Prva tri izbora na draftu 2022. potrošena su na visoke igrače. To se uklapa u trend dominacije visokih u NBA-u koji postoji zadnjih godina; Nikola Jokić, Joel Embiid i Giannis Antetokounmpo pripadaju uskom krugu najboljih igrača lige, iako je Steph Curry upravo odveo Warriorse do naslova. Bude li sve po planu, ovaj proces biranja visokih nastaviti će se i dogodine, kad će se na draftu pojaviti francusko čudo od igrača Victor Wembanyama, već sada prvi pick u svim projekcijama. Zato nastavljamo pratiti radi li se o posljednjem kriku mode i promjeni paradigme ili se, eto, samo slučajno namjestilo da su nominalne četvorke i petice glavne priče u ligi i na draftu.
U četvrtak navečer Orlando je prvim pickom odabrao Paola Banchera (208 cm) s Dukea. Nakon njega Oklahoma je uzela Cheta Holmgrena (213 cm) s Gonzage. Kao treći izbor je u Houston otišao Jabari Smith Jr. (208 cm) sa sveučilišta Auburn.
Sva trojica su s razlogom zauzela prve tri pozicije jer svaki utjelovljuje prototip modernih NBA igrača. Zanimljiviji dio priče je taj da su u isto vrijeme sasvim različiti što se vještina i preferencija u igri tiče. Ni jedan od njih nije puni paket, zbog čega se do zadnjeg trena nije znalo koga će Orlando odabrati prvim pickom. Magic i Thunder (više nego Rocketsi, koji su se morali zadovoljiti onim što ostane) tako su morali odlučiti koje su im vještine važnije od drugih, a odgovorom na to pitanje donijeli su stratešku odluku koja bi mogla utjecati na sudbinu same franšize u godinama koje dolaze.
Odabirom Banchera prvim pickom u Orlandu su napravili ziheraški potez. Odlučili su se kladiti na igrača za kojeg većina skauta papagajski ponavlja da je NBA ready prvenstveno zato jer ima fizikalije veterana. Visok je i fizički moćan, već sad spreman za NBA bitke. Osim toga, Banchero ima vještine kojima odmah može pomoći Orlandu, a za koje su u Magicu procijenili da su važnije od drugih: kreacija za sebe i druge. Igrači kreatori, bez obzira na poziciju, i dalje su neovisni o košarkaškim trendovima i najviša kasta u vrijednosnoj hijerarhiji. Banchero je na Dukeu zabijao 17,2 poena uz 3,2 asistencije, čime je dao naslutiti da bi jednom mogao postati legitimna prva napadačka opcija kakvu Orlando, uostalom, i nema na rosteru.
Od modernog visokog igrača danas se prvenstveno traže obrana i šut. Oba su elementa kod Smitha Jr.-a na elitnom nivou
Mladi Amerikanac talijanskih korijena fantastično kombinira bekovske i centarske vještine i to ga čini posebnim. Sa svojim isklesanim tijelom i fizičkim gabaritima te kontrolom lopte i sposobnošću da bude triple-threat, on je mismatch noćna mora.
Na Dukeu se istaknuo kao izolacijski strijelac s poludistance i u igri licem košu, ali ako ima povoljan matchup, bez problema se spušta u post i napada leđima. Bancherova igra licem dosta se oslanjala na šutove s poludistance iz driblinga i u tome je bio uspješan. Sigurno se radi o igraču koji je najefikasnije u ovoj draft klasi u stanju pogađati teške šutove. Banchero u arsenalu ima jab stepove, spinove i šutove iz okreta. Njegov rad nogu omogućuje mu da uvijek pronađe dovoljno prostora da se digne na šut ili nekako dođe do obruča, gdje je s 58 posto efikasnosti bio vrlo dobar realizator, posebno kada znamo da je većina tih šutova na obruču bila neasistirana.
Sulude fizikalije
Osim ispoliranih scorerskih vještina, Bancheru vrijednost dodatno diže njegov pregled igre i playmaking. Na Dukeu je dobro koristio fokus obrana na sebi da bi razigrao suigrače. Izvrsno rješava situacije kada ga se udvoji, čita stranu pomoći i na ulazima zna baciti točnu i pravovremenu povratnu loptu ili razigrati svog visokog u dunker spotu. Detalj s kojim bi i u NBA-u mogao oduševiti je 4-5 pick and roll u kojemu je on ball-handler. Na Dukeu je imao odličnu kemiju sa svojim centrima u toj akciji, čime je pokazao bekovske vještine kontrole lopte, playmakinga, čitanja igre i suradnje sa screenerom.
