Apsurdno: posebni savjetnici premijera i ministara nisu dužni javnosti dati na uvid informacije o svojim poslovnim vezama i interesima
Ne spadaju pod propise o državnim službenicima niti su obuhvaćeni Zakonom o sprječavanju sukoba interesa
Ako te pozicije nisu dovoljno bitne da bi javnost imala transparentan uvid u eventualne poslovne interese posebnih savjetnika, onda je jedino logično pitanje - zašto ih ne ukinemo?
Prošlo je najmanje pet godina otkako je antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe prvi put upozorilo Vladu da u državnoj strukturi sudjeluju ljudi čije utjecajne pozicije izmiču efektivnom nadzoru javnosti. Posebni savjetnici, o kojima je u izvješću iz 2019. bilo riječi, ne spadaju pod propise o državnim službenicima niti su, za razliku od državnih dužnosnika, obuhvaćeni Zakonom o sprječavanju sukoba interesa.
Pet godina kasnije, antikorupcijsko tijelo Vijeća Europe i dalje nije sasvim zadovoljno kako je Vlada uredila status posebnih savjetnika, ljudi koji – s ili bez mjesečne naknade, kako tko – savjetuju premijera i pojedine ministre.
Premijer i 7 savjetnika
U novom izvješću, objavljenom krajem lipnja, GRECO pozdravlja činjenicu da se imena i prezimena posebnih savjetnika objavljuju na mrežnim stranicama Vlade i ministarstava (zvuči gotovo nevjerojatno, ali do prije nekoliko godina ni to nije bio slučaj), no i dalje smatra da “odabir posebnih savjetnika ne uključuje nikakve provjere integriteta”.
Posebni savjetnici – premijer Andrej Plenković ih, na primjer, trenutno ima sedam, za razna područja, od obrane do ekonomije – odnedavno moraju, doduše, potpisati dokument nazvan Izjava o interesima i nepristranosti. Tu je novost Vlada unijela u zakon prije dvije godine. Tom izjavom – u kojoj savjetnik navodi ima li dionice privatnih tvrtki ili poslovnu suradnju i interes u nekim poduzećima, udrugama i organizacijama – htjelo se izbjeći i otkloniti eventualni sukob interesa.
Hrvatske vlasti kažu da je svrha Izjave “osigurati integritet posebnih savjetnika”, ali u GRECO-u nisu uvjereni: “Podnošenje Izjave o interesima može poslužiti kao temelj za provedbu provjere integriteta, u odnosu na koju se čini da nisu poduzete nikakve mjere”, navode u svom izvješću. No, iz perspektive javnosti i nadzora nad potencijalnim ili stvarnim sukobom interesa, te potpisane izjave imaju puno veći nedostatak: nisu javne.
Surogat karticama
Informacije o tome tko su ljudi koje su, direktnom odlukom, bez javnog natječaja, angažirali predsjednik Vlade ili pojedini ministri da ih savjetuju do prije nekoliko godina, kako smo spomenuli, također nisu bile javne. Javnost je detalje o savjetnicima doznavala slučajno – ako bi se koji, u toj funkciji, pojavio u medijima ili, kao što je to bilo 2018., kada su se o tome raspitivali oporbeni saborski zastupnici.
Potom je to promijenjeno: na stranici Vlade, na primjer, može se sada naći tablica sa sedam imena posebnih savjetnika premijera Plenkovića uz podatke o tome za koje područje su angažirani te kolika im je mjesečna naknada ako je primaju. No, na webu Vlade nismo uspjeli pronaći i njihove potpisane izjave o interesima, dokument koji predstavlja svojevrsni (bitno manje opsežan) surogat imovinskim karticama kakve podnose državni dužnosnici.
Što sve (ni)je javno?
A nismo ih uspjeli naći jer zakon ne kaže da moraju biti javno objavljene. “Izmjenama i dopunama zakona o Vladi iz 2022. godine po prvi put je na bolji i transparentniji način reguliran status posebnih savjetnika i članova savjeta koje imenuje Vlada”, odgovaraju iz Vlade, navodeći da je zakonskim izmjenama (članak 23.) propisano što se mora objavljivati – imena, područje rada i naknada.
Novim člankom zakona uređen je način na koji “moraju obavljati svoje poslove, s posebnim naglaskom na njihovu nepristranost te izbjegavanje i otklanjanje sukoba interesa”. “U tu svrhu uvedena je obveza potpisivanja Izjave o interesima i nepristranosti čije je ispunjavanje obavezno, ali Zakonom, za razliku od članka 23., nije propisana obveza javne objave Izjave”, odgovaraju iz Vlade.
Zašto ih imamo?
Krajnje je, međutim, nejasno kako potpisane izjave ispunjavaju svoju svrhu – izbjegavanja i otklanjanja sukoba interesa – ako javnost u njih nema uvid. Javnost, dakle, sada zna tko su ljudi koje su angažirali premijer i ministri da ih savjetuju u pojedinim pitanjima, ali ne zna imaju li dionice nekih tvrtki ili poslovnu suradnju koja, iz perspektive posla koji rade za Vladu, može biti sporna.
Može se, dakako, tvrditi da te informacije nisu ključne jer pozicije (većine) posebnih savjetnika ionako nisu pretjerano utjecajne. Dapače, još 2019. GRECO je zabilježio da su ih različiti sugovornici u Hrvatskoj uvjeravali da položaj posebnih savjetnika ustvari i “nije osobito tražen”. No, ako je to tako, ako te pozicije nisu dovoljno bitne da bi javnost imala transparentan uvid u eventualne poslovne interese posebnih savjetnika, onda je jedino logično pitanje – zašto ih ne ukinemo?