Iza kulisa odlaska Daniela Markića na novi posao u EU kriju se i neka nezgodna pitanja, prvenstveno za Andreja Plenkovića

Premijer je bio blaženo neinformiran ili vraški zlonamjeran

Daniel Markić ima novi posao: dosadašnji čelnik Sigurnosno obavještajne agencije od rujna će biti na čelu Obavještajno analitičkog centra EU (INTCEN). Za Hrvatsku, koja baš i nema previše “svojih” ljudi na vodećim pozicijama u europskim institucijama, ovaj karijerni transfer šefa tajne službe svakako je dobra vijest. No, iza kulisa jednog napredovanja kriju se i neka nezgodna pitanja – prvenstveno za premijera Andreja Plenkovića.

Naime, profesionalna budućnost Daniela Markića bila je ove godine u središtu još jednog sukoba Plenkovića i predsjednika Republike Zorana Milanovića. Premijer i Vlada su htjeli da Markić nakon dva četverogodišnja mandata na čelu SOA-e dobije i treći, dok se Milanović tome protivio barem dok se ne razriješi situacija s postupanjem SOA-e u slučaju kompromitirajućeg druženja današnjeg glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića i Zdravka Mamića iz 2015. godine. Predsjednik je tražio i da se, uz odluku o novom čelniku SOA-e, imenuje i njegov zamjenik.

Bruxelles ex machina

Prijepor je krenuo još nakon sastanka ministra obrane Ivana Anušića i Milanovića krajem veljače, kad je dogovoreno da načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske bude Tihomir Kundid. Anušić je tvrdio da se tada Milanović složio i oko novog mandata za Markića na čelu SOA-e, no predsjednik Republike je negirao da je taj dogovor postignut. Nekoliko dana nakon toga, 4. ožujka, objavljen je natječaj za šefa Obavještajno analitičkog centra EU-a. Zadnji rok za prijavu bio je 22. ožujka.

Markić se na taj natječaj i prijavio, a u Hrvatskoj je i dalje bio ni na nebu ni na zemlji. Pantovčak i Banski dvori se tjednima nisu mogli dogovoriti o njegovoj budućnosti, sve do skoro samog kraja njegova dosadašnjeg mandata u SOA-i, kad je, 5. svibnja, imenovan v.d.-om ravnatelja SOA-e na razdoblje od dva mjeseca. Da bi, evo, drama završila taman koji dan prije isteka i tog roka, objavom da je Markić prošao na natječaju i ide na prestižni posao u Bruxelles.

Presudilo Milanovićevo oklijevanje?

Kako je još prije samo osam dana Andrej Plenković javno napao Milanovića zbog toga što blokira Markićev izbor za nove četiri godine na čelu SOA-e, postavlja se logično pitanje – je li moguće da premijer ništa nije znao o karijernim planovima čelnog čovjeka obavještajne agencije? Naime, ne samo da je Markić poslao prijavu na bitan natječaj u sjedištu EU-a, gdje se Plenković navodno jako dobro snalazi, nego je i kao jedan od kandidata koji su ušli u uži izbor morao odraditi i intervju. Iz Vlade nisu precizirali otkad znaju da se Markić prijavio na natječaj. Neslužbeni izvori tek ističu da je izabran u teškoj konkurenciji i da je njegovo imenovanje dobra stvar za Hrvatsku.

Uz to, iz izvora bliskih Banskim dvorima može se čuti da je Markić prelomio i odlučio se za posao u Bruxellesu zbog toga što je Milanović krenuo problematizirati njegov potencijalni treći mandat na čelu SOA-e. Vremenski okvir se poklapa – prvi glas o ovom neslaganju je u javnost plasiran prvog dana ožujka, tri dana prije no što je u Bruxellesu objavljen natječaj. Međutim, u političkim kuloarima se da čuti i kako se već nekoliko tjedana znalo ne samo da je Markić kandidat, nego da ima ozbiljne šanse da bude izabran. Je li moguće da su naši sugovornici – a među njima nije Plenković – znali za to, a da premijer nije, pa je još 24. lipnja napadao Milanovića zbog blokiranja Markića, potpuno nesvjestan da mu je šef tajne službe pred vratima novog posla?

Slučaj Ivana Šimonovića

Od 1. runa će Markić, dakle, preuzeti novu funkciju, sljedeće četiri godine bit će na čelu INTCEN-a, europskog centra za analizu obavještajnih podataka. To nije europska špijunska agencija niti je centar nadređen nacionalnim obavještajnim agencijama. Ustrojen je u sklopu Europske službe za vanjsko djelovanje, na čijem čelu bi od jeseni trebala biti estonska premijerka Kaja Kallas, na poziciji visoke predstavnice EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku; tu dužnost sada obnaša Josep Borrell. Mjesto na koje ide Markić dosad su držali ljudi iz tzv. starih članica EU-a, uključujući Britaniju i Njemačku, što već govori nešto o važnosti ove funkcije.

Nitko, dakle, ne spori da je njegov karijerni transfer u Bruxelles, osim za njega osobno, važna stvar i za državu – ali to i dalje ne odgovara na pitanje jesu li oni koji bi to trebali znati – znali da šef obavještajne agencije traži drugi posao?

Ne bi, doduše, možda ni bio presedan da premijer nije obaviješten na vrijeme o planovima visokopozicioniranog službenika. Prije 14 godina pisalo se da Ivan Šimonović, ugledni diplomat tada izabran za pomoćnika glavnog tajnika UN-a za ljudska prava, navodno o svojoj kandidaturi za tu funkciju u New Yorku nije (barem ne na vrijeme) izvijestio tadašnju premijerku Jadranku Kosor. No, o tome tada barem, prije objave same vijesti, nisu ništa znali ni politički kuloari bliski Vladi ili tadašnjem predsjedniku Republike Ivi Josipoviću.

Neinformiran ili zlonamjeran?

Što u ovom, aktualnom slučaju za premijera Andreja Plenkovića ostavlja dosta nezgodnu dilemu. Ili nije imao pojma da mu šef tajne službe odlazi na posao u sjedište EU-a, iako to očito pred sam kraj više nije bila najstrože čuvana tajna, ili je prije osam dana napao Zorana Milanovića zbog blokiranja izbora Daniela Markića za novi mandat na čelu SOA-e znajući da je Markić već isplanirao pakiranje kofera.

Dakle, osnovna dilema na ovom bitnom pitanju – jer se radi o čelniku tajne službe, a ne o, recimo, trećem tajniku povjerenika za zaštitu na radu u Ministarstvu demografije i useljeništva – jest u tome je li premijer rogoboreći 24. lipnja bio blaženo neinformiran ili, jednostavno, zlonamjeran.