Popravi li pristup u obrani i šut za tri (33 posto) mogao bi postati kompletan igrač, čime bi opravdao status prvog picka. To su relativno lako popravljive stvari, ali ono što nas više zanima je to koliko bi mu NBA ready status i stil igre, koliko god su mu pomogli kod skauta prije drafta, mogli otežati karijeru nakon drafta. Na Dukeu je Banchero dominirao jer je često bio viši i jači od drugih; po dolasku u NBA ta se prednost gubi. Osim toga, njegova igra se jako puno oslanja na poludistancu i izolacijske šutove iz driblinga. Broj igrača u ligi koji mogu opravdati takvu selekciju šuta i stil sveden je na razinu endemske vrste, tako da će biti vrlo zanimljivo pratiti Bancherovu tranziciju u NBA.
Holmgren je bitno drugačiji profil igrača od Banchera. Sa svojih 213 cm i samo 88 kg njegovo je tijelo sve, samo ne NBA ready.
To ipak nije spriječilo glavnog Thunderova operativca Sama Prestija da ga uzme drugim izborom. Presti si u provođenju Oklahomina The Processa može dopustiti biranje takvih tipova igrača koji su zasad projekti, ali sa zanimljivim setom vještina. U Oklahomi su se odlučili kladiti na dvije izrazito važne vještine kod današnjih centara: defenzivni potencijal i stretch element. S tom visinom i rasponom ruku od 228 cm, Holmgren ima idealne fizikalije za centra, a usto je i vrlo mobilan i koordiniran u kretnjama. Sve ove fizičke i atletske kvalitete idealno su iskorištene u njegovoj defenzivnoj igri.
Na Gonzagi je imao prosječno 3,7 blokada po utakmici te se njegove blokerske brojke mogu uspoređivati s onima Anthonyja Davisa i Jarena Jacksona Jr.-a kada su bili na koledžu. U eri u kojoj je zaštita obruča i dalje važnija od zaštite perimetra, Holmgrenovi blokerski instinkti i zaštita obruča imaju nevjerojatnu vrijednost. To što mu nedostaje mase nije predstavljalo osobit problem na koledžu jer je sve nadoknađivao pravovremenim postavljanjem i suludim fizikalijama. U NBA-u bi mogao naići na probleme, ali ono što kod njega ohrabruje je to što je vrlo kompetitivan i žilav. Nije igrač koji bježi od kontakta, nego prihvaća izazov.
Osim vertikalno, Chet može pokriti prostor i horizontalno. Odlično se snalazi u switch obrani jer je mobilan i ima jako dobre lateralne kretnje, koje u kombinaciji s blokerskim instinktima utjeruju strah u kosti bekovima koji ga pokušaju napasti. Svaki šut u njegovoj blizini je ili blokiran ili izrazito izazvan. Osim toga, Holmgren može biti iskoristiv i u tradicionalnijim shemama poput dropa u pick and roll obrani, koji je Gonzaga preferirala s njim. Tu odrađuje odličan posao kod zatvaranja ball-handlera i recovera na centra koji rola. Uza sve to je i odličan defenzivni skakač.
Šut, šut i šut
Napadački, Holmgren nije kreator poput Banchera. Iako je na Gonzagi povremeno znao pokazati bljeskove kreacije za sebe, na idućoj razini će se vjerojatno morati više zadovoljiti sporednim rolama. Njegovo jako oružje je otvaranje tranzicije nakon skoka, kad krupnim koracima osvaja gomilu prostora. Dobar je šuter za tri (39 posto na 3,3 pokušaja) iskoristiv kao spot-up ili pick and pop opcija. Holmgren zbog visine i dužine može dolaziti i do napadačkih skokova, iskoristiti mismatch u postu ili napasti closeout i zakucati nakon ulaza. Spomenimo i to da bi zbog svoje mobilnosti i stretch elementa mogao igrati i na četvorci i s različitim partnerima u frontcourtu.
