U godini u kojoj smo dočekali Victora Wembanyamu, igrača kakva svijet još nije vidio, vrata NBA odškrinuo je još jedan unikat. Otkad je stupio na parket Ljetne lige, bilo je jasno kako se radi o novom fenomenu ili nastavku serije ‘jednoroga’ koji su otvorili novo razdoblje.
Isprva je Kristaps Porziņģis bio prvi i jedini kojemu se mogao nadjenuti takav nadimak, ali očito je bio samo preteča, igrač čijim smo se odlikama svojedobno divili u dresu New York Knicksa. Međutim, što onda reći o ovogodišnjoj rookie klasi? Francuski izvanzemaljac najuzbudljiviji je talent još od LeBrona Jamesa, a nije siguran u utrci za novaka godine, jer postoji još jedan sličan njemu, visok 216 centimetara i podjednako nadaren. Već u drugoj službenoj utakmici skupio je sedam blokada prezentirajući samo neke svoje vještine. Oklahomin generalni menadžer Sam Presti i trener Mark Daigneault pokušavaju kontrolirati euforiju nakon njegova povratka od ozljede, ali ne mogu je u potpunosti sakriti.
Za razliku od mnogih drugih igrača njegove visine, Chet Holmgren jedan je od onih koji može sve: svih pet pozicija na terenu.
Ako pažljivo gledate kako se kreće i na koji način šutira, nema te uloge koju ne može odraditi. Iznenadit će vas i koliko je stvarno brz, s loptom ili bez nje. Idealan igrač za Oklahominu positionless košarku. Holmgren je već na sveučilištu Gonzaga pokazao svestrani potencijal, imao je prosjek od 14 poena, 10 skokova i sulude 3,7 blokade po utakmici. Ali nakon što je izabran kao drugi pick drafta, morao je propustiti cijelu sezonu zbog loma kosti u desnom stopalu.
Nema puno igrača koji mogu na toliko načina utjecati na igru. I još nismo vidjeli sve što može. Možda zvuči kao klišej, ali on može sve
Dok su američki mediji ludovali za Wembanyamom, očekivanja oko Holmgrena su splasnula. Nije to ništa neobično, Wembanyamine košarkaške kvalitete nemoguće je ne zamijetiti; ističe se već svojim izgledom i baratanjem loptom i načinom na koji poima igru. Doduše, njega i Holmgrena ne povezuje samo izgled, nego i profesionalan pristup poslu. Napor koji je mladi Oklahomin igrač uložio u svoj oporavak donio mu je mentalnu snagu. Proveo je 340 dana izvan parketa, a vratio se kao da se ozljeda nije ni dogodila. Naravno, u toj dobi (tek mu je 21 godina) lakše je i zaliječiti ozljedu.
Holmgren možda sebe ne smatra posebnim i dobro je da je tako. Njegova je dominacija tek krenula, kao i Wembanyamina. Mogu ih zaustaviti samo ozljede, jer u suprotnome neće biti igrača koji će moći odgovoriti na njihov sijaset poteza. Holmgren ne zadivljuje samo svojim atletskim mogućnostima, već i sposobnošću šutiranja za tu visinu. Na sveučilištu je šutirao tricu 39 posto iz 3,3 pokušaja po utakmici, a prosječni bek u NBA-u je na 37 posto. S time da tu ne govorim samo o catch-and-shoot tricama kada ostane sam; on to radi iz driblinga i u tranziciji. U devet utakmica na prosjeku je od dojmljivih 50 posto šuta za tri. Jasno, to nije održivo, ali je, uz slobodna bacanja koja su mu na 88 posto, dovoljan pokazatelj da će u karijeri biti opasan šuter, odnosno da ga se ne može ostaviti otvorenim na trici.
Prvoklasna zaštita obruča
To nas dovodi do drugog problema za suparničke obrane.
Holmgren primarno igra centra, što znači da na njega moraju izlaziti visoki igrači, pretežito ‘petice’ kojima je odlika čuvati reket i štititi obruč, a njegov dribling i brzina daju mu prednost u odnosu na većinu.
Već smo ga mogli vidjeti kako napada closeout protiv Jarretta Allena, Evana Mobleyja, Nikole Jokića, Kevona Looneyja i Domantasa Sabonisa. I svakoga od njih bio je u stanju probiti. Warriorsi su ga pokušali braniti i s Andrewom Wigginsom, ali ni on ga nije mogao spriječiti da dođe do koša. Ima utakmica u kojima će još ostati ‘zelen’, jer fizički se ne može nositi sa snažnijim i školovanijim igračima u niskom postu, što pokušava nadoknaditi dobrim postavljanjem i odličnim osjećajem za blokadu.
Čitanje igre u obrani jedna je od njegovih komparativnih prednosti. Ne izlazi prerano na igrača koji je napao closeout i zna prepoznati kad treba rotirati. Tu je riječ o sekundama, a Holmgrenu dodatno pomaže izniman raspon ruku (gotovo 229 centimetara) i vertikalni skok. Kako bi izbjegao kontakt s napadačem, tijelom se nagne unatrag, a istovremeno spušta jednu ruku i blokira igrača koji ga pokušava zaobići.
