Ugledni crnogorski stručnjak: 'Rezolucija o Jasenovcu gruba je instrumentalizacija povijesti u političke svrhe i sramotna zloupotreba žrtava'
'Skandaloznim aktom o Jasenovcu službena Crna Gora udarila je šamar državi koja joj je bezuvjetno pomagala na putu prema EU-u'
Da je namjera zaista bila ukazati na širi povijesni kontekst, pisci Rezolucije sigurno ne bi izostavili i dva logora koji su 'integralni dio genocida i holokausta' na teritoriju današnje Srbije, a riječ je o Sajmištu i Topovskoj Šupi
Rezolucija o Jasenovcu demonstracija je moći srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića u Crnoj Gori, ističe za Telegram crnogorski filolog, stručnjak za crnogorski jezik i književnost Aleksandar Radoman. Istaknuti montenegrist, ujedno i jedan od osnivača Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava, član uprave Crnogorskog PEN centra te dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, smatra da je potez tamošnje vlasti, koji je naljutio političku vrhušku Hrvatske, eklatantan primjer instrumentalizacije Crne Gore za velikosrpske ciljeve.
Prošloga petka crnogorski parlament usvojio je Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima u Dachauu i Mauthausenu, za koju je glasao 41 od ukupno 81 zastupnika. Podržala ju je većina zastupnika stranke “Pokret Evropa sad” (PES), premijera Milojka Spajića, prosrpske desnice predsjednika parlamenta i četničkog vojvode Andrije Mandića, Demokrata Alekse Bečića i SNP-a, umjerene prosrpske partije, a pola zastupnika uopće nije sudjelovalo u glasanju.
Radoman kaže da se, s obzirom na tajming njena donošenja, Rezoluciju može smatrati svojevrsnim odgovorom na akt Ujedinjenih naroda o genocidu u Srebrenici, koja je usvojen sredinom svibnja na Općoj skupštini UN-a. “Posve je izvjesno da joj namjera nije njegovanje kulture sjećanja već direktna provokacija Republike Hrvatske, a istovremeno, cilj je i zaustavljanje Crne Gore na putu prema Europskoj uniji“, tumači crnogorski filolog.
Narušavanje dobrosusjedskih odnosa
Objašnjavajući potonju tvrdnju, Radoman kaže kako Vučiću ne odgovara Crna Gora u EU-u te da preko svojih lojalista koji kontroliraju Spajićevu Vladu pokušava učiniti sve da se taj proces zaustavi i zemlju uvede u tzv. “Srpski svet“. “Rezolucija je i svojim povodom i značenjem donesena da nanese sramotu i štetu Crnoj Gori”, naglašava.
Na pitanje kako komentira činjenicu da se Crna Gora na neki način postavila kao moralni žandar Hrvatskoj i Njemačkoj, iako se nikad nije bavila ni Jasenovcem, a ni logorima u Dacahuu i Mautahusenu, odgovara da je zapravo pravo pitanje zašto bi se Crna Gora danas uopće bavila tom temom kad je čak i službena Srbija odbila usvojiti takvu rezoluciju. Odgovor na to je, tvrdi, vrlo jednostavan. “Žele se narušiti dobrosusjedski odnosi s Hrvatskom koji su njegovani od 1997. do 2020. godine i Crnu Goru prikazati satelitom Srbije koji za nju obavlja najprljavije zadatke”, tvrdi.
Istaknuo je da je Hrvatska nesebično pomagala euroatlantsku politiku Crne Gore te da je njezina uloga u crnogorskom pristupanju NATO-u 2017. i u svim fazama pregovora o pristupanju EU-u izuzetna. Podsjeća i da je njegova zemlja u vrijeme hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020. posljednji put zatvorila neko od pregovaračkih poglavlja, a te godine, dodaje, dolazi do dramatične promjene odnosa dviju zemalja, koju ljudi predsjednika Srbije u crnogorskoj vlasti koriste za provokaciju. Posljedice toga, kaže, vidljive su već danas.
Ni spomena o srpskim logorima
“Ne samo što je skandaloznim aktom o Jasenovcu službena Crna Gora udarila šamar državi koja joj je bezuvjetno prijateljski pomagala na putu prema EU-u, već je i samoj Europskoj uniji poslala razočaravajuću poruku da slijedi retrogradne politike koje potiču na podjele i destabilizaciju regije. Otkazivanje već najavljenog posjeta predsjednika Europskoga vijeća Charlesa Michela Crnoj Gori već je prvi jasni signal osude takvoga ponašanja vladajuće većine”, smatra Radoman.