Iako vjerojatno nikad neće biti prva napadačka opcija, pokušajmo zamisliti nekakvu verziju Rudyja Goberta sa šutom za tri te puno više finese u igri i tehničke potkovanosti. E, takav igrač bi otprilike mogao postati Holmgren, a to je ogromno. Pitanje je samo kako će njegovo tijelo, usprkos fajterskom duhu, reagirati na NBA izazove. Sigurno će na početku puno faulirati i biti meta suparničkih snagatora na ulazu i low postu, ali ako to izdrži te uspije nabaciti masu koja ga neće usporiti, mogli bismo dobiti novog unikatnog visokog igrača u NBA-u.
Smith Jr. je tako izabran na trećem mjestu i reklo bi se da je Houston dobio utješnu nagradu. Nepoznato je koga su od ove trojice Rocketsi preferirali, ali je lako moguće da su dobili najboljeg.
Od modernog visokog igrača danas se prvenstveno traže obrana i šut. Oba su elementa kod Smitha Jr.-a na elitnom nivou, što znači da je igrač za oba pravca. Jabari je bolji šuter i defenzivac od Banchera te bolji šuter i fizički spremniji za NBA od Holmgrena. Pričati o Smithu Jr.-u znači pričati o šutu, šutu i šutu; visoki igrač ne bi trebao ovako tehnički ‘pismeno’ šutirati. Kod Smithova je šuta sve na mjestu: tehnika, mehanika, položaj nogu, ravnoteža, brzi i visoki izbačaj. Čovjek bi mu zbog šuterske poezije kojom osvaja oprostio i da šutira 32 posto za tricu, a ne 42 posto, koliko je šutirao u jedinoj sezoni na Auburnu.
Njegov tricaški repertoar je doista raznolik. Korner trice su mu ziceri. Zabija iz kontranapada kao trailer. Već u idućem posjedu će zabiti tricu iz driblinga. Detalj s kojim će raspametiti svakoga tko ga gleda je ono kad poput beka istrči iz bloka, odmah se digne na šut i zabije. Smith Jr. tricaškim rasponom i rješenjima nudi fleksibilnost treneru i suigračima jer ga se može koristiti kao oružje s loptom, kao floor spacera ili igrača koji se kreće kroz blokove. Čak i ako nikad ne postane prva opcija, ovaj igrač bi bez problema trebao zabijati 15 poena samo na konto trice.
S tim da se ne oslanja samo na tricu. Smith Jr. može napraviti i nekoliko koraka prema obruču i zabijati s poludistance. Voli dobiti loptu na laktu i onda se u stilu Kevina Duranta samo digne na šut, bez pretjerane pripreme. S obzirom na brz i visok izbačaj teško ga je blokirati, a lakoćom zabija i kad mu se izazove šut i ostavi jako malo prostora. Smith Jr. nema kontrolu lopte poput Banchera, ali mu i ne treba jer mu je šut toliko ispoliran.
Jaka baza i dobri temelji
Rocketsi su prošle sezone imali najgoru obranu lige pa im njegova čvrstina i obrambeni pristup dolaze kao naručeni. Ima fizikalije za igrati bilo koji tip obrane i braniti svog igrača jedan-na-jedan, ali za današnju košarku najvažnije je to da može preuzimati. I tu je Smith Jr. fantastičan, jer se vrhunski kreće lateralno i istovremeno može zatvoriti ulaz beku ili mu izazvati šut. No, hoće li on postati najbolji igrač ovog drafta dosta će ovisiti o tome hoće li u svoj napadački arsenal kroz godine dodati dribling. Zbog tog felera teško radi separaciju od čuvara, teško dolazi do obruča i limitran je u playmakerskom aspektu. To sve povećava njegovu ovisnost o šutu koji mu, koliko god ga činio posebnim, istovremeno smanjuje marginu za pogrešku.
NBA draft nam je još jednom poslužio kao glasnik novih trendova i predstavnik akutalnih košarkaških ideja. Bancherova kreacija i playmaking, Holmgrenova obrana i stretch potencijal te šut i switch obrana Smitha Jr.-a sve su redom karakteristike modernih visokih NBA igrača zbog kojih su ova trojica budućih rookieja i odabrani prije ostalih. To znači da imaju jaku bazu i dobre temelje za nadogradnju zbog čega ćemo ih, nadamo se, dugo gledati u NBA-u.
