Desetljećima je pokušavala ublažiti svoj imidž i izvući se s političke margine. Je li Marine Le Pen konačno uspjela?

Le Pen je nikad bliže osvajanju vlasti u jednoj od ključnih članica Europske unije i NATO-a

Election evening of Marine le Pen, for the legislative elections, in her stronghold in Henin Beaumont, June 30, 2024//GREUEZFRANCOIS_GREUEZ0079/Credit:FRANCOIS GREUEZ/SIPA/2406302254,Image: 886058509, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
FOTO: Profimedia

Je li Marine Le Pen konačno uspjela? Nacionalno okupljanje (RN), krajnje desna stranka (ranije poznata pod nazivom Nacionalna fronta), koju je posljednjih godina vodila Marine Le Pen, provela je praktički cijelo svoje postojanje na marginama francuske političke scene. Uvijek u borbi za vlast, ali nikada doista blizu. Sada se, međutim, čini da nikada nisu bili bliže osvajanju vlasti u jednoj od ključnih članica Europske unije i NATO-a.

U Francuskoj su večeras zatvorena birališta nakon prvog kruga izvanrednih parlamentarnih izbora na kojima Francuzi biraju 577 zastupnika u Nacionalnoj skupštini. Prijevremene izbore raspisao je predsjednik Emmanuel Macron, nakon što mu je prije tri tjedna, na europskim izborima, upravo krajnja desnica nanijela težak poraz; rizičan potez predsjednika trebao je – to je bila ideja – zaustaviti uzlet desničara. Nije se ostvarilo, barem ne zasad.

Krajnja desnica vodi

Prema izlaznim anketama, Nacionalno okupljanje osvaja oko 34 posto glasova, gotovo dvostruko više nego što su imali nakon prvog kruga na redovitim parlamentarnim izborima prije dvije godine. Drugi je ljevičarski savez sa 28,1 posto glasova, a treća Macronova liberalna koalicija sa 20,3 posto. Po takvim bi rezultatima Nacionalno okupljanje moglo imati između 230 i 280 zastupnika, ljevica od 125 do 165, a Macronov savez između 70 i sto zastupničkih mjesta. Ali ti su podaci varljivi.

Prošli put, u lipnju 2022., nakon prvog kruga Macronova stranka i tadašnji ljevičarski savez bili su gotovo u decimalu izjednačeni u postotku osvojenih glasova. Drugi krug je, međutim, nova igra; završilo je tako da je Macron u skupštini dobio 245 mandata, a ljevica 131 mandat. Prvi krug parlamentarnih izbora je dobar pokazatelj općeg raspoloženja birača, ali nije ni izbliza precizan.

577 paralelnih izbora

Francuski parlamentarni izbori su, de facto, 577 paralelnih mini izbora čiji će rezultat biti finalan tek nakon sljedeće nedjelje, 7. srpnja. Marine Le Pen može biti zadovoljna, no za slavlje joj je još prerano. Dok ovo pišemo još ne znamo jesu li u nekom od okruga izbori završeni – ako je kandidatkinja ili kandidat osvojio preko 50 posto glasova, što je, doduše, malo vjerojatno – i koliko će se kandidata natjecati u drugom krugu po svakom okrugu (sustav je takav da ih ne mora nužno biti samo dvoje).

Ishod će, dakle, ovisiti o odlukama koje će stranke i njihovi čelnici donositi u narednim danima, prije drugog kruga. Koga će podržati oni koji su otpali u ovoj rundi i njihovi birači; hoće li se, u onim jedinicama gdje ih prođe više od dvoje, neki kandidati povući iz utrke kako bi povećali šanse jednom od stranačkih natjecatelja?

Hoće li se oživotvoriti “republikanski front” koji zaziva Macron, “demokratsko, republikansko okupljanje” kontra krajnje desnice, kako bi se RN spriječilo da preuzme upravljanje vladom, a time i Francuskom? Puno je, dakle, još nepoznanica i cijeli jedan tjedan kampanje – u političkom životu to je jako puno vremena za preokrete.

Nije presedan, ali…

Bude li, nakon što se birališta zatvore i sljedeće nedjelje, Francuska doista dobila parlament u kojem većinu drži krajnja desnica i njihovi saveznici, neće to biti presedanski slučaj u Europskoj uniji. Francuska ne bi bila jedina članica EU-a s krajnje desnom vladom niti jedina velika – ima je, recimo, i Italija.

No, reperkusije takvog ishoda snažno bi se osjetile u cijeloj Europi, pa i šire: već se naveliko analizira što bi to značilo za odnos Pariza i Bruxellesa, za europsku politiku prema Ukrajini, za NATO i tako dalje. Jer Francuska je jedna od dominantnih članica EU-a, s dosad duboko ukorijenjenim proeuropskim sentimentom u političkim strukturama koje upravljaju državom. Francuska je drugo po snazi gospodarstvo EU-a. Nuklearna sila i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a. Francuska je, ukratko, na europskoj sceni i šire u kategoriji teškaša.

Marine Le Pen radila je cijelo desetljeće na tome da ublaži imidž sebe i svoje stranke među biračima, kako bi Nacionalno okupljanje povukla s margina političke scene i proširila izbornu bazu svoje stranke. Na predsjedničkim izborima dva puta nije uspjela. Je li joj to sada pošlo za rukom? Odgovor će ipak morati pričekati sljedeću nedjelju.