To je pitanje logična posljedica navodne intervencije hrvatskog premijera Andreja Plenkovića na ovotjednim sastancima u Bruxellesu. Čelnici država članica EU-a u ponedjeljak su se sastali na neformalnoj radnoj večeri kako bi se pokušali usuglasiti oko kadrovskih odluka – tko će u narednom mandatu voditi koju europsku instituciju. Nikakav finalni dogovor nije postignut.

Prema prijedlogu, koji se pripisuje Plenkoviću, EPP bi, u najnovijoj raspodjeli visokih europskih pozicija prošao bolje nego što se očekuje: uz mjesto predsjednice Komisije (oko Ursule von der Leyen se navodno stvara konsenzus) i predsjednice parlamenta (još jedan mandat za Robertu Metsolu), pučani bi dobili i osobu na čelu Europskog vijeća. Iako ne odmah sad.

Izazvao komešanje

Taj mandat formalno traje dvije i pol godine. Uobičajeno je, međutim, da onaj tko dobije tu funkciju ostane na njoj dva uzastopna mandata, dakle pet godina. Tako je bilo svaki put dosad. Na to su računali socijalisti, druga po snazi stranačka grupacija u EU parlamentu.

Socijalisti žele da tu funkciju preuzme bivši portugalski premijer Antonio Costa. Činilo se da se i oko toga može postići dogovor, u paketu s ostalim dužnostima. Ali je onda, na internom sastanku pučana, Plenković iznio ideju koja je izazvala komešanje.

Pučani su ojačali

Taj prijedlog Plenković argumentira boljim izbornim rezultatom EPP-a i većim brojem čelnika iz redova pučana nego prije pet godina, kada je, u raspodjeli vodećih pozicija, EPP dobio „samo“ predsjednicu Komisije. Plenković podržava produljenje mandata Ursuli von de Leyen i Roberti Metsoli, ali misli da sa 190 mandata EPP može tražiti i više.

„Plenković je govorio o tome da EPP, na temelju izbornih rezultata, može biti i ambiciozniji od traženja jednakog ili manjeg broja vodećih položaja kao 2019.”, kada je pozicija pučana u Europskom vijeću i Europskom parlamentu bila nešto slabija nego danas, objašnjavaju iz premijerova kruga (prema službenoj statistici, razlika je, barem u parlamentu, relativno mala: 2019. su držali 24,2 posto mandata, a sada 26,4 posto).

Njegova glavna je teza, kažu, bila da se ne bi smjelo dogoditi da EPP, koji je prema Plenkoviću uvjerljivi pobjednik europskih izbora, za dvije i pol godine – ako dođe do uobičajene stranačke rotacije na čelu Europskog parlamenta – spadne jedino na predsjednicu Komisije, a da socijalisti, iako drugoplasirani, u tom trenutku drže više ključnih dužnosti (jednu u Europskom vijeću, drugu u parlamentu).

Nije dobro sjelo

Govorio je načelno i njegova je intervencija prilično dobro primljena među liderima u EPP-u, tumače iz premijerova kruga. No, sasvim je jasno da među socijalistima ideja nije primljena ni približno jednako dobro. Drugi po broju osvojenih mandata u parlamentu, socijalisti očekuju da će, za svoju podršku novom mandatu za von der Leyen, dobiti potporu za svog kandidata Costu.

Teško je očekivati da bi pristali na ovakvu podjelu mandata na čelu Europskog vijeća kakvu navodno gura Plenković. Točno je da je EPP ovoga puta pobijedio s većom razlikom u broju mandata nego, recimo, 2019. ili 2014. Međutim, ta razlika nije toliko drastična, da bi socijalisti tek tako popustili. Pučani samostalno nemaju većinu – imaju 190 od 720 mandata; to je kao da vodeća stranka u Saboru osvoji 40 mandata.

Europske ambicije

Iako europski socijalisti, kao grupacija, imaju slabiji izborni rezultat od EPP-a i manji broj premijera za stolom Europskog vijeća (četiri u odnosu na 11 pučana), bez njih de facto nema proeuropske koalicijske većine koja će u parlamentu potvrditi imenovanje Ursule von der Leyen. Prepuštanje još jedne funkcije pučanima, pa makar i za dvije i pol godine, bilo bi loše za percepciju njihove snage i utjecaja.

Plenkovićeva ideja izazvala je komešanje i iz sasvim drugog razloga – zato što se hrvatskog premijera često dovodi u kontekst visokih briselskih dužnosti. Kada je objavljeno da upravo on predlaže podjelu mandata, i to na funkciji na koju su upravo njega mediji u posljednje vrijeme gurali, to je samo dolilo ulja na vatru nagađanjima o njegovim navodnim ambicijama.

Uobičajena izjava

On ih demantira sad već uobičajenom konstatacijom činjeničnog stanja: „Ja sam hrvatski premijer, sad već s jako puno iskustva, željan trećeg mandata“, uzvratio je nakon samita na pitanje hrvatskih novinara o eventualnom interesu za neku od vodećih funkcija. Ali i neki strani mediji pitaju se isto. Njegovi suradnici iz Vlade, međutim, odbacuju interpretacije da ideja o podjeli mandata ima veze s bilo kakvim Plenkovićevim ambicijama izvan Hrvatske.

Plenković, kažu, nije govorio o rotaciji predsjednika Europskog vijeća na način da bi nešto „rezervirao“ za sebe. To su, tvrde, pojedini mediji počeli krivo tumačiti. Takve „pogrešne teze“ postojale su i ranije, napominju, a Plenković je ipak uvijek ostao u Hrvatskoj i “pobjeđivao na nacionalnim izborima”.

Glasine se ne gase

Priča oko raspodjele visokih dužnosti trebala bi se raspetljati do kraja lipnja i formalnog sastanka Europskog vijeća. Bude li Plenkovićeva ideja prihvaćena – za što su, čini se, šanse ipak vrlo male – to će, nema sumnje, samo dodatno rasplamsati spekulacije o njegovim briselskim ambicijama.

Sredina 2027. (kada bi, u zasad teoretskom slučaju da bude dogovorena stranačka podjela na čelu ove funkcije, trebalo doći do rotacije) još je relativno daleko i dotad se štošta može dogoditi. Plenković će taman biti u drugoj polovici trećeg mandata.

Ako bi, recimo, u tom trenutku otišao, ne bi to bio presedan: kad su 2017. pučani držali sve poluge moći u Europskoj uniji, jedan od EPP-ovaca na visokoj funkciji bio je i Donald Tusk, poljski premijer koji je, nakon europskih izbora 2014., dao ostavku kako bi se iz Varšave prebacio u Bruxelles. Baš na mjesto predsjednika Europskog vijeća.