Dallas: Dokle god ide

Mavericksi vode 3-0 protiv Minnesote u finalu Zapada

FOTO: Vizual: Vladimir Šagadin / Telesport

Zaboravite superstarove. Gledajući ovo doigravanje, možemo zaključiti da je važno pribaviti centra Washington Wizardsa.

Boston je dolaskom Kristapsa Porziņģisa stvorio idealnu petorku s kojom je osigurao prvo mjesto u regularnoj sezoni. Kasnije je bez istog igrača prošetao kroz doigravanje na Istoku, pri čemu su više pozornosti izazivali porazi Celticsa, loša šuterska forma Jaysona Tatuma i povremena mlaka igra. Međutim, jasno je da bez Porziņģisa nema hodajućeg mismatcha, a on je potreban za iole ozbiljnu playoff seriju. Uza sve dužno poštovanje protivnicima Zelenih, ozljede ili izostanci glavnih igrača dodatno su im olakšali posao, unatoč općim napadima na Ala Horforda i što će vjerojatno raditi u finalu protiv Porziņģisa. S njime u petorci izrazito je teško braniti se protiv Bostona.

Bivši Washingtonov centar značajan je i za Dallas. Toliko je obrambeno nezamjenjiv Daniel Gafford. Mavericksi su unatrag godinu dana povukli izvanredne poteze kako bi Luku Dončića okružili što boljom pratnjom za njegov prvi plasman u finale. Razmijenili su Spencera Dinwiddieja, Doriana Finney-Smitha, izbor prve runde drafta 2029. i dva izbora druge runde za Kyrieja Irvinga.

U tom su trenutku mnogi bili skeptični prema tradeu za igrača koji se prethodnih godina pokazao nestabilnim izvan terena. Ugledni ESPN ocijenio je trade slovom D, što u prijevodu znači dovoljan, dva. Razlog je bio taj što se Dallas riješio prvog obrambenog igrača na perimetru za nekoga tko je uz Dončića također diskutabilan u obrani. Nakon toga, 12. izborom drafta izabran je centar Dereck Lively II, jer evidentno je postojala rupa u reketu. Izvan sezone potpisan je Grant Williams, koji je trebao popuniti mjesto startne ‘četvorke’, ali pokazao se nedorastao zadatku — ulozi igrača u dva smjera koji je pouzdan šuter za tri poena iz kornera. To su Mavericksi dobili razmjenom za PJ Washingtona, riješivši se Williamsa i Setha Curryja uz izbor prve runde drafta 2027. (top 2 zaštićen).

Dallasu preostaje još jedino dovršiti svoju priču genijalnošću Dončića i Irvinga, potencijalno najučinkovitijeg bekovskog tandema koji je igrao zajedno

Za to je vrijeme Gafford planirao ljetno putovanje na neku egzotičnu destinaciju i kad je već sve dogovorio, morao je otkazati. Dallasov generalni menadžer Nico Harrison podigao je telefonsku slušalicu i Wizardsima ponudio Richauna Holmesa i izbor prve runde drafta 2024. To je bilo sve što je Mavericksima trebalo za povratak u prestižno NBA finale.

U Dončiću i Irvingu već su imali tandem koji će biti teško braniti ako klikne, a oko njih je bilo potrebno složiti dovoljno šuta i visine da mogu nametati svoj tempo. Taj ritam ovisi o tome koliko se uspješno mogu braniti. U posljednjih 20 utakmica regularne sezone defenzivno nitko nije bio bolji od Dallasa. To je postala dobitna karta momčadi, jer time je osigurali privrženost i od Dončića i od Irvinga. Zapravo, Mavericksi su postigli to da se obojica posvete dijelu igre koji im je bio upitan.

Dallas se brani shematski

Dallas je bio spreman za Los Angeles Clipperse, Shaija Gilgeous-Alexandera i Anthonyja Edwardsa. Znao je kako se svakome suprotstaviti i izbaciti ga iz njegove zone komfora. Uz Mavse kao suparnike nitko nije mogao igrati opušteno, tek u pojedinim utakmicama kad bi nekoga služio šut, ali i tada smo, na primjeru čudesnog izdanja Jamesa Hardena i Paula Georgea, vidjeli kako se može istopiti prednost od 31 razlike. Clippersima je u toj utakmici trebao grandiozni Georgeov šut iz kornera preko ruke.

Oklahoma je bila najbliže tome da ih odvede u sedmu utakmicu, ali momčad Jasona Kidda bila je ta koja je kontrolirala seriju. Iako Kidd ne spada u prvi ešalon NBA trenera, njegovo razumijevanje kvalitete rostera i davanje slobode dvojici superstarova čini Dallas posebno opasnim. Kidd nije dogovorio akciju za posljednji Dončićev šut u drugom susretu finala konferencije protiv Minnesote, nego mu je prepustio da sam odluči kako će završiti taj napad. Također, ne stoji ni iza obrambenih planova za utakmice.

Čovjek zaslužan za Dallasovu elitnu obranu njegov je pomoćnik Sean Sweeney.

Dallasov defenzivni koordinator skautira, priprema i sprovodi obrambeni plan. Često ga možete vidjeti uz teren kako skače i daje upute igračima, pa čak i odlazi sve do centra kad je momčad u fazi obrane. Njegova je ideja bila da se obrana skuplja u reketu i zasniva na odličnom zaštitniku obruča, Gaffordu ili Livelyju. Tako su neutralizirali Edwardsa, kojega ne čekaju samo s jednim visokim, već i spuštanjem prvog igrača do lopte. Dončić i Irving imaju kompetitivnost koju pokazuju u obrani, a Sweeney je samo iskoristio njihov košarkaški intelekt kako bi im ukazao na što treba obratiti pozornost tijekom igre i branjenja određenog igrača.

