Alcarazov put u besmrtnost
Kako je mladi Španjolac pobijedio Zvereva i osvojio Pariz
Alcaraz je nakon trećeg seta zadržao hladnu glavu, u četvrtom je proradilo i to njegovo srce, a onda je u petom konačno odlučio pokazati muda
“Uvijek se sjetim onoga što mi djed govori”, rekao je Carlos Alcaraz nakon što si je na lijevu ruku dao istetovirati “CCC”. “Cabeza, corazón, cojones. To je moto koji ću uvijek nositi sa sobom.”
Tamo negdje u četvrtom gemu petog seta, kod vodstva 2-1, a sada i na (trećoj uzastopnoj) break lopti Sasche Zvereva, taj Carlos Alcaraz konačno je shvatio što mu zapravo nedostaje. Koliko-toliko hladna glava već je neko vrijeme bila tu; još od početka četvrtog seta, kad se pribrao i koliko-toliko povratio fokus nakon (još jedne) crne rupe u koju je upao sredinom trećeg seta. Srce kod njega nikad nije bilo upitno, ono se u ovakvim situacijama valjda i podrazumijeva, i jedino što mu je nedostajalo bila su ta muda.
Imaš li muda preuzeti inicijativu i ići za svojim udarcima u situaciji kad je toliko toga na kocki? Imaš li možda muda i za malo ili mrvicu više od toga? I gdje je zapravo ta granica između hrabrosti i ludosti? Neki ili možda mnogi igrači nemaju (muda) i zona komfora im znači postati pasivan ili makar igrati high pecentage tennis; ovo potonje možda znači imati hladnu glavu i ne mora nužno biti loša opcija, ali postoje trenuci ili mečevi u kojima je naprosto potrebno pokazati ta muda.
Alcaraz je, dakle, servirao kod 2-1 u petom i Zverev je imao treću uzastopnu break loptu (30-40). Istina je takva da je Zverev prethodno bio pokraden, koliko god to glupo zvuči za jedan teniski meč. Alcaraz je na 15-40 napravio duplu pogrešku, ali glavni sudac Renaud Lichtenstein poništio je odluku linijskog i dao je Alcarazu prvi servis. Pokazalo se kasnije da je linijski sudac bio u pravu: Alcarazov drugi servis bio je u outu za dva milimetra.
Istina je da se to dogodilo i stvarno je glupo da se dogodilo. Pogotovo kad si već mogao imati electronic line calling koji će, usput budi rečeno, od iduće sezone imati svi turniri na ATP Touru. Istina je, dakle, da se to dogodilo, pa i da bi se psihološki momentum (ponovno) preokrenuo. Istina je onda i da je Zverev Alcarazu prethodni gem poklonio onako kako to Zverev u tim velikim trenucima zna činiti (dva relativno lagana voleja promašena, pa dupla…). Svejedno, njegovo srce, pa i glava bili su još uvijek tu i sad je bila ostala ta još jedna break lopta.
Poen je to koji se ne vrti na highlight reelovima, niti ga ima u sažecima. Alcaraz je udario 212 kilometara na sat brzi servis u tijelo; Zverev se izmaknuo i reternirao visoki bekend po dijagonali otprilike po sredini terena, malo dublje od toga i s desne strane; nedovoljno duboko i desno da se Alcaraz ne izvuče na forhend inside out i, hvatajući ga visoko, ne potegne možda i najbrži forhend winner u meču — loptu koja je odsjela na crti aut linije, nekih 20-30 centimetara od osnovne. Nije ga potegnuo bezglavo ili očajnički nego je imao koliko-toliko hladnu glavu, srce, a sad su konačno došla i ta muda.
Psihološki kapital
Uostalom, njihove su reakcije govorile same za sebe. Alcaraz nije ni proslavio poen, već je krenuo po ručnik te hladno i prgavo pogledao prema svojem boksu, a Zverev je u nevjerici kratko pogledao crtu te krenuo čekati novi servis, znajući duboko u sebi da to nije bilo slučajno.
“Ti dečki mijenjaju igru na svoj način, u smislu brzine i agresivnosti”, rekao je Dominic Thiem nakon nestvarnog meča Alcaraza i Jannika Sinnera na US Openu 2022. “Tijekom cijelog meča, nevezano za to koji je rezultat, pa čak i na jako važnim poenima, oni se daju u potpunosti, uzimaju veliki rizik i mislim da toga prije nije bilo toliko. Čak i Roger, Rafa i Novak igraju malo sigurnije.”
Istina je takva da su u tom meču na US Openu ulozi i kontekst bili malo drugačiji, ali Thiemova teza u načelu stoji, pogotovo kad pričamo o Alcarazu.
Bio je to jedan od najvažnijih poena u meču, a Alcaraz je udario možda i najbrži forhend winner u meču. Nije to bio takozvani low percentage shot, daleko od toga, ali zabiti čisti winner iz te pozicije čovjeku koji fantastično pokriva teren u takvom trenutku… Uslijedio je, međutim, onaj poen; Alcaraz je vraćao nekoliko (nemogućih) smasheva, ali je na kraju ostao kratak, a dodatni je problem bio taj što se puno potrošio i sad je trebalo spašavati novu break loptu. Tada je zapravo odigrao ono što se moglo očekivati; išao je na servis-volej, samo što je problem za Zvereva bio taj što je servis (s ad strane, dakle, kick servis na van) bio toliko dobar da je njegov bekend mogao završiti samo u mreži.
