetitivna, usprkos tome što je riječ o dvojici nositelja koji su s razlogom bili meta kritike: Haliburton je previše znao biti pasivan za superstara i težinu utakmica, dok je Siakam znao ponekad ‘nestati’ u napadu. Da Knicksi nisu ostali bez OG Anunobyja, pitanje je koliko bi se naigrao. No, to ne umanjuje Indianin uspjeh.
Izuzev Siakama i epizodično Turnera, nitko od igrača na rosteru Ricka Carlislea nema iskustva u playoffu. Njegova najveća zvijezda dobila je prve serije doigravanja. Takva je Indiana dosegnula visine igrajući napadačku košarku u kojoj se traži ekstra dodavanje i u kojoj svi sudjeluju u igri. A igrači koji su dio ozbiljne rotacije tek su pustili prve brkove. Brkati student među njima je Ben Sheppard, s kojim je Indiana na terenu u seriji protiv Knicksa bila na +21,5. Sheppard u svojoj rookie sezoni (26. izbor drafta) šutira nevjerojatnih 47,4 posto za tri. Dio je kontingenta koji je bio zadužen za branjenje Jalena Brunsona, što je Pacersima i donijelo prevagu u seriji.
Carlisle je rano shvatio da se ne treba striktno držati jednog braniča kako bi zaustavio New Yorkovu zvijezdu; branio ga je s Nembhardom, mijenjao s McConnellom, startao s Nesmithom i na koncu preusmjeravao sa Sheppardom sve dok Brunson, ali i općenito Knicksi, nisu spustili gard. Ošamućeni Njujorčani ušli su u presudnu sedmu utakmicu i primali udarce sa svih strana — nešto kao što je Oleksandr Usik nedavno izmlatio Tysona Furyja, kojeg su spasili zvono i sudac. Knicksi su se također izvukli tako što je konačno došao kraj, jer bi u svakoj idućoj utakmici u konferencijskom finalu protiv Celticsa bili vreća za udaranje. Ovaj playoff definitivno gube oni kojima ponestane snage u nogama, oni s kratkom rotacijom.
Možemo reći da Indiana nije mogla promašiti iz igre. U prvoj je četvrtini ubacila 39 poena, što je rekord u sedmoj utakmici. Međutim, Carlisle je dobio rat iscrpljivanja protiv manijakalnog perfekcionista Toma Thibodeaua.
Neki će reći kako je Knickse sustigla poetska pravda, ali zapravo ih je koštala jurnjava startera do iznemoglosti. Minute Aleca Burksa povećale su se nakon ozljeda, Anunoby je istrčao šepajući, Hart s ozljedom abdomena, a Isaiah Hartenstein vidno potrošen. Indiana je iskoristila stanje suparnika, kao što je to napravila protiv Bucksa. Carlisle je ciljano Siakamom napadao Milesa McBridea i Josha Harta, koristio Nesmitha i Nembharda na closeoutu, davao minute Haliburtonu kao šuteru uz McConnella i postavljao više blokova. Bitna razlika bila je u tome što su se Indianini igrači istovremeno kretali, a Knicksi stajali čekajući Brunsona da nešto poduzme, sve dok se i on nije ozlijedio.
Mogli su se utrkivati s njima do mile volje, jer nijedan Indianin igrač nije među prvih 45 po prosječnom broju minuta u doigravanju. To je znakovito — i pokazatelj kako pouzdana klupa nadopunja startere. Istina je da su Pacersi bolje radili ono što su neko vrijeme brusili. Mlađi su, širi, brži i puno zdraviji od većine u ovom playoffu te se oslanjaju na taktiku izmaranja. Na kraju su pobijedili igrajući momčadsku košarku.
Ključni potez sezone
Ne vjerujem da mogu izbaciti Boston, ali nisam vjerovao ni da mogu izbaciti Knickse, pogotovo nakon zaostatka od 2-0 i 3-2 u seriji. Ova je Indiana složena oko dva maksimalna ugovora (Haliburton i Siakam), koje prate čak devetorica igrača u vrijednosti između dva i 19,9 milijuna dolara. Petorica od tih su na rookie ugovoru. Dvojicu za budućnost, Nembharda i Shepparda, koji su u sedmoj utakmici šutirali ukupno 16/18 iz igre, dobili su u ovom doigravanju; jednog nema zbog ozljede (Bennedict Mathurin), Isaiah Jackson može biti koristan ovisno o matchupu, a Jaracea Walkera još nismo ni vidjeli. Ukupno gledajući, to je 24. najbolje plaćena momčad NBA lige.
Siakamov se dolazak pokazao kao ključni potez sezone. Promoviranjem Nembharda u startera krajem prosinca Pacersi su dobili potencijalno trećeg igrača petorke na duge staze. Imponiraju njegova mirnoća, obrambena privrženost, hustle potezi u clutchu, šut s poludistance i presing koji je u stanju odraditi na najboljem suparničkom igraču. Sjećate li se Buddyja Hielda? Ne, jer vjerovali su u Shepparda da može iskoračiti. Znali smo da Indiana svakome može u kratkom vremenu utrpati velik broj poena i da je se mora svesti u igru na pola terena, ali nismo znali da može mijenjati svoju obranu tijekom serije, tražiti određene mismatcheve i neutralizirati suparničke kvalitete, kao recimo ofenzivni skok Knicksa.
Pacersi ne dobivaju utakmice obranom, njoj samo posvećuju pozornost u većoj mjeri nego tijekom regularne sezone. Njihov napad je taj koji predstavlja prepreku za suparnika; imaju najbolji ofenzivni rejting u ovom playoffu.
NBA sezona došla je do gala zabave koja je rezervirana za ekskluzivno društvo velike četvorke, a Pacersi su na nju stigli skao nepozvani gosti. Niti su povlašteni, niti imućni niti pretjerano raskošni, ali posjeduju ukus i dašak radosti u igri. I dalje daleko od Millerovih Pacersa, ali s predispozicijama koje ih jednog dana mogu odvesti onamo. Iako trebaju biti na oprezu da ih ne snađe sudbina Atlanta Hawksa. Oni sami stvaraju svoj dan sjećanja. Nisu im smetali Bucksi Giannisa Antetokounmpa u regularnoj sezoni, moćni Damian Lillard u prvoj utakmici, nezaustavljivi Middleton u Indianapolisu, jedan od najboljih igrača playoffa Brunson, podrhtavanje Madison Square Gardena ni slavni navijači Knicksa uz teren koji su radili dodatni pritisak. Neće ih zastrašiti ni Celticsi; samo će pokušati igrati svoju igru pod egidom ‘napad je najbolja obrana’.