Zašto je šef britanskih laburista uoči izbora proveo veliku čistku stranke? 'On je vrlo pristojan tip. Ali nemilosrdan je toliko da to oduzima dah'
Unatoč uvjerljivom vodstvu po anketama, Keir Starmer napravio je dramatične promjene na izbornim listama
Laburistička stranka u Velikoj Britaniji već mjesecima po istraživanjima javnog mnijenja u prosjeku dobiva čak 20 posto glasova više od vladajuće Konzervativne stranke. Po posljednjoj anketi Ipsosa laburisti osvajaju 43 posto, a konzervativci samo 23 posto glasova.
Unatoč tako uvjerljivom vodstvu, vođa Laburističke stranke Keir Starmer neposredno prije izbora napravio je dramatične promjene na izbornim listama: iz njih je izbacio desetak najistaknutijih pripadnika lijevog stranačkog krila. Među njima laburističku veteranku te prvu crnkinju zastupnicu u parlamentu, Diane Abbott, muslimanku i istaknutu ljevičarku Faizu Shaheen te Lloyda Russell-Moylea.
Prošlog mjeseca, Kamel Hawwash, britanski Palestinac, objavio je da je također napustio članstvo u Laburističkoj stranci. I deseci laburističkih vijećnika dali su ostavke zbog Starmerova stava o pokolju u Gazi. Razlog raskola među laburistima je Starmerovo oklijevanje da osudi izraelski rat protiv Palestinaca, u kojem je ubijeno više od 36.000 ljudi, najviše djece, žena i staraca.
Čišćenje ljevičara nije iznenađenje
Međutim, Starmerovo čišćenje ljevičara nije iznenađenje: on je, naime, još 2020., kad je preuzeo kontrolu nad strankom, obećao da će se distancirati od politike svog prethodnika, radikalnog ljevičara Jeremyja Corbyna. Starmera pripadnici lijevog krila stranke optužuju da je izdao osnovna načela Laburističke stranke i razbjesnio brojne laburiste zbog izbacivanja s lista ljevičarskih zastupnika i ubacivanja sebi lojalnih članova stranke.
Zbog toga je lista novih kandidata lišena bilo kakvih “tvrdo lijevih” političara i umjesto njih na listu su ušle Starmerove pristalice. Rat sa stranačkom ljevicom predvode savjetnici Starmera Morgan McSweeney i Pat McFadden koji žele pokazati da se stranka odrekla politike Jeremyja Corbyna. Oni misle da je javna svađa s ljevicom dobra stvar za stranku jer pokazuje da su se laburisti duboko promijenili pod Starmerovim vodstvom.
Odmah nakon što su objavljeni rezultati prvog kruga parlamentarnih izbora u Francuskoj Starmerovi pristalice nisu krili zadovoljstvo. Oni smatraju da će pomak stranke prema centru biti glavni razlog za pobjedu nad konzervativcima. Da su laburisti ostali na starim, ljevičarskim pozicijama, uvjereni su, prošli bi kao francuska ljevica i stranka Emmanuela Macrona, odnosno doživjeli bi težak poraz. “Ići ulijevo u vrijeme dok se europska politička scena sve više naginje udesno, bilo bi ravno političkom samoubojstvu”, objasnio je jedan suradnik Starmera.
Promjena smjera stranke prema centru
Na početku mandata Starmer nije najavljivao tako oštar odmak od ljevičarenja i pomak prema centru. Umjesto toga, obećao je da će okončati dugotrajni građanski rat unutar stranke gradeći mostove između ljevičarskih članova i njezinih više centrističkih zastupnika. Obećao je također da će zadržati ljevičarsku ekonomsku politiku laburista te da će zauzeti konvencionalniji pristup vanjskoj politici od Corbyna, dugogodišnjeg kritičara NATO-a i “američkog imperijalizma”.
Kad je počeo mijenjati smjer stranke Starmer je počeo pokazivati čeličniju stranu svog karaktera. “On je vrlo pristojan tip”, kaže Tom Baldwin, njegov biograf, “ali je nemilosrdan da to oduzima dah”. Tako je, primjerice, Starmer hladno odbacio većinu od 10 obećanja koja je dao dok se kandidirao za čelnika stranke, a koja su uključivala nacionalizaciju željeznice, pošte, energije i vode te povećanje poreza za one koji najviše zarađuju.
Otpustio je također iz svog kabineta u sjeni Rebeccu Long Bailey, ljevičarku koja mu je bila najveća konkurentica u utrci za vodeću poziciju u stranci. Unatoč tom raskolu očekuje se sigurna pobjeda laburista, koji bi tako nakon 14 godina u oporbi te nakon četiri poraza na općim izborima, ponovno osvojili vlast.
Ne planira povratak u EU
Samo su tri čelnika laburista osvojila većinu u posljednjih 100 godina. Ako se ankete pokažu točnima, čini se da će Keir Starmer postati četvrti, što je izvanredan pothvat samo pet godina nakon što je njegova stranka doživjela najteži izborni poraz od 1930-ih. Premda je kao mladi odvjetnik za ljudska prava često predlagao ukidanje monarhije, Starmer je 2014. ipak kleknuo pred Charlesa, tada princa od Walesa, koji ga je mačem potapšao po ramenu i dodijelio mu titulu viteza.
Iako je Starmer, bivši direktor javnog tužiteljstva, ušao u politiku tek prije devet godina, pokazao je manire čvrstog vođe. I po tomu se bitno razlikuje od slabašnih liberalnih vođa poput Olafa Scholza u Njemačkoj, Anthonyja Albanesea u Australiji i Joea Bidena u SAD-u. Premda je Starmer glasao protiv Brexita, sada isključuje mogućnost ponovnog pridruživanja EU-u, jedinstvenom tržištu ili carinskoj uniji.
Objasnio je da bi to bilo ponovno otvaranje rasprave o Brexitu koje je donijelo toliko previranja u Velikoj Britaniji. “Ne ulazimo ponovno u EU, ne ulazimo ponovno u jedinstveno tržište ili carinsku uniju”, kazao je Starmer. “To nije naš plan. Nikad nije ni bio. Nikada to nisam rekao kao čelnik Laburističke stranke i to nije u našem manifestu.”