Velika preslagivanja na europskoj sceni: liberali ulaze u koalicije s krajnjom desnicom, desni populisti jurišaju na vlast

Odluka nizozemskih liberala isprovocirala je oštru reakciju 500 kilometara južnije. Wildersova stranka “suprotnost je onome što branimo” u pogledu vrijednosti, vladavine prava, ekonomije, klime i Europe, ustvrdila je francuska eurozastupnica Valerie Hayer.

Ne treba to tumačiti tek kao jedan disonantan glas – riječ je o bliskoj saveznici francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koja vodi njegovu stranku na EU izbore, te (dosadašnjoj) šefici kluba zastupnika Renew. Onoga kojem pripadaju i nizozemski liberali. O njihovu potezu, najavljuje Hayer, raspravljat će se na sastanku grupacije dan nakon europskih izbora.

Pošto deklaracija?

Nije ovo presedanski potez neke liberalne stranke u Europi. U Švedskoj su liberali dio vladajuće koalicije koja se oslanja i na podršku krajnje desnice u parlamentu. U Finskoj je na vlasti četverostranačka koalicija koja također uključuje obje političke opcije. Još je niz primjera, ne samo na nacionalnoj, nego i na lokalnim razinama. Ono što je sada, međutim, posebno nezgodno jest tajming.

Tjedan dana prije nego je objavljen dogovor o nizozemskoj vladi, lijeve i liberalne europske političke grupacije potpisale su deklaraciju U obranu demokracije u kojoj uspon krajnje desnih i radikalnih stranaka u Europi ocjenjuju “prijetnjom našem zajedničkom projektu, njegovim vrijednostima te građanskim slobodama i temeljnim pravima njegovih građana”.

Idu i dalje te tvrde da nikada neće surađivati niti koalirati s krajnjom desnicom i radikalnim strankama “na bilo kojoj razini”. Deklaracija, koju je potpisao i klub Renew Europe, očigledno cilja na postizborno razdoblje u Uniji – jer je Ursula von der Leyen, vodeća kandidatkinja pučana, najjače grupacije kojoj pripada i Plenkovićev HDZ, ostavila otvorena vrata za suradnju sa strankama tvrde desnice (konkretno, Europskim konzervativcima i reformistima, ECR).

Zaostaju za Le Pen

No, konstatacija o nesuradnji “na bilo kojoj razini” u roku od tjedan dana razbila se na nizozemskom dogovoru. U redovima europskih liberala to je izazvalo ozbiljne tenzije.

Posebno je glasan Macronov tabor, ali nikakvo čudo: nekoliko tjedana pred europske izbore, u anketama značajno zaostaju za strankom čije je najprepoznatljivije lice desničarka Marine Le Pen. Zastupnici njezinog Nacionalnog okupljanja i Wildersove stranke sjedit će u Strasbourgu u istom zastupničkom klubu.

Desno-populističke stranke i stranke radikalne desnice u Europskom parlamentu dosad su bile organizirane u dvije skupine. Jedna je ECR, koja se općenito smatra euroskeptičnom, ali umjerenijom u nizu stavova i politika, a u kojoj su talijanska Braća Italije Giorgije Meloni, španjolski Vox, poljski ultrakonzervativci Pravo i pravda i tako dalje. Druga grupacija, Identitet i demokracija (ID), pozicionira se radikalnije i među njima ima i onih s mekšim pristupom prema Rusiji.

Još se nisu priključili

U kojem će klubu, pak, sjediti zastupnik Domovinskog pokreta (DP), bude li izabran na lipanjskim izborima? Europski mediji nekad ih povezuju sa skupinom Identitet i demokracija, ali stranka još nije članica nijedne europske političke “obitelji”.

“Domovinski pokret nije član niti jedne europske političke grupacije, no postoje kontakti nekih naših članova s pojedinim istaknutim članovima ovih grupacija. Pratimo rad u Europskom parlamentu, a posebno djelovanje nama srodnih političara i grupacija”, kažu na naše pitanje iz stranke Ivana Penave.

Kamo ide Domovinski?

