Arhitektica Vanja Ilić osvojila je prestižnu nagradu Bernardo Bernardi na upravo aktualnoj Godišnjoj izložbi hrvatskih arhitekata u Nami. Muzej vinogradarstva u Pitvama smješten je u postojeću zgradu nekadašnje škole na uzvišenoj poziciji unutar mjesta i otoka, pa lokaciju bitno definiraju prekrasne vizure. U trenutku započinjanja projekta zgrada je tek djelomično građevinski sanirana nakon požara, uz preostale znatne statičke nedostatke, a u tijeku je bila obnova pročelja prema konzervatorskim uvjetima. U stalnom postavu predviđa se na katu i galeriji prezentacija vinogradarske zbirke, a u prizemlju multifunkcionalni prostor za izložbe, prezentacije vina, edukaciju i društveni prostor za lokalnu zajednicu. Prostorna koncepcija stalnog postava bazira se na integriranju suvremenih interijerskih elemenata od čelika i strukturno koloriranog mdf-a tako da se ne mijenja izvorno oblikovanje građevine.

Stalni izložbeni postav i popratne namjene integriraju se unutar postojećeg građevnog tkiva kao “uneseni”, suvremeni i neovisni prostorni element čelične konstrukcije, koji stvara na prostoru kata dodatnu galeriju u potkrovlju, a ujedno i konstrukcijski učvršćuje građevinu. Kuća-škola u svojem volumenu istovremeno ostaje intaktna, dok je prostor slojevito transformiran. Izložbeni element je formiran tako da tvori ‘niše’ za izlaganje, a prostor između slobodno teče i prožima se s volumenom zgrade, ostavljajući slobodne vizure na pejzaž i otkrivajući izvorni volumen kuće.

Posjetitelj ulazi u prostor dvostruke izložbe; režiranog muzejskog postava kroz niz kontroliranih scena u nišama i slobodnih vizura prema krajoliku. Budući da je mali prostor predviđen za višestruku funkciju, rješenje interijerskih elemenata predviđa i prostore za spremišta popratnog inventara te opreme koja se koristi u povremenim događanjima, a tijekom funkcioniranja muzeja ostaje jednostavno dostupna i skrivena. Dvorana u prizemlju sustavom preklopnih panela može biti kompletno zatvorena projekcijska dvorana, polupropulzivan prostor za radionice ili pak potpuno integrirani prostor s okolišem. Dio stalnog postava je postavljen u eksterijeru, djelomično zatečen in situ, te su formirane blago “lebdeće” platforme za postav eksponata, u skladu s topografijom terena i za proširenje aktivnosti na vanjsku površinu tako da se prirodni krajolik gotovo ne dotiče, a stvara platforma za impresivan pogled.

U obrazloženju žirija za nagradu, ispred kojeg je govorila Ana Šverko stoji: “Vinogradarska zbirka muzeja općine Jelsa u hvarskom selu Pitve ušla je u zgradu nekadašnje škole podignute početkom 20. stoljeća, dimenzionirane po mjeri malog mjesta u unutrašnjosti otoka. Prenamijenjena za muzejsku funkciju, a zatim 2012. godine oštećena u požaru, kuća je nakon obnove trebala preuzeti višestruku ulogu: stalnog postava zbirke, izložbenog prostora, prostora za prezentaciju vina i enološku edukaciju te društvenog prostora za lokalnu zajednicu, a sve to u sklopu strogo postavljenih konzervatorskih zahtjeva.

Tako slojevit program mogao se bez napora pretočiti u kuću samo projektom koji podržava varijabilnost prostora u vremenu njegovim izmjeničnim kodiranjem i dekodiranjem. Stalni izložbeni postav i popratne namjene organiziraju se unutar postojećeg volumena putem unesenoga posve suvremenog i neovisnog prostornog elementa u obzirnom dijalogu s prostornom ovojnicom, koju dodiruje tek na mjestu gdje je to potrebno da je dodatno učvrsti.

 

Reinterpretativna dimenzija interijera gradi se u odnosu konstanti i mijena. Izložbeni element na katu i galeriji tvori niše za izlaganje s uporabnim artefaktima i isječcima zemlje čija se ljepota ističe u gotovo apstrahiranim, pomno kontroliranim kompozicijama, dok su opisi i objašnjenja smješteni izvan niša, u slobodnom prostoru koji teče između sekvenci režiranoga muzejskog postava i otkriva raskošne vizure prema agrarnom pejzažu. Dvorana u prizemlju, pak, zahvaljujući sustavu preklopnih panela, ostvaruje stupnjevan odnos s okolišem – od potpune zatvorenosti do integracije. Tu je ekspresija interijera postignuta ukazivanjem na ljepotu korisnoga i “običnoga” projektiranjem polivalentne “mašine za procesuiranje” programa, lišene svake suvišnosti, koja oplemenjuje mjesto i lokalnu zajednicu, koliko i razmišljanja o suvremenom interijeru.”

Vanja Ilić inače je autorica Bijele sobe u Muzeju Apoksiomena na Malom Lošinju te autorica postava i interijera u Muzeju vučedolske kulture kraj Vukovara. Također, vrijedi spomenuti da se Godišnja izložba hrvatskih arhitekata u Nami može razgledati do 15. lipnja.

---

Autorica: Vanja Ilić
Projektni tim: Dominik Lovrečić, Tena Petrović
Suradnici: Mladen Rukavina (elektroinstalacije), Branko Galić (konstrukcija), Mihajlo Šprem (vodovod i kanalizacija), Mario Jopsipović (termotehnika), Ana Rako (grafički dizajn i ilustracije), Goran Raukar (grafički dizajn i ilustracije), Marija Plenković (muzeološka koncepcija), Duje Dorotka (muzeološka koncepcija)
Fotografije: Bosnić+Dorotić
Investitor: Muzej općine Jelsa
Izvođači: MGA, AVC
Lokacija: Pitve