Govoreći pak o umetanju logora Dachau i Mauthausen u Rezoluciju, sugovornik Telegrama kaže da je riječ o besmislici koja je vjerojatno rezultat potrebe da se u zadnji trenutak, prije svega zbog domaće javnosti, prikrije stvarna namjera njenih donositelja. Stava je i da se proizvoljno uvođenje logora koji se nalaze na teritoriju Njemačke i Austrije također može tumačiti kao poruka na koga kao neprijatelja ciljaju Vučićevi lojalisti.
“Kako je to lucidno primijetio povjesničar Srđa Pavlović, da je namjera zaista bila ukazati na širi povijesni kontekst, pisci Rezolucije sigurno ne bi izostavili i dva logora koji su ‘integralni dio genocida i holokausta’ na teritoriju današnje Srbije, a riječ je o Sajmištu i Topovskoj Šupi”, dodaje.
Gruba instrumentalizacija povijesti
Pitamo ga je li tema Jasenovca postala neka vrsta oruđa za narušavanje odnosa Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Odgovara da takve stvari trebaju biti dio historiografskih istraživanja i prosudbi, a ne skupštinskih deklaracija i rezolucija. “Kad se politika dokopa takvih tema, tu redovno strada povijest. Dakle, u ovom je slučaju riječ o gruboj instrumentalizaciji povijesti u političke svrhe, a taj postupak, osim što je usmjeren na narušavanje odnosa između Hrvatske i Crne Gore, još je i sramotna zloupotreba žrtava jasenovačkog logora”, tvrdi.
Radoman kaže da je donekle utjeha što se barem netko od visokih dužnosnika djelomično ogradio od Rezolucije, pritom misleći na predsjednika države i bivšeg člana PES-a Milatovića. “On nije bio suglasan s usvajanjem Rezolucije, no taj potez, nažalost, nije čin državničke odgovornosti već dio crnogorskog političkog folklora”, objašnjava. Podsjeća da je crnogorski predsjednik napustio PES, ističući da se priprema za formiranje nove političke stranke, pa zbog toga ni ne čude njegove kritike upućene bivšem partijskom kolegi Spajiću.
“Kad se ima u vidu da je upravo Milatović krajem prošle godine izvršio ključni pritisak na Spajića da formira Vladu s koalicijom ‘Za budućnost Crne Gore’, koju direktno kontrolira Vučić, jasno je da između Milatovića i Spajića nema nekih krupnijih ideoloških nesuglasja, već je riječ o sukobu ambicija i taštine. Bez obzira na Milatovićeve izjave koje su disonantne u odnosu na Spajićeve istupe, nema razloga ne vjerovati da se njih dvojica zapravo utrkuju u tome tko će biti novi Vučićev miljenik”, tvrdi.
Podjele crnogorskog društva
Pažnju skreće i na činjenicu da je Rezolucija u parlamentu donesena s minimalnom većinom, ustvrdivši da i “to dovoljno govori kako je riječ o još jednoj od tema koje duboko dijele crnogorsko društvo”. Govori da osim zastupnika opozicije i nekoliko njih iz redova vlasti koji su demonstrativno napustili parlament uoči glasanja, snažni glasovi osude, koji smatraju da je donesen sramotni akt, stižu i iz akademske zajednice i civilnog sektora.
“Taj glas otpora velikosrpskome poniženju Crne Gore, osobito njene zloupotrebe u cilju provokacije Hrvatske, u proteklih tridesetak godina je konstanta. U siječnju 1992. s Dvorskoga trga na Cetinju, dok je dio građana Crne Gore u uniformama JNA činio zločine u Konavlima i dubrovačkom području, klicalo se: ‘Oprosti nam, Dubrovniče’. Danas su glasovi zgroženosti nad ovakvom Rezolucijom, kao novim oblikom instrumentalizacije zemlje za velikosrpske ciljeve, snažniji i rasprostranjeniji”, kaže Radoman.
No, naglašava da takvi glasovi Crne Gore na proeuropskim tračnicama danas nemaju adekvatnu političku artikulaciju, a to ide na ruku Vučiću koji tu situaciju koristi za kontroliranje, kako ih filolog opisuje, “nestabilnih vlada koje su na vlasti od 2020. godine”. “Iako su njegovi poklonici na posljednjim parlamentarnim izborima osvojili manje od 20 posto glasova, uz pomoć medijsko-obavještajnih pritisaka on uspijeva nametnuti svoj politički program kao službenu agendu crnogorskih vlasti”, dodaje.