Oklahoma je u njemu dobila prvoklasnu zaštitu obruča: ne napušta svog čovjeka u dunker spotu, nego čeka dok se napadač ne odrazi od poda i onda kreće na blokadu. Zbog toga ga se može vrlo dobro koristiti u drop obrani. U ovom trenutku samo Brook Lopez pokušava spriječiti više šutova (tzv. contested shot) za dva od njega (12,6). Holmgren je na prosjeku od 11,7 po utakmici.
Može igrati i visoki drop, gdje se pojavljuje ispred suparničkog igrača u raznim ball-screen akcijama. Ali ne mora nužno biti limitiran na tu vrstu obrane, već zna kada treba udvojiti te se na vrijeme vratiti u reket.
Osobno me oduševio u utakmici protiv Clevelanda, kad je unutar jedne obrambene sekvence uspio zatvoriti šutere u oba kornera. Prvo je izašao na Georgesa Nianga, nasjeo je na fintu šut, ali nastavio se kretati za igračem, istrčati uz osnovnu liniju na drugu stranu i stvoriti se ispred Isaaca Okora. Istog igrača zatim je ispratio u driblingu i obrani dao vremena da se stigne presložiti. Malo je centara koji će uopće pokušati pokriti toliki dio prostora, dok bi neki ostali stajati već nakon prvog ispadanja. I dalje često pada na fintu šuta, ali to je više pitanje discipline i da se putem ispraviti. Bitan je trud.
Na svim mogućim pozicijama
Thunderu pomaže i Holmgrenova aktivnost na skoku. Bez obzira na njegovu fizionomiju (izrazito mršavo tijelo), trenutno predvodi ligu po postotku dobivenih defenzivnih skokova (43 posto) kad mu je suparnički igrač na metar udaljenosti (tzv. contested defensive rebounds). Gledajući broj takvih uhvaćenih skokova (2,6) u odnosu na ukupan broj defenzivnih skokova (šest), nalazi se u krugu igrača poput Sabonisa koji je prvi s 3,3 skoka po utakmici, ali uz veći broj defenzivnih skokova (9,8). Tu su još Anthony Davis, Joel Embiid, Myles Turner i Jokić.
Spominjem taj segment igre jer on direktno donosi otvaranje kontranapada. Naime, Holmgren ima napredni dribling za svojih 216 centimetara i Oklahoma preko njega pokreće napade. On je tu poput point forwarda. Sabonis ima De’Aarona Foxa, Davis LeBrona, Embiid Tyresea Maxeyja, Turner Tyresea Haliburtona, a Holmgren i Jokić jedini su u toj skupini koji sami kreiraju na otvorenom terenu.
Holmgren zove pick and roll, napada iz driblinga i šutira u maniri beka. I zato ga Daigneault stavlja u sve moguće pozicije, a suigrači mu prepuštaju loptu u tranziciji ili ga traže u dotrčavanju. Fluidnih kretnji ima toliko da ga je ponekad teško pratiti: ako je od lopte, može dobiti blok ili utrčati backdoor i primiti dodavanje u kretnji; mijenja uloge usred jednog posjeda u napadu; sudjeluje u akcijama gdje se kao visoki nakon postavljenog bloka otvara na tricu, dok bek rola prema obruču — to izaziva konfuziju u obrani i teže je preuzimati. Usto igra playmakera i postavlja napad u tranziciji, a ponekad čak signalizira vanjskim igračima gdje se trebaju kretati ako je došlo do promjene obrane (kao u slučaju zonske obrane protiv Atlante).
Pred Holmgrenom je još dalek put, vidjeli smo ga tek u nekoliko utakmica, ali nema puno igrača koji mogu na toliko načina utjecati na igru. I još nismo vidjeli sve što može. Možda zvuči kao klišej, ali on može sve.
Treba samo pustiti da igra dođe k njemu i počet će se otvarati nove prilike. Ofenzivno širi teren, defenzivno ga sužava. U obrani može štititi obruč kao tradicionalni visoki, u napadu igrati poput modernog krila, baš poput Wembanyame — obojica su igrači svoje vrste. Oni su klinci kojima se već sada dive i LeBron i Kevin Durant i Steph Curry. To sve govori. Ulazimo u novu eru, a da toga možda još dokraja nismo ni svjesni; u razdoblje u kojem ćemo se pitati kako ih zaustaviti, tko može blokirati ljude njihove visine? Nitko.
Dirk Nowitzki izgradio je karijeru i status velikana na jedinstvenom, neobranjivom skok-šutu, na fadeawayu s jedne noge koji ste mogli samo promatrati i pomoliti se da promaši. Holmgren i Wemby zakucavaju, lijepe banane i šutiraju iz driblinga kao da ste prije nekoliko godina u NBA 2K napravili idealnog androida, napucali mu ocjene i ‘šamarali’ sve oko sebe.
A sada igrica postaje stvarnost.