I Zverev je jučer odigrao nekoliko servis-voleja, što se moglo očekivati, ali teško da bi ga odigrao u ovakvom trenutku. To je, naravno, donekle razumljivo jer ga ne igra tako dobro kao Alcaraz, ali možda bi ga igrao bolje kad bi ga generalno više upotrebljavao ili kad bi ga imao muda više upotrebljavati. U tome je kvaka.
Ta je muda Alcaraz pokazao i u sljedećem poenu, kad je odigrao (snažnu) bekend paralelu kojom je potpuno izbacio Zvereva iz ravnoteže i isprovocirao forsiranu pogrešku; samo da bi nam za kraj gema pripremio svoj specijalitet. Još jedna kick serva na van na ad strani, Zverev vraća bekendom po dijagonali i onda savršeni bekend drop shot po paraleli…i 3-1 i veliki psihološki kapital za nastavak meča.
Alcaraz je još jednu break loptu morao spašavati i u svom sljedećem gemu. I opet je odigrao servis-volej, samo sad na ad strani na suparnikov forhend, potpuno iznenadivši Zvereva. Pa ipak, onu tetovažu Alcaraz si je možda trebao dati istetovirati na desnu ruku, jer na kraju je ta muda pokazao najviše zbog toga što je u tom petom setu bezrezervno počeo potezati forhend. Možemo reći da je tome kumovao i umor koji ga je počeo sustizati — generalno je počeo igrati agresivnije i kratiti poene, pogotovo nakon onog poena sa smashevima — pa i da mu je to u konačnici pomoglo.
Pronaći način u čupavom meču
Ukupno je u meču imao 39 forhend winnera, a njih 10 došlo je u petom setu. Dva više imao je u trećem setu, ali samo njih četiri bili su udarci s osnovne linije. U petom ih je bilo osam, i to u setu u kojem je bilo puno manje poena nego u trećem.
Alcaraz je, dakle, pobijedio zato što je u tom petom setu stavio muda na panj, ali naravno da je morao imati i hladnu glavu.
Game plan je bio miksati igru, što mu tako ionako dolazi prirodno, ali ta je varijacija bila usmjerena ponajprije na forhend od Zvereva. Nijemac je na kraju u meču odigrao 302 forhenda i 274 bekenda i Alcaraz je ciljano tražio taj forhend, pogotovo u prva tri seta, možda i malo previše.
Zverev je jako solidan igrač s osnovne linije — točnije, voli biti metar-dva iza osnovne — ali kad mu počnete miksati brzinu i visinu loptice, može izgubiti ritam, pogotovo na forhendu. Nema elitni forhend i teško sam generira brzinu i to je u suštini jedan od razloga zašto nema već nekoliko Grand Slam naslova. Taj mu se forhend onda i raspao u prvom setu (sedam od 10 neforsiranih je došlo s te strane), a bilo je pomalo komično gledati kako loše reternira s deuce strane. Alcaraz je čak 75 posto servisa na deuce strani usmjerio na njegov forhend.
Stvari su se, međutim, promijenile početkom drugog seta kad je Alcaraz pao u svoju prvu crnu rupu — nevjerojatan niz neforsiranih pogrešaka — i Zverev je uspio uspostaviti ravnotežu, pa i preuzeti kontrolu. U drugom i trećem setu napravio je ukupno devet neforsiranih grešaka, počeo je dominirati na servisu, samo da bi mu se u četvrtom taj servis počeo raspadati. Pomogao je i sam, ali je i Alcaraz imao briljantne epizode na reternu.
Ukupno je u meču na svom servisu Zverev osvojio samo 14 poena više od Alcaraza. Imao je osam asova, 17 servis winnera i na trećem udarcu (dakle, serve +1) sedam winnera. Za usporedbu, Alcaraz je imao tri asa, 23 servis winnera i njih još 17 na trećem udarcu. Ne treba ni govoriti o tome da je Zverev u četvrtom i petom setu na tom polju potpuno zakazao. Trebao je, dakle, biti superagresivan i što više besplatnih poena, ali se još jednom pokazalo da to ne može biti tijekom pet setova. Ne u finalu Grand Slama.
Naravno, bilo bi nepravedno ne spomenuti i nekoliko spektakularnih Alcarazovih poena koji su bili od goleme važnosti — primjerice, ovaj, pa ovaj, a zašto ne i ovaj — ili možemo reći to njegovo srce. Pa ipak, sve dok u petom setu nije stavio muda na panj, nije bilo izvjesno da će pobijediti, što god netko rekao. Imao je (ponovno) puno uspona i padova tijekom meča, ali odlika tih besmrtnika obično je i ta da pronađu način u ovakvim čupavim mečevima. Alcaraz je nakon trećeg seta zadržao hladnu glavu, u četvrtom je proradilo i to njegovo srce, a onda je u petom konačno odlučio pokazati muda. Muda zbog kojih je tek počeo krčiti svoj put u besmrtnost.