Dallas se brani shematski. Derrick Jones Jr. je primarni branič, Washington visoki koji može preuzimati, Irving dovoljno angažiran da može ostati jedan-na-jedan, a Dončić nominalno skriven na nekome tko ne napada iz driblinga. I svi oni ovise o Gaffordu ili Livelyju iza svojih leđa, jer igraju agresivno na lopti znajući da netko štiti reket.

U doigravanju je sve u prilagodbama, shemama i brušenju detalja, a nitko dosad nije uspio natjerati Dallas na veću promjenu. U trećoj utakmici s Minnesotom vidjeli smo nisku petorku s Washingtonom, ali tek kada se ozlijedio Lively, a Kidd je uvidio da Dwight Powell ne može igrati njegove minute. Ova momčad teži fizikalnosti, borbi za skok i tjeranju suparnika na pogrešna dodavanja, kao što je prisilila Edwardsa na izgubljenu loptu u clutchu druge utakmice i kao što ga tjera da donosi pogrešne odluke zatvarajući mu prodor i pretvarajući ga u playmakera. Ponekad je Edwards bio u stanju razbiti obranu, ali to nije njegova igra i Wolvesi nisu dolazili do pobjeda s Edwardsom kao razigravačem, već kao strijelcem.

Iz napadačke perspektive, Mavericksi su ušli u doigravanje s najboljim ofenzivnim rejtingom (127) i najmanje poraza (devet) u clutchu. U playoffu su odigrali već osam takvih utakmica i imaju omjer 6-2. Ne računamo li Clipperse, koji su odigrali jednu takvu utakmicu, samo Denver ima bolji ukupni postotak šuta od njih. S obzirom na broj utakmica, za njih je to već rutinski.

Šlag na tortu

Irving je prve trice u seriji s Minnesotom zabio u četvrtoj četvrtini druge utakmice. Dvije preko ruke bez prethodno odigrane akcije, treću iz spot-upa i četvrtu iz kornera kad se odlučivalo o ishodu utakmice. On i Dončić na isti su način secirali obranu Wolvesa u trećoj utakmici. Tu ne govorimo isključivo o precizno odigranim akcijama koje su dovele do lakog koša; za njih je idealno kad im se da lopta i pusti da budu ono za što su stvoreni: kreativni španeri s loptom.

Takvi Mavericksi za predjelo serviraju akciju s dva uzastopno postavljena bloka pod okomitim kutom prema igraču s loptom, nakon koje se jedan igrač otvara na trici, a drugi rola prema obruču (tzv. double drag). Naprednija verzija poznatija je kao 77 Spain Veer STS: varijanta s dvostrukim blokom unutar koje se priključuje četvrti igrač i postavlja leđni blok za prvog igrača bez lopte (koji utrčava prema košu — nalik Spain P’n’R-u), a zatim dobiva blok od drugog igrača (veer screen) kako bi se otvorio na vanjskom šutu (takozvani STS — screen the screener).

Ako ste dosad uspjeli pratiti, svaka vam čast, jer iz te akcije proizlazi puno rješenja s kojima vas neću previše gnjaviti. Jedno od njih je dobro poznata alley-oop završnica. Naime, Dallas ovo doigravanje ima više od 40 alley-oopova, druga momčad iza njih je Denver s devet. Kada se dobro izvede, to je najsigurnija mogućnost postizanja koša koja postoji. To istovremeno daje obrani do znanja da možete raditi što hoćete i podižete momčadski duh. Dobrim dijelom zbog toga Gafford i Lively zajedno imaju 28/36 iz igre u seriji s Wolvesima. Lob Twins šlag su na tortu Dončića i Irvinga i njihove kvalitete da privuku toliku pažnju, ali i nesigurnosti obrane da rotira i ostavi otvorenu korner tricu, što se događalo Oklahomi s Washingtonom i što smo vidjeli od njega i Jonesa Jr.-a u trećoj utakmici protiv Minnesote.

Ovaj Dallas nije nepobjediv, ali uočit će svaku vašu manu i iskoristiti je dokle god ide.

Kad je Edwards čuvao Irvinga, on je više imao loptu i tjerao ga da se angažira u obrani kako bi se izmorio i izgubio koncentraciju u napadu. Kad je Chris Finch zamijenio čuvara i stavio na njega Mikea Conleyja, onda je Irving išao u blok Dončiću i forsirao pick and roll igru njih dvojice. Zbog Irvinga oni mogu igrati i više minuta bez Dončića na parketu. U tim postavama profitira i Lively, koji ovo doigravanje ima najveći +/- među rookie igračima (+108) još od Manua Ginobilija (+191).

Živimo u eri pariteta. Supermomčadi i velike trojke nisu više jamstvo za titulu, a slaganje rostera prema karakteristikama najboljih igrača od presudne je važnosti. Shvatio je to na vrijeme Brad Stevens, bilo je jasno Timu Connellyju prilikom izgradnje Minnesote i naučio je Dallas nakon propusta s Porziņģisom i Jalenom Brunsonom. Houston Rockets iz 1995. bili su posljednja i jedina momčad koja je osvojila naslov, a da je započela doigravanje izvan kruga prvih četiriju nositelja.

Dallas je redom skinuo takve ekipe i preostaje mu još jedino dovršiti svoju priču genijalnošću Dončića i Irvinga, potencijalno najučinkovitijeg bekovskog tandema koji je igrao zajedno.