Mreža Vučićeva utjecaja
Tumači da su sve tri crnogorske Vlade, koje su formirane u postđukanovićevskoj eri, radile “po više ili manje vidljivim naredbama službenog Beograda”. “To je razvidno u svim domenama, od medija, državnih institucija, do gospodarskih društava ili pravosuđa”, govori, rasplićući mrežu Vučićeva utjecaja u njegovoj državi.
Objašnjava da su čak četiri televizije od njih pet s nacionalnom frekvencijom u vlasništvu srpskih tajkuna, dok javni servis Radiotelevizije Crne Gore direktno kontroliraju lojalisti srpskog predsjednika iz koalicije “Za budućnost Crne Gore”, čiji čelnici imaju prvostupanjske presude za pokušaj organizacije državnog udara 2016. koji su predvodili konfidenti ruske vojno-obavještajne službe pri Glavnom stožeru Ruske vojske – GRU.
Radoman navodi da se Vučićevi ljudi, osim u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, nalaze na čelu jedinog crnogorskog sveučilišta, ali i na ključnim pozicijama u javnim poduzećima, poput Elektroprivrede Crne Gore i tvrtke Rudnik uglja. Političku zloupotrebu pravosuđa u Crnoj Gori ilustrira skandaloznim procesima protiv tužitelja Milivoja Katnića i Saše Čađenovića, koji su razotkrili spomenuti državni udar, u kojem je svoje prste imao i šef parlamenta, četnički vojvoda Mandić, zbog čega crnogorsko tužiteljstvo za njega traži kaznu zatvora od pet godina zbog pokušaja terorizma.
Ucjene i kupovanje lojalnosti
“Čađenović je već godinu i pol u pritvoru bez potvrđene optužnice, dok se Katnića mjesecima drži u pritvoru bez potvrđene optužnice, prijedlog optužnice svako malo mu se mijenja, od optužbi za kriminalno udruživanje preko financijskih sumnjičenja, a odnedavno i do optužbi za ratne zločine! Medijsko-obavještajnim metodama javnost je, međutim, u velikoj mjeri eutanazirana i bez adekvatne reakcije prolaze i najgrublje zloupotrebe i instrumentalizacije državnih institucija”, tvrdi.
Radoman aktualnu političku situaciju u Crnoj Gori ocjenjuje prilično zabrinjavajućom. Ističe da prema relevantnim istraživanjima javnog mnijenja više od 70 posto građana priželjkuje ulazak u EU, dok istovremeno svega petina biračkog tijela podržava stranke koje nedvosmisleno kontrolira Vučić. Dodaje i da je rast populističkih stranaka na posljednjim izborima doveo do toga da Vlada ne bude sastavljena od proeuropskih snaga, nego kao kombinacija lojalista srbijanskog predsjednika i populista. “Ta Vlada, nažalost, dosljedno slijedi politiku Vučićevih poklonika u Crnoj Gori jer srbijanski predsjednik ucjenama kupuje lojalnost populista”, ističe.
Ustavno prekrajanje države
Naglašava i da Vučićevi poslušnici, s ciljem da Crna Gora dugoročno postane dio “Srpskog sveta”, pripremaju izmjene Zakona o državljanstvu koje bi omogućile da, po nekim procjenama, 200 tisuća građana Srbije stjecanjem dvojnog državljanstva u kratkom roku dobije pravo glasa. Time se, kaže Radoman, želi trajno izmijeniti demografski i politički profil njegove zemlje.
“To je u ovome trenutku ključni izazov koji prijeti da u prvoj fazi obesmisli suverenitet Crne Gore, a u perspektivi osigura i ‘legalni’ anšlus. S druge strane, uvelike se na terenu priprema i rezervni scenarij, pa će – ako Vučić ne uspije trajno osigurati vlast u Crnoj Gori – uslijediti formiranje ‘srpskih’ općina i zahtjevi za ustavno prekrajanjem države.
Da bi se spriječili ti razorni projekti, koji su već započeti, a verificirani su i izglasavanjem ove sramotne Rezolucije, potrebna je snažna i konsolidirana reakcija kako opozicije, svjesnoga i nepotkupljenoga dijela akademske zajednice i civilnoga sektora, ali i EU-a i SAD-a, koji moraju što prije prestati s pogubnom politikom povlađivanja Vučićevim velikodržavnim apetitima”, zaključuje.