Otkrivamo neshvatljiv apsurd: Hrvatska uložila 441 milijun kuna da smanji gubitak voda. A gubici su od tada porasli
Još je strašnije to što se isti akteri spremaju potrošiti dodatnih 1,7 milijardi eura javnog novca na provođenje mjera 'za smanjenje gubitka vode u vodovodima'
Hrvatske vode i lokalni vodoopskrbni sustavi uložili su razdoblju od 2018. godine do danas više od 441 milijun kuna u nekoliko programa koji su trebali smanjiti gubitke vode u javnim vodovodima, ali su na kraju tog razdoblja – i nakon svih tih ulaganja – gubici vode povećani.
Jedan od najvećih problema u hrvatskim javnim vodovodnim mrežama, čiji su vlasnici lokalne zajednice, upravo je gubitak vode. Zato su Hrvatske vode oglasile nekoliko javnih poziva na kojima su dijelile novac lokalnim vodovodima kako bi se ti gubici smanjili. Nudilo se pokrivanje čak 80 posto troška.
Službeni nalaz revizije
Preostalih 20 posto dodavale su lokalne vlasti ili sama vodoopskrbna poduzeća. Hrvatske vode odvojile su tako 353 milijuna, dok je ostatak novca stigao s lokalne razine. No, unatoč svemu, Ured državne revizije nedavno je u Izvješću o učinkovitosti unaprjeđenja kvalitete vode zaključio da je u navedenom razdoblju gubitak vode i povećan.
Kada su projekti započeli, tijekom 2018. godine, na razini Hrvatske ukupno se gubilo 49 posto vode. To znači da je na svakih tisuću litara, iz izvora do krajnjih korisnika, kroz vodovodnu mrežu stigla tek 51 litra, odnosno da bi 49 litara putem iscurilo u prazno.
Možda se ne čini puno, ali…
Pet godine kasnije situacija je bila još gora, više vode je curilo u prazno nego što je isporučeno iz vodovodnih sustava. Na djelu je tipičan hrvatski apsurd; nakon što se u smanjenje gubitka vode uložilo više od 440 milijuna kuna, on se povećao na 50,9 posto. To znači da je na tisuću litara potrošačima isporučeno nešto više od 49 litara vode, a da je u prazno iscurila gotovo 51 litra.
Možda se to na sto litara i ne čini tako puno, ali Revizija navodi da se prema podacima što su ih dobili od Hrvatskih voda, godišnje u Hrvatskoj zahvati 480 milijuna prostornih metara vode, a da se “izgubi” barem polovica, odnosno 240 milijuna prostornih metara. Odnosno 240 milijardi litara.
Godišnje gubimo pola milijarde eura
Kad bi se taj gubitak vode pretvorio u eure, i to samo po varijabilnoj cijeni za zagrebačka kućanstva i bez PDV-a koji se plaća u svakom računu, to znači da Hrvatska godišnje izgubi oko pola milijarde eura najvažnijeg prirodnog bogatstva.
Kakav utjecaj na ekološki sustav ima to što se zahvaćaju nepotrebne količine vode, tek će se vidjeti. Ali financijski gubitak mogao bi se svesti na trećinu kad bi Hrvatska imala vodovodnu mrežu iz koje iscuri prihvatljivih deset do 15 posto vode. Revizija u svom izvješću ističe zgodnu usporedbu pa kaže da su godišnji gubici veći od količine u vodom najbogatijem slatkovodnom jezeru u Hrvatskoj – Vranskom jezeru na otoku Cresu.
Neki gube i 80 posto vode
Revizija u svom izvješću nekoliko puta i sama spominje apsurdnu situaciju u kojoj su samo Hrvatske vode za Program smanjenja gubitka potrošile više od 353 milijuna kuna, a do smanjenja gubitaka nije došlo nego su oni povećani.
Analizirali su podatke koje su Hrvatske vode prikupile od javnih isporučitelja vode i zaključili da ih je sedam smanjilo gubitak za deset postotnih bodova, da ih je 56 gubitak smanjilo do deset postotnih bodova, ali da su 62 javna vodovoda povećala gubitak vode. Čak 45 javnih isporučitelja gube više od 50 posto zahvaćene vode, a među njima ima i pet rekordera koji gube čak 80 posto zahvaćene vode. Od onoga što uzmu iz izvora, od prirode do potrošača dođe samo 20 posto. Da bi nekome isporučili 200 litara vode moraju zahvatiti barem tisuću litara.
Statistika je posve poražavajuća
Na kraju je na razini cijele države rezultat takav da se, izračunali su revizori, količina zahvaćene vode u četiri godine izražena u prostornim metrima morala povećati za pet posto, kako bi bilo isporučeno tek jedan posto više vode. To je značilo povećanje gubitaka vode u prostornim metrima za čak devet posto u odnosu na početak ulaganja u projekte smanjenja gubitka vode.
Hrvatske vode dale su obrazloženje za neprihvatljive gubitke vode, i ta su obrazloženja porazna za lokalne vodovode, ali i same Hrvatske vode koje su krovna institucija u gospodarenju i zaštiti voda. Među ostalim navode da kod javnih isporučitelja nema dovoljno znanja o problematici gubitka vode, da ne poznaju realno stanje unutar vodoopskrbne mreže, stanje izgrađenosti, ali ni hidrauličke zakonitosti.
Da nemaju znanja o tome koliko i gdje u sustavu gube vodu, da možda i imaju opremu koja bi gubitke smanjila, ali je u nedostatku znanja ne koriste. Navode i to da javni vodovodi nemaju stručne timove za rješavanje problema gubitaka vode, da ne provode aktivne kontrole curenja i sanacije kvarova. Uz sve to, sustavi su stari, u mnogim slučajevima premašen je projektni vijek trajanja cijevi, a često su one od neodgovarajućeg materijala ili imaju neodgovarajuću zaštitu.
Potrošit će još 1,7 milijardi eura
No, Revizija ipak inzistira na tome da su Hrvatske vode u pet godina provedbe programa smanjenja gubitka utrošile 353 milijuna kuna, a da su se gubici na nacionalnoj razini povećali, pa Vodama spočitava da nisu utvrdile pokazatelje na temelju kojih prate rezultate provedbe tog programa.
Odgovor iz Hrvatskih voda još je jedan apsurd jer se u njemu objašnjava da javni vodovodi imaju obvezu izvještavanja Hrvatskih voda o izvedenim radovima i to na mjesečnoj razini, “ali konkretni pokazatelji nisu službeno definirani”. Koliko god je strašno sve navedeno, još je strašnije da se isti akteri spremaju u sljedećih 14 godina potrošiti 1,7 milijardi eura javnog novca, bilo europskog bilo nacionalnog, za provođenje mjera za smanjenje gubitka vode u javnim vodovodima.