Slijedi li politički potres u EU-u? U tri najjače države uzletjele opcije koje su, blago rečeno, rezervirane prema Europskoj uniji
Italija, Francuska i Njemačka imaju ojačane desničarske, euroskeptične stranke
Politička dinamika unutar Europske unije nakon ovih bi izbora mogla biti značajno promijenjena: u tri velike članice, države s najjačim ekonomijama koje su 1957. bile među osnivačima zajednice koju danas znamo kao Europsku uniju, na današnjim su izborima snažno rasle stranke koje su u najmanju ruku rezervirane prema onome kako danas ta Europska unija funkcionira.
Krajnje desna Alternativa za Njemačku (AfD) druga je, po projekcijama, politička snaga u Njemačkoj. Nacionalno okupljanje, stranka u kojoj je najprepoznatljivije lice desničarka Marine Le Pen, nanijela je težak poraz centrističkoj opciji francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. U Italiji birališta još nisu zatvorena, ali predviđa se uvjerljiva pobjeda Giorgije Meloni, čelnice krajnje desne Braće Italije, koja se jedina, uz Andreja Plenkovića, s pozicije premijerke natjecala na ovim izborima.
Politički potres
Ovakav ishod europskih izbora već je izazvao potres u Francuskoj i Njemačkoj. Reagirajući na težak izborni poraz – njegova je opcija dobila upola manje glasova od Nacionalnog okupljanja i njihovog vodećeg kandidata Jordana Bardelle – Macron je večeras raspisao izvanredne izbore za nacionalni parlament. U Njemačkoj, gdje su tri stranke vladajuće koalicije, uključujući socijaldemokrate kancelara Olafa Scholza (zasad) ostale iza AfD-a, već se javljaju pozivi da vlada iz temelja promijeni smjer ili raspiše nove izbore.
AfD je prije pet godina bio četvrti, sa 11 posto glasova – sada su, prema projekcijama, osvojili 16,5 posto. U Francuskoj je stranka Marine Le Pen i u zadnja dva izborna ciklusa (2014. i 2019.) osvojila, u postocima, najviše glasova, ali razlika u odnosu na desni centar (2014.) i Macronovu centrističku opciju (2019.) nije bila ni blizu ovolika kao danas.
Oslabljeni lideri
I Scholz i Macron stoga ulaze značajno oslabljeni u ključne postizborne tjedne, u kojima će se dogovarati raspodjela visokih političkih funkcija u institucijama EU-a, među kojima je i pozicija predsjednice Europske komisije na koju računa njemačka političarka Ursula von der Leyen. Iako to ne mora nužno utjecati na njezinu poziciju – a s obzirom na to da će njezina Europska pučka stranka (EPP) vrlo vjerojatno obraniti svoju status najbrojnije političke grupacije u EU parlamentu – to bi moglo utjecati na pregovore unutar Europskog vijeća.
Talijanskoj premijerki Giorgiji Meloni, kojoj je ovo prvi izborni test otkako je složila vladu u Italiji, uvjerljiva pobjeda učvršćuje poziciju u Europskom vijeću kao jednoj od ključnih političkih figura u postizbornim kadrovskim križaljkama. Osobito ako još zastupnici iz njezine grupacije, Europskih konzervativaca i reformista (ECR) budu nužni za većinu u parlamentu koja mora potvrditi imenovanje nove (stare?) predsjednice Komisije. Meloni je svojim biračima ionako obećala da će “S Giorgijom promijeniti Europu”.
U Francuskoj će se, pak, održati izvanredni izbori za Nacionalnu skupštinu jer se Macron, očito, nada da bi ipak mogao na nacionalnim izborima učvrstiti svoju poljuljanu poziciju. Sva pozornost bit će potom usmjerena na 2027., kada su na redu redoviti predsjednički izbori. U francuskom polupredsjedničkom sustavu to je glavni politički show na kojem je 2017. i 2022. Macron u drugom krugu pobijedio Marine Le Pen. Sada se mnogi u Europi pitaju može li Le Pen ovaj desni val pretvoriti u konkretne rezultate na predsjedničkim izborima. To bi, daleko više nego ovi europski izbori, utjecalo na Europsku uniju i njezinu budućnost.