Srodni političari i grupacije su im ECR i ID, ali odluku o tome kome bi se priključili donosit će nakon europskih izbora – ako njihov kandidat, dakako, uđe u Europski parlament. “Nakon razgovora i konzultacija odlučit ćemo se za onu grupaciju koja najbolje reprezentira naše temeljne stavove”, odgovaraju iz DP-a.

A taj je podatak zanimljiv s aspekta hrvatskog koalicijskog dogovora: u vladajućoj većini, koju je okupio HDZ, nalazi se, uz Domovinski pokret, i HSLS, liberalna stranka koja, kao i Rutteova stranka u Nizozemskoj, pripada europskoj liberalnoj grupaciji.

‘Neće imati utjecaja’

HSLS sada nema zastupnika ili zastupnicu u Europskom parlamentu, ali je u utrci za mandat, na zajedničkoj listi koju predvodi IDS-ovac Valter Flego. U prošlom sazivu Flego je bio u klubu liberala.

Kako će na europskoj razini “sjesti” HSLS-ova suradnja s Domovinskim pokretom? “Ako osvojimo mandat, bit ćemo dio kluba zastupnika Renew Europe. Ne smatram da bi nacionalna suradnja s DP-om mogla imati ikakav utjecaj na poziciju HSLS-a u Europi. Uostalom, Wilders je radikalniji u cijelom nizu stavova od DP-a“, uvjeren je predsjednik HSLS-a Dario Hrebak.

Slabljenje liberala

Suradnja s Wildersom mogla bi, pak, utjecati na poziciju nizozemskih liberala u EU parlamentu, nagađa se čak i o opciji da budu isključeni iz zastupničkog kluba. To bi, međutim, dodatno oslabilo ovu političku opciju na europskoj sceni.

U prethodnim sazivima držali su čvrstu treću poziciju po broju zastupnika što im je davalo ulogu svojevrsnog kingmakera u odnosu s pučanima i socijalistima – liberali su bili ta treća, iako najmanja, politička poluga u proeuropskoj mainstream većini unutar Europskog parlamenta. Sada bi im ta pozicija mogla izmaknuti.

Previše ekstremni

Prema anketama, na korak su im se približile skupine desnih populista i radikala, ECR i ID – projekcije pokazuju da je u utrci za treće mjesto razlika u samo nekoliko mandata. Međutim, Identitet i demokracija sigurno gubi nekoliko prognoziranih mandata: Alternativa za Njemačku više nije u njihovim redovima. AfD je i za njih previše radikalan, a uz to još i zagrezao u niz neugodnih skandala.

Njemački radikali bi, prema dosadašnjim anketnim predviđanjima, mogli osvojiti 15-ak mandata. Toliko bi, dakle, mogao izgubiti najdesniji zastupnički klub u Europskom parlamentu. Ali izbacivanjem AfD-a, i oni su potencijalno ublažili imidž, kao što to već godinama u Francuskoj nastoji učiniti Marine Le Pen. Uostalom, upravo je ona, par dana prije ove odluke, prva javno pozvala na razlaz s AfD-om.

Veliko preslagivanje

Ostaje pitanje može li taj potez otvoriti put za tješnju postizbornu suradnju na tom dijelu političkog spektra – što bi imalo potencijalno značajne reperkusije na europske politike. Marine Le Pen (ID) promptno je pozvala Giorgiju Meloni (ECR) na suradnju, o čemu ovog vikenda javlja Corriere della Sera. “Sad je trenutak za ujedinjenje (…) Ovakvu priliku ne bismo smjeli propustiti”, kaže francuska političarka.

Ankete pokazuju da bi, kada bi se doista ujedinile, dvije desničarske grupacije postale druga najbrojnija frakcija u EU parlamentu. Dosad je takva suradnja bila teško zamisliva, među ostalim i zbog neslaganja oko nekih temeljnih postavki, poput odnosa prema Vladimiru Putinu i ratu u Ukrajini. No, ono što više nije nezamislivo jest formiranje novih savezništava. Veliko preslagivanje na europskoj političkoj sceni, lako je moguće, tek slijedi.