Pravnik iz Osijeka izgubio tužbu u Strasbourgu i onda otkrio: ‘Moju žalbu nisu ni preveli, a dvije sutkinje ne znaju hrvatski’
Vladimir Šplajt pita se kako su sutkinje iz Finske i s Malte mogle odlučivati kad ne govore hrvatski na kojem je priložena njegova žalba
Europski sud za ljudska prava (ESLJP) u ožujku je presudio da hrvatsko pravosuđe nije povrijedilo pravo Osječanina Vladimira Šplajta na slobodu izražavanja kao ni pravo na nepristran sud, međutim da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. Šplajt, koji je pravnik, potkraj travnja uputio se u sjedište ESLJP-a u Strasbourgu i zatražio uvid u spis, a ono što je ondje našao neugodno ga je iznenadilo.
Po svemu sudeći, glavnu riječ u njegovu predmetu ondje vodio je Davor Derenčinović, hrvatski sudac u Strasbourgu. Šplajt je tako, tražeći u Strasbourgu zaštitu od hrvatskog pravosuđa i smatrajući da su mu domaći sudovi uskratili temeljna ustavna prava, opet naišao na hrvatskog suca. A njegova uloga u radu tročlanog sudskog vijeća, uvjeren je, bila je ključna za presudu Šplajta protiv Hrvatske.
Očitovanje na hrvatskom
Službeni jezici Europskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Međutim, kad je odvjetnik Branko Nenadić, koji je na ESLJP-u zastupao Šplajta otkazao punomoć, Šplajtu je omogućeno da se pred sudom brani na hrvatskom jeziku, pa ga je zamjenica tajnika Prvog odjela Renata Degener 4. veljače 2021. pismom obavijestila da na očitovanje hrvatske Vlade iz lipnja 2020. može odgovoriti na hrvatskom jeziku, do 18. ožujka te godine.
Šplajt je to i učinio, pa je do zadanog roka detaljno na 30 stranica odgovorio na očitovanje Vlade. Učinio je to na hrvatskom jeziku kako mu je i dopušteno i potanko objasnio zašto misli da mu je povrijeđeno pravo slobode izražavanja i nepristranog suđenja.
Kad je 30. travnja, uz raniju najavu, u zgradi ESLJP-a dobio uvid u predmet 963/18, Šplajt je ostao iznenađen vidjevši da u spisu nema prijevoda njegova odgovora na očitovanje Hrvatske. Tridesetak stranica očitovanja hrvatske Vlade bilo je na engleskom jeziku, dok je njegov odgovor bio na hrvatskom, bez prijevoda na jedan od dva službena jezika suda. I na omotu spisa, gdje je uveden i njegov odgovor, u rubrici prijevod stoji: n/a, ili not avaliable, nije dostupan.
Sutkinje ne govore hrvatski
U tročlanom sudskom vijeću uz Hrvata Davora Derenčinovića bile su i sutkinja iz Finske Pauliine Koskelo te Maltežanka Lorraine Schembri Orland. Prva je na Europskom sudu za ljudska prava od 2016., a druga od 2019. godine.
U životopisu Finkinje stoji da, uz materinski, vrlo dobro govori engleski i švedski jezik, a Maltežanka uz svoj malteški dobro govori engleski i talijanski, te donekle francuski. Dakle, ni Finkinja ni Maltežanka ne govore hrvatski, ne razumiju naš jezik. Stoga je logično da im opsežan odgovor Vladimira Šplajta na tridesetak stranica, koji se nalazi u spisu, apsolutno ništa ne znači.
Nisu se mogle upoznati sa Šplajtovim argumentima, pa je posve nejasno temeljem čega su zaključile da mu hrvatsko pravosuđe nije povrijedilo pravo na slobodu izražavanja kao ni pravo na nepristran sud. Vrlo je vjerojatno da su svoj stav u tročlanom sudskom vijeću zasnivale samo na onom što je o slučaju Šplajt protiv Hrvatske u Strasbourg poslala hrvatska Vlada.
Prepričavanje bez prijevoda
Postoji naravno mogućnost da je hrvatski član vijeća, sudac Derenčinović, sažeto prepričao Šplajtov odgovor, no ako se to i dogodilo (što bi za jedan tako ozbiljan sud bilo prilično neobično), ostaje pitanje što je rekao svojim kolegicama, a što eventualno prešutio. Pravi uvid u Šplajtov odgovor mogle su steći jedino čitajući prijevod s hrvatskog na engleski ili francuski, kojeg u sudskom spisu nema.
Telegram se još 23. travnja obratio Europskom sudu za ljudska prava sa zamolbom da nam omoguće kontakt sa sucem Derenčinovićem kao bismo ga pitali o tijeku postupka Šplajt protiv Hrvatske, napose kako su njegove kolegice iz Finske i Malte mogle odlučivati u tom predmetu kad im nije bio dostupan Šplajtov odgovor na engleskom ili francuskom jeziku, a hrvatski ne govore. Odnosno jesu li – kako se to na sudu kaže – poklonile vjeru samo očitovanju hrvatske Vlade.
Odgovor iz ESLJP-a bio je vrlo štur: “Sudac Derenčinović ne dijeli s medijima nikakve informacije o ili vezano uz svoj sudački rad, prije ili nakon izbora za suca Europskog suda za ljudska prava. Hvala na razumijevanju”. Toliko iz Strasbourga.
Tko je bio izvjestitelj
S obzirom na to da o vijećanju sudaca Derenčinovića, Koskelo i Schembri Orland ne postoji zapisnik jer ga prema pravilima suda u Strasbourgu ne mora ni biti – zapisnik se vodi samo u predmetima koje razmatra Drugi i Treći odjel (u Drugom je petero, a u trećem čak 15 sudaca) – ponovno smo se obratili ESLJP-u.
Pitali smo je li tajništvo Prvog odjela, gdje se odlučivao o predmetu Šplajt protiv Hrvatske, učinilo sve što je potrebno da odgovor podnositelja Šplajta na hrvatskom jeziku bude preveden u cijelosti ili djelomično na službeni jezik Suda; tko je bio sudac izvjestitelj u tom predmetu te jesu li sutkinje Koskelo i Schembri Orland u svojim životopisima u poglavlju “Ostali jezici” prijavile znanje hrvatskog jezika i na kojoj razini.
Na odgovor, koji je potpisala tajnica ELJSP-a Marialena Tsirli, čekali smo gotovo mjesec dana: “Predsjednica me zamolila da odgovorim na vaša pisma primljena 3. i 11. svibnja 2024. u kojima ste postavili nekoliko pitanja u vezi s navedenim slučajem. Obavijestila bih vas da je korištenje jezika u postupku pred Sudom uređeno pravilom 34. Poslovnika Suda. Sud ne daje informacije o postupku koji se provodi u određenim predmetima, s tim da se podrazumijeva da je javni pristup dokumentima pohranjenim u Tajništvu osiguran uvidom u spise predmeta na licu mjesta i samo uz prethodnu najavu. Nadalje vas obavještavam da su imena sudaca izvjestitelja povjerljiva”.
Razočaranje u europsku pravdu
Dakle, sugerirano nam je da učinimo isto što je već uradio i Vladimir Šplajt, najavimo se ESLJP-u, uputimo u Strasbourg, prelistamo spis u kojem nećemo naći odgovore koji su ključni za cijelu priču: zašto nema prijevoda njegova odgovora na očitovanje hrvatske Vlade, te tko je bio predsjednik, a tko izvjestitelj tročlanog sudskog vijeća Derenčinović, Koskelo i Schembri Orland. Te važne podatke sud ne želi otkriti jer, kako su napisali, “imena sudaca izvjestitelja su povjerljiva”.
To naravno otvara sumnju, ali i mogućnost da je izvjestitelj bio Derenčinović, a ako nije postavlja se drugo, jednako nezgodno pitanje: kako je jedna od dvije sutkinje, bilo Finkinja ili Maltežanka, mogla biti izvjestiteljica, a da nije imala prilike pročitati što je u odgovoru na očitovanje hrvatske Vlade rekla druga strana, Vladimir Šplajt.
Za sve one u Hrvatskoj koji se s nadom i velikim očekivanjima obraćaju Europskom sudu za ljudska prava ovaj bi slučaj mogao značiti veliko razočaranje: tražeći u Strasbourgu pravdu koju nisu našli u hrvatskom pravosuđu, ondje bi o njihovu slučaju opet mogao odlučivati hrvatski sudac.