Zajedničkom odlukom nogometnog saveza te francuskih ministara sporta, unutrašnjih i vanjskih poslova, Francusku je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji pratio tim sastavljen od šest stručnjaka iz francuske policije, vojske i obavještajne službe koji je bio zadužen za sigurnost reprezentacije, antiterorističku djelatnost i organizaciju svih putovanja. Jedan od tih ljudi je u međuvremenu otvorio privatnu konzultantsku tvrtku, ali Didier Deschamps nije pristao na novog čovjeka kojeg bi ministarstvo poslalo nego je inzistirao na tome da savez ponovo angažira upravo njega za Europsko prvenstvo. Ta anegdota opisuje način na koji Deschamps funkcionira.
Uostalom, najbolji svjedok za to je Hrvatska. U zadnje tri godine je s Francuzima igrala triput i svaki put su Francuzi uvjerljivo pobijedili. Poanta je u tome da su sve tri utakmice bile otprilike iste i ni u jednoj Francuska nije odigrala nešto posebno. Hrvatska je u sva tri navrata imala veći posjed lopte i dva od tri puta je imala više udaraca, a moglo bi se mirne duše reći da je, od šest odigranih poluvremena, igrala bolji nogomet od Francuza u barem četiri. Ali na kraju je Francuska pobijedila u sve tri utakmice i to prilično uvjerljivo. Koliko god je Hrvatska bila solidna, ni u jednom trenutku nije zapravo bila ni blizu. Francuzi su premoćni, s lakoćom osvajaju individualne duele i iskoristit će svaku šansu koju im pružite.
Točno tako je izgledala i utakmica protiv Njemačke, a tako će vjerojatno izgledati i ostatak utakmica koje će Francuska odigrati na turniru. Pobogu, Deschamps ne želi mijenjati ljude s kojima nema nikakav kontakt i čija je poanta u tome da svoj posao rade daleko od njegovih očiju. Pogotovo neće mijenjati način na koji Francuska igra nogomet.
U tom kontekstu bilo je zanimljivo vidjeti kako će francuski izbornik koristiti Karima Benzemu, koji se vratio u reprezentaciju nakon šest godina izbivanja. U teoriji, s njim može dobiti sličnu funkciju koju je imao kada je na travnjaku bio Olivier Giroud, ali Benzema može dati još jednu čitavu dimenziju više u čuvanju lopte i u kombinatorici s veznim redom. Ukratko, Benzema ima individualnu kvalitetu s kojom može Francusku učiniti napadački aktivnijom i fluidnijom momčadi s bolje povezanim linijama, a samim time i raznovrsnijom.
Je li to dosadno? Pa, u pravilu jest. Ali upravo to Francuze čini prvim favoritima za osvajanje Eura
U praksi se nije promijenilo apsolutno ništa. Francuska igra točno kao što je igrala i dosad.
Deschamps je, doduše, adaptirao neke nijanse. Adrien Rabiot, koji je zauzeo poziciju ‘lijevog krila’ koju je inače igrao Blaise Matuidi sa zadatkom konstantnog spuštanja zbog osiguravanja dodatne stabilnosti u sredini terena, od početka je bio pozicioniran centralnije, a Kylian Mbappé je više bio napadač nego krilo, dok je Paul Pogba stavljen u situacije slične onima u koje ga dovodi Ole Gunnar Solskjær postavljanjem na lijevu stranu romba, samo što je ovdje bio postavljen desno.
Recept iz igračkih dana
Međutim, Francuska je u suštini odigrala svoju klasičnu utakmicu s klasičnim Deschampsovim izborima. Ukupno 38 posto posjeda, četiri udarca na gol i jedan unutar okvira. I tri boda u džepu. Doduše, dva poništena gola mijenjaju percepciju jer ne možemo zaboraviti da smo vidjeli koliko je Mbappé opasan bez obzira na to što su golovi pali iz zaleđa od kojih je ono prvo bilo zbilja očigledno, ali aktualni svjetski prvak i najveći favorit za osvajanje Eura na gol je šutnuo četiri puta.
Nameće se pitanje može li ova momčad bolje od ta pišljiva četiri udarca? Može li uz ovoliko individualne kvalitete Francuska igrati atraktivnije? Može li Francuska kontinuirano napadati suparnika?
Odgovor je — može. Ali joj to ne treba.
Deschamps je kao igrač kapetansku vrpcu dobio pred Euro 1996. kada je Aimé Jacquet odlučio kako mu za to natjecanje ne trebaju Éric Cantona, Jean-Pierre Papin i David Ginola. Doma su ostali likovi koji su bili prepoznatljivi simboli francuskog nogometa — ili barem onoga što je javnost željela da francuski nogomet bude, jer bila je riječ o trojici majstora s loptom koja su igrala vrlo atraktivan nogomet — a Jacquet je kao temelj ekipe je postavio Deschampsa, Laurenta Blanca i Marcela Desaillyja. Čvrstoća, stabilnost, disciplina i sigurnost kao osnova igre koju je nadogradio individualnom genijalnošću Zinédinea Zidanea kojem je dao slobodu.
Isti recept je Deschamps upotrijebio kao izbornik. Talentiranu, ali često nepredvidljivu jezgru momčadi je oblikovao tako da je osnova svega obrana i disciplina.
Cantona je jednom Deschampsa nazvao “Vodonošom” jer mu je posao bio oduzimati lopte i dodavati ih “njima, talentiranijim igračima”. I zapravo je bio u pravu, ali to je objašnjavalo zašto je Deschamps bio osnova Jacquetove momčadi, a zašto je on ostao kod kuće. Deschamps nije samo bio kapetan; on je bio produžena trenerova ruka i logično što kao izbornik ponavlja trenerske obrasce kakve je vidio kod Jacqueta. Iz prve ruke je iskusio vrijednost pragmatičnosti i vjeruje u to što radi.
Stalno jedna te ista utakmica
Njemačka je sinoć čak 46 puta došla s loptom unutar 30 metara od Huga Llorisa, ali Francuska ni u jednom trenutku nije paničarila, ni i u jednom trenutku se kod momčadi nije osjetila nesigurnost. Najbolje to pokazuje činjenica da su Nijemci pokušali 12 driblinga i prošli samo jednom, što jasno upućuje na dominaciju Francuza u individualnim dvobojima. Odrađivali su svoj posao, kontrolirali su utakmicu i bili su sigurni da će im se otvoriti prilika te, što je još važnije, da će oni tu priliku iskoristiti jer imaju kvalitetu prema naprijed i igrače kojima Deschamps daje slobodu.
Je li to dosadno? Pa, u pravilu jest. Planira li Deschamps mijenjati način na koji Francuska igra? Apsolutno ne.
Upravo to Francuze čini prvim favoritima za osvajanje Eura. Igraju na isti način koji ih je doveo do titule svjetskih prvaka; stabilni su, disciplinirani i osjećaju samopouzdanje koje im govori da se mogu uspješno braniti protiv svakoga i da baš svakoga mogu unakaziti kontranapadima jer im Deschamps daje slobodu kada im to treba. Dojam je da Francuska stalno igra jednu te istu utakmicu i to je ponekad iritantno, jer svi smo svjesni da je ovo momčad koja ima ogromnu individualnu kvalitetu. Ali upravo to što stalno igra istu utakmicu joj i jest najveća snaga — igrači su već razvili rutinu kojom bez previše stresa rješavaju probleme u kontrama. Imaju 38 posto posjeda i na gol puknu četiri puta, ali utakmicu dobiju bez imalo stresa i rasprave oko toga tko je zaslužio tri boda.
Može Francuska i bolje od ovoga, ali joj ne treba jer Deschamps nema naviku mijenjati ono što funkcionira. On je pronašao svoj recept i ova Francuska je pragmatična, ali i brutalno efikasna u svemu što radi. To je predvidljivo i često dosadno, ali efikasnost se krije upravo u toj rutini i ponavljajućim uvjetima u kojima se igrači savršeno snalaze. Uvjetima koji ih čine najvećim favoritima Europskog